Kliker.info

Oduvijek mi se gadio nogomet. Puna predrasuda sve zaluđene nogometom, uključivši i vlastitoga muža, držala sam kretenima s kojima se može normalno razovarati u nedjelju ako se važna utakmica igrala u srijedu. I obrnuto. A što reći o bolesnicima koji ruše sve pred sobom kad sa autobusa siđu u gradu gdje za loptom trče njihovi.

Piše : Vedrana Rudan (rudan.info)
Onda se dogodilo ovo sa Hajdukom. Nije mi,naravno, baš sve jasno ali bitno sam skužila. Hajduk je odbio igrati sa Dinamom i to je Njih diglo na noge. Mamić, vlasnik Hrvatske, prvi je put podivljao do te mjere da u Dnevniku nije na kurac nabio čak ni predsjednika države.

Nešto se valja u državi Hrvatskoj? Netko je pružio otpor u Lijepoj Njihovoj? Pa se dogodila Riva. Splićani i Splićanke, staro i mlado, došlo je na legendarnu Rivu i civilizirano diglo glas prosvjeda protiv nasilja Države nad narodom.

Da se ne zajebavamo. Ne bi sve građane i građanke Hrvatske Mamić već godinam nabijao na kurac bez blagoslova Države. Nitko se do danas nije usudio ozbiljno uznemiriti Kuma zato što mu sve hrvatske institucije sistema ljube ruku.

Onda je danas otvoreno pismo “institucijama” poslala Armada. Riječki navijači pristojno pitaju zašto se nekim navijačima zabranjuje gledanje utakmica sa tribina iako su mnogo manji grešnici od višekratno blago osuđenog i mnogokratno tuženog Šefa.

Famiglia neće Riječanima odgovoriti, jebe se njoj za glupe navijače, ali…Ali, meni je srce zaigralo. U ovoj zemlji, aleluja, aleluja, ALELUJA, ipak postoji skupina ljudi koja ne želi da je na kurac nabijaju Mamić i njegovi pušači.

Nekoliko tisuća građana Splita poručuje nam da noćna mora možda ne mora biti naša sudbina. Kad bismo izašli na rive zbog banaka, opakih ministara lopova, premijera koji propovijeda mršavost i gladovanje a sam je u četiri godine natukao dvadeset kila, kriminalaca u Vladi i izvan Vlade, sudova kojima treba pedeset godina da donesu presudu osim ako se ne radi o navijaču ili klincu koji je prodao dva grama marihuana…

Kad bi cijela Hrvatska postala Riva ova bi zemlja bila bolje mjesto. Oni nas se boje. Znaju da nas ima više i da nikakav suzavac u Hrvata i Hrvatica ne može izazvati toliko suza koliko život koji živimo. Navijači su nam pokazali kako se treba boriti protiv Moći. Odbiti igrati onako kako je to učinio Hajduk može se i šire primijeniti. Odbiti plaćati lihvarske kredite. Odbiti plaćati privilegije ministara i premijera. Odbiti slušati baljezganja predsjedničkih kandidata i kandidatkinje. Odbiti slušati premijerovu ženu koja gladnoj djeci preporučuje tanje kriške kruha. Odbiti plaćati ogromne poreze. Odbiti plaćati miljarde krvopijama u mantijama.

ODBITI. ODBITI. ODBITI. Život nam je meškoljenje na kurcu Mamića i Mamićevih. Što ćemo izgubiti ako ODBIJEMO?