Kliker.info

Što se dogodilo sa mlađahnim docentom iz Uzarića Miletom Lasićem, nekadašnjim uspješnim kadrom KPJ, pa u posljednje vrijeme umjesto da obrazuje nove naraštaje demokratskim vrijednostima, on počeo proizvoditi na gomile medijskih gluposti.Više na nagovor kolega, pročitao sam njegovu najnoviju „opservaciju“ u kojoj docent kaže kako je sve ono što su DF, SDA, PDP, SDS i NDP ponudile HDZ-u BiH političko i pravno nasilje.

Piše: Emil Karamatić (Neznase.ba)

Kako reče predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović tako potvrdi i docent da Hrvatima nema tko što nudit,i sa čime bi se složio za divno čudo i s jednim i sa drugim, no, onda se postavlja pitanje, ako nema tko što nuditi, zašto Čović ne uzme ono što mu pripada ili zašto Mile pravi budalu od sebe umjesto da kaže svom pretpostavljenom na poslu i u životu da uzima dok je na vakat, upravo to što mu pripada.

To njegovo uzimanje tri ministarstva na državnoj razini i pet ministarstva na federalnoj bio bi primjer odbacivanja metodologije nuđenja, a prihvaćanje svega onoga na čemu su na kraju krajeva i Čović i Lasić potrošili glasnice u protekle četiri godine.

Idemo redom:

Čovićev problem oko uzimanja svodi se na prosto praktične razloge. Onoga trenutka kad je Čović shvatio da je izabran za novog člana Predsjedništva BiH mnogi će pomisliti da je to njegov najsretniji dan u životu. On bi možda i bio takav da slijedeći dobitak od pet ministarstva na federalnoj i tri na državnoj razini ustvari nisu najveći gubitak za njega.

Logično pitanje je kako sad to. Pa fino.

Draganu Čoviću su sa ovim dobitkom začepljena usta koja se bila otvorena proteklih godina. I ne samo to što su mu začepljena usta da ne smije progovoriti niti jednu jedinu riječ o ugroženosti i neravnopravnosti Hrvata nego mu je sa ovim dobitkom izbijena iz ruka potpuna kontrola, uostalom što je i bio njegov cilj, nad Elektroprivredom i Eronetom, kao glavnim razlogom Čovićevog bavljenja politikom.

Onog trenutka kad je Čović shvatio da neće moći divljati po ovim bankomatima, počeo je izvrdavati i lupati gluposti poput spomenute kako Hrvatima nema što tko nuditi. No, zanemario je samo jednu činjenicu da 400 tisuća Hrvata nisu Mile Lasić kojem može tu priču prodati u zamjenu za moguću titulu izvanrednog profesora na najprivatnijem Sveučilištu u BiH.

No, najzanimljiviji dio je Čovićevo insistiranje na „uvlačenju“ Milorada Dodika u vlast kao jedinog kompanjona s kojim može čuvati Hrvatske nacionalne interese (čitaj nezakonito se bogatiti). Možda bi ta nakana Čoviću i pošla za rukom da se nije iz Berlina oglasila Anđelija. (Angela Merkel).

Za čudo da sve to nije primijetio docent Lasić, koji je u Njemačkoj proveo lijepog vremena kao divan jugoslavenski diplomata, što mi je i ispričao u jednoj odličnoj radijskoj emisiji. Takav, drug, čovjek i komunista naprosto me razočarao svojim posljednjim medijskim istupima i svojim kafanskim pričama koje su svedene na razinu ucviljene mlade.

Ljudi koji su skloni hvalisanju dobrog poznavanja filozofije i književnosti, koji su opterećeni citatima, koji se predstavljaju kao dobri poznavatelj njemačke filozofije i književnosti često nasjednu na dobre zajebancije.

„Jedne prilike sam polagao ispit kod Lasića na blef, kao i uvijek, i naravno položio sam. Uglavnom, nedostajao mi je jedan točan odgovor za prolaz i, znajući da se „luđak“ pali na Njemačku i Nijemce, odlučim odgovoriti na pitanje vezano za etiku u politici. Izmislio sam citat; „Politika koja nema uporište u etičkom kodeksu ne može društvo odvesti u progres“, i, zbog gore navedenih činjenica, potpišem Manfreda Maia. I naravno – položim“, prije nekoliko mjeseci ispričao mi je mladi kolega.

I onda nije ni čudo da sa Lasićem na ovakav način omlaćuje Drgan Čović, stari politički moćnik i čovjek koji bi zlorabio i svetog Petra za svoj probitak ako bi mu pošlo za rukom.

Međutim, ma koliko se trudio nikad neću shvatiti kako je Mile Lasić doživio potpuni preobražaj ili metamorfozu i kako se kao osa Potajnica uvukao u šesnaesterac HDZ-a BiH (Pavkovićevog Večernjeg lista) i počeo vrlo loše glumiti centarfora kriptonacionalizma. Uloga je to koja mu nije na čast, ma kolika joj bila cijena, pa makar i titula izvanrednog profesora na Čovićevom Sveučilištu, gdje Lasić radi kao docent, a glumi profesora.

I evo na samom kraju ove moje storije, kao da nisam sve rekao, pa se sjetih što rekoh mladom kolegi kojem je Lasić predavao i kojeg je nekoliko puta naokolo oblajavao.

Rekao sam mu evo ovako.

„Druže, samo naprijed, mladost ipak dolazi, a starost od koje nemamo šta valjano naučiti odlazi i često svira beskorisno nekoj stvari, uostalom kao i moj prijatelj Mile Lasić.