Kliker.info

S pravom je gospodin Florijan Bieber (Graz) zaključio da se u BiH ne treba očekivati neke „radikalne promjene u odnosu na dosadašnje stanje“ bez obzira što imamo nove vlade i nove koalicije. U Bosni se s ovakvim političkim sistemom ne može ništa uraditi za državu. To je već svima jasno. Bosna je danas zarobljena država u zidinama antibosanskog sporazuma iz Daytona koji je priznao sva ratna osvajanja i rezultate genocida.

Piše : Prof.dr. Senadin Lavić  (Kliker.info)

Ništa se bitno ne može promijeniti uz Anex IV u državi BiH. Prije svega jer je država suspendirana, sasvim blokirana i dejtonskim sporazumom je priznata genocidna tvorevina pod imenom rs („republika srpska”). Ovdje nije problem da li su neke stranke postale jače ili su neke postale slabije. To je sasvim nebitno. Time se prikriva zločin kao osnov današnjeg stanja u Bosni. Dakle, nemoguće je ići naprijed sve dok postoji stanje koje nije sankcionirano zakonima i civilizacijskim vrijednostima današnjice. Ne možemo suditi pojedincima za krivična djela i najteže zločine kakav je genocid, a da pritom rezultat njihovih zločina, njihovo sramno djelo, ostaje neupitno i netaknuto. Genocid ne mogu planirati i izvesti pojedinci, naprotiv, to rade samo i jedino države. To je cinizam današnje evropske politike spram Bosne. Svima je jasno da je entitet „rs“ nastao vojnom agresijom Miloševićevog režima i Jugoslovenske armije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Sve dok se ta činjenica ne uzme u njezinoj punoj istinitosti i sankcionira, mi ćemo se zavaravati pričama o „ljudskim pravima“, a ustav naše države napisan je prema Miloševićevim željama u Daytonu 1995. godine. Pravo je pitanje da li Evropa može prihvatiti da u njezinoj strukturi u budućnosti postoji entitet koji je rezultat genocida i nekažnjenog zločina, te koji po imenu isključuje pravo i postojanje drugih naroda u BiH.

Pravi izvor tenzija i konflikata u državi BiH je njezina pravno-politička struktura ili politički sistem koji je nametnut u vojnoj bazi Right-Paterson kod Daytona, da bi se što prije došlo do mira i pokazalo da je ratno stanje na Balkanu uspješno riješeno uz podršku SAD. Time se, nažalost, izašlo u susret agresoru na Republiku BiH, jer su rezultati ratnih osvajanja ostali pod njegovom vlašću u formi entiteta „rs“. Danas vidimo da je to bilo zaleđivanje neostvarenih velikodržavnih srbijanskih osvajačkih projekata od kojih se ne odstupa. Oni su ponovo aktivirani i na njima se radi strateški i na svim poljima. O tome jasno svjedoče sve vladajuće strukture od Miloševića do Nikolića i Vučića. Oni njeguju antibosansku politiku kod bosanskih Srba i ohrabruju ih na nepriznavanje države BiH. A kao oni se zalažu za dobru međudržavnu saradnju. Tako to rade velikosrpski lešinari. Njihova politka je jasna: što više razgrađivati državu BiH i jačati entitet „rs“ kao „srpsku državu“ i „ratni plijen“ do povoljnog historijskog trenutka kada će se moći otcijepiti bez ratnog događanja. Danas nema ni jednog srbijanskog ni entitetsko-srpskog političara koji ne radi na ovome cilju. Oni vjeruju da je to moguće i da će Bošnjaci mirno gledati. Zato traže među Bošnjacima garnituru političara koja bi prihvatila fildžan-državu i odustala od Republike BiH. U tome sudjeluju mnogi naivni i neodgovorni pojedinci iz bosansko-bošnjačke politike. 

Stoga je jasno da će u ovakvom stanju Bosna biti neprestano pod presijom i da će potkopavanje njezinih državnih temelja biti glavna djelatnost entitetsko-srpskih političkih opcija. Sada antibosanske snage imaju sam državni dejtonski politički sistem za destruiranje BiH. One više ne moraju polaziti iz beogradskog sumraka. Antibosanske rušilačke snage su inkorporirane u političkom sistemu današnje države BiH i one iznutra mogu da razaraju sistem, a da ih niko ne može ni primjetiti. Sada HDZ s Čovićem na čelu asistira Dodikovom SNSD u strateškoj antibosanskoj koaliciji i još nismo u stanju da to ozbiljno sankcioniramo. Ta koalicija, bilo da je javna ili tajna, nastavlja ono što su Boban i Karadžić pokušali uraditi tokom ratnih devedesetih godina prošlog stoljeća. Dvadeset godina poslije nalazimo se na istom putu uz promijenjene povijesne okolnosti.)

Zašto se ne donose državnički valjane odluke i zašto se postavljaju tako široke koalicije? Ne mogu se donijeti važne državne odluke jer entitet ima pravo veta ili pravo da zakoči državu. Ovdje su narod i entitet iznad države. To je osnov oktrojiranog dejtonskog ustava. Kada se postave široke koalicije različitih partija, čak različitih po idejnom sadržaju, onda se ne mogu donositi nikakve odluke. Dakle, široke koalicije su osnov za nedonošenje državničkih odluka. Davanje miga Miloševićevim nasljednicima da bi se nešto ipak moglo uraditi u perspektivi, ustvari, daje povoda sadašnjim entitetskim političkim strukturama da pokušaju uništiti ovlasti ili nadležnosti države. Zato svi galame da su nadležnosti države samo po Deytonskom mirovnom sporazumu ono što žele. Deytonska država ne može gotovo ni o čemu odlučivati bez entiteta. Ona je zarobljenik dva asimetrična entiteta od kojih jedan otvoreno radi na njezinoj destrukciji. Sada antibosanske snage rade na ugušivanju države kroz „koordinacijska tijela“ koja su, ustvari, sredstva za onemogućavanje funkcionalne i evropske države. Time je velikosrpska politika izvršila stratešku transformaciju Dejtonskog paketa u svoju korist. Pritom, ne priznaju nikakve presude ni optužbe za zločine. „Sve ćemo negirati“ – rezonuju entitetsko-srpski i srbijanski političari. Pa zar nije Bosna „vekovna srpska zemlja“, a Bošnjaci „odmetnuti deo srpskog naroda“?!

Deytonskim mirovnim sporazumom je pripremljeno da se država BiH ne može uspostaviti kao država, nego je stalno u zavisnosti od entiteta. To je besmisleno, nedopustivo i neviđeno. Ona se neprestano urušava pred našim očima, a svi nam govore: „Dogovorite se više“. Ne postoji mehanizam državne moći na cijeloj njezinoj teritoriji. To nam kazuje da je entitet „rs“ opasno zabijen u srce države Bosne i Hercegovine s jasnom namjerom da je uništi. Presuda za genocid u regionu Srebrenice 2007. godine jasno je označila vojsku i policiju entiteta „rs“ kao provoditelja/izvršitelja genocida. To je dovoljno da se internacionalna i domaća javnost digne na uzbunu!