Faruk Šehić : Revolucija je odiseja
S ponosom predstavljamo novu pjesmu Faruka Šehića, jednog od najboljih i najuspješnijih pisaca i pjesnika nove generacije. Zadnje veliko priznanje koje je Šehić dobio za svoj književni rad nagrada je Europske unije za roman Knjiga o Uni. Još prije te nagrade Šehić se svojom poezijom (Pjesme u nastajanju, Hit depo, Transsarajevo, Moje rijeke) i prozom (Pod pritiskom, Knjiga o Uni) plasirao u premijer ligu europske književnosti. Ovo je treći put da eminentni bosanskohercegovački književnik svoj rad premijerno predstavlja na našem portalu, što nam je čast i zadovoljstvo naglasiti. Što na koncu reći osim: čitajte Faruka Šehića!
Nisam trebao bacati stare stvari
Latice presanog cvijeća iz računskih teka
Knjige s potpisima anonimnih pisaca
Nije trebalo to da radim
Da narušim harmoniju prašine, česticâ moje kože
I kože svih onih koje sam volio u ovom ugodnom brlogu
Nije trebalo da započnem takvu revoluciju
Sa nesagledivim posljedicama
Jer jednom kad narušiš tajni poredak stvari
Jednom kad takneš u zibavu placentu skrivenih kosmosa
Kad podereš paukove mreže u kojim se koprca prošlo vrijeme
Otići će sve do đavola
Tvoji postupci su nepovratni
Mehanizam melanholije je otkočen
Odasvud te vrebaju nevidljivi revolveri
Njeni agenti i ubice
Ne možeš im pobjeći, ulaze ti u trag vrlo lako, srce te otkucava
Gdje god pogledaš neko i nešto su se infiltrirali u tvoje sjećanje
Lice koje si volio vidiš u konkavnom ogledalu supene kašike
Povučeš li vodu u vodokotliću
Ode čitav slijed životnih događaja
Uzalud ćeš se kriti u svojim navikama
Tim banalnim ritualima uzdignutim na prosječne pijedestale
Nisi ti kriv jer si želio nadjačati melanholiju u sebi
Čistio si i humano preselio prašinu i stare stvari
Baš tad je krenula prava revolucija
Odmah si ušao u nju bez razmišljanja
Iako si svjestan da te rat potrošio poput školske gumice
Ali revolucija je ultra-erotična, ulice su pune mladih žena
Spremnih na sve, samo na sve
Geslo revolucije: krv, suze, znoj i sperma
I, kao i uvijek, iz nje si izišao siromašniji nego prije
Revolucija ti je pojela štošta
Izgubio si ženu
Otišla je onda kada ti se Gardenija Jasmina osušila na simsu zastakljene terase
Sve si dao za revoluciju, ona tebi ništa
Samo sparušeno lišće drvenaste biljke
Ostavila ti je trbuh mrtvog bojlera na zidu
Otela ženu i bacila je u zagrljaj nekom belogardejcu
Takve su revolucije, jedu sve odreda kao krmače
A i čovjek je svinja nad svinjama
Kad te rani, kad ti se prospu crijeva po snijegu
Njih će ti zamijeniti svinjskim, nego čijim drugim
I bićete u digestivnom pobratimstvu, bezimena svinja i bezimen ti
Zato nemoj činiti male revolucije u svom brlogu
Iza njih slijede revolucije u centru grada
Ako se to desi, zabarikadiraj se u stan, pravi se da ne vidiš kako gori predsjedništvo
Nabavi zalihe hrane, vode i svijeća, pritaji se, čekaj da sve prođe
Ljubi ženu kao da je svaki put upravo posljednji
Nemoj da te bratime sa svinjskim crijevima
Nema od toga niko koristi, ni ti ni svinja
A sve je krenulo tako nevino i bez pompe
Narušio si tajanstveni poredak stvari
I sad se nosi s posljedicama
Nema ti druge
Krst na leđa i put pod noge.
Lupiga.com
Komentari