Kliker.info

Zakon o javnom redu i miru RS-a, protiv kojeg su se oglasile zapadne ambasade i međunarodne kancelarije, novinarska udruženja i nevladine organizacije podržali su, na zgražanje javnosti, poslanici Koalicije Domovine, koju predvodi SDA.

Piše : Emir Habul (Oslobođenje)

Samo je gore od podrške spornom zakonu – koji ograničava slobodu izražavanja i po kojem za izneseno mišljenje na društvenim mrežama možeš biti prekršajno gonjen – obrazloženje Adila Osmanovića u subotnjem Oslobođenju. Ovaj profesionalni političar i budući doktor društvenih nauka podršku spornom zakonu objasnio je ustupcima koje će vlasti u RS-u (SNSD) dati Bošnjacima – pravo na ezan (“zakon je predviđao da se u vremenu od 15 do 17 sati zabrani korištenje uređaja kao izvora buke”) i što će se vrijeđanje na vjerskoj, političkoj i nacionalnoj osnovi tretirati kao kršenje javnog reda i mira.

E sad da vidimo šta su Koalicija i Adil Osmanović žrtvovali, a šta su dobili.

Ključnu tačku spornog zakona predstavlja ideja da se iznošenje stavova na društvenim mrežama, kritika, pa i poruga vlasti, tretira kao kršenje javnog reda i mira. Dakle, vladajući, u ovom slučaju Dodik i funkcioneri njegove partije, dobili su u ruke efikasnu batinu kojom mogu, kad god im to zatreba, ušutkati ne samo novinare već bilo kojeg korisnika društvenih mreža. Prekršajni mehanizam je efikasno pravno sredstvo za režim koji raspolaže prinudom (policija) i lojalnim sudijama, a procedura je gotovo administrativna. Vlast se u ovom slučaju ponijela hinjski i manipulativno – zar nije dovoljan Zakon o zaštiti od klevete. Međutim, taj zakon u građanskom postupku sankcioniše isključivo neistinita izražavanja, mora se dokazati namjera klevetanja, a u prekršajnom postupku može k'o u kadije. Zbog toga je demokratska javnost ustala protiv zakona koji uskraćuje slobodu izražavanja, što je jednostavno evropski demokratski standard.

Šta je Osmanović dobio što će se vrijeđanje na nacionalnoj ili vjerskoj osnovi tretirati kao prekršaj? Pa u Krivičnom zakonu takvo ponašanje je opisano kao krivično djelo, što ima mnogo veću težinu i snagu generalne prevencije. Zar to nije dovoljno?!

Glasanje o Zakonu o javnom redu i miru u RS-u bila je šansa da SDA demonstrira principijelnost i bori se za univerzalne vrijednosti (slobodu izražavanja). Dizanje ruku ZA ne može se opravdati nikakvim ustupcima. Pravo na ezan ne smije biti predmet sitnih kalkulacija i ustupaka. Pravo na ezan spada u red temeljnih vjerskih sloboda i dio su običaja i vjerske tradicije (poziv na molitvu). To se pravo ne može oduzimati i za njega se treba  boriti, a ne ulaziti u zonu sitnih kalkulacija. Kao kad bi se zabranila upotreba zvona na crkvama. Principijelno pravo na ezan ne smije se uskratiti i moraju se poštivati propisi o dozvoljenoj količini decibela na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. U ovoj sitnoj, kalkulantskoj trgovini, Koalicija Domovina (SDA) dobila je ono što joj svakako pripada (ezan), a podržala otimanje slobode od strane jednog režima.

Svojim obrazloženjem u subotnjem Oslobođenju Adil Osmanović je demonstrirao kako se vodi neprincipijelna politika, gube ideali, kako je sve trgovina, kako je sve na prodaju i zašto se politika poredi s drugim najstarijim zanatom na svijetu. SDA nije mogla spriječiti (ili bitnije uticati) na donošenje spornog zakona. Ali nije se morala svrstati u – u konkretnom slučaju – uz politiku koju je nemoguće opravdati i zbog čega će se pametni sutra stidjeti.

Vratimo se na početak teksta i Adilu Osmanoviću. Političar koji je spreman pravdati ono za šta nema opravdanja, trgovati sa prividnim ustupcima nauštrb slobode (izražavanja), za malo da ne bude mandatar za sastav Vijeća ministara, od kojeg se očekuje da BiH vodi u Evropu.

Najbolji komentar čuo sam u subotu: sadaka nas spasila!