Kliker.info

Nisam ni u snu imao pomisao da ću se barem jednim dijelom mozga navući na šarenu lažu, i na sve te tužne cirkuse što dolaze i odlaze iz naših sumornih gradića. Ta groznica željnog iščekivanja bolje budućnosti ovaj put me je promašila. Na tu drogu više ne mogu biti navučen, imam previše godina i previše razočarenja za bespotrebnu euforiju. Bilo je jasno kao dan ko će pobijediti.

Piše : Faruk Šehić (Lupiga)

Nisam nikakav analitičar, niti me to zanima, ali se vidjelo da će oni koji su i do sada vladali i dalje nastaviti jahati na našim grbačama, sa tu i tamo ponekom kozmetičkom izmjenom.Umjesto crvenih sada će u vlasti biti narandžasti. Demokratska fronta stupa na scenu, pa ćemo vidjeti šta će novo oni donijeti. Manje stranke će dobiti neke mrvice sa izborne trpeze. Ali će nastaviti dominirati stari majstori iluzija i ubleha kao što je najveća muslimanska populistička stranka, ili Tuđmanova stranka hercegovačkih Hrvata. Namjernom pišem muslimanska umjesto bošnjačka, jer im je temelj identiteta religija, te baština Alije Izetbegovića. Politička baština iz Daytona zbog koje ćemo patiti narednih bezbroj godina.

Mahom su ljudi glasali protiv SDP-a, ubjedljivo najomraženije stranke u Federaciji BiH, posebno u Sarajevu. To je stranka koja je dobrano sahranila sve iluzije i nadanja u mogućnost BiH kao građanske i multietničke državne zajednice. Ideja socijalne i pravedne države završila se kao ideja korumpirane država za (pra)čovjeka. Neko će reći da je Daytonski mirovni sporazum takav da nikakva stranka i nikakav lider ne može ništa ovdje generalno promijeniti na bolje, slažem se, ali su mogli promijeniti život na bolje, barem u sitnim detaljima. Vlast koja ne poštuje svoju kulturu i tradiciju i ne zaslužuje ništa drugo nego da nestane sa političke scene. Treba se samo podsjetiti glavnih kulturnih institucija i muzeja koji su zatvoreni.

Onaj lukaviji dio vlasti, koji je sebe mudro predstavio kao da nije u vlasti (SDA), kako je to Nerzuk Ćurak primijetio, oni su samo učvrstili svoju dominaciju, i nastaviće da vladaju do slijedećih izbornih ciklusa, ko zna koliko još puta. Njima se čak ne može ništa ni zamjeriti. Uvijek imaju iste kampanje, i uglavnom pobjeđuju kao Nijemci u nogometu.

Nisam pogledao nijednu TV emisiju pred izbore, nisam prisustvovao nijednom predizbornom skupu, nisam čitao bombastične izjave, a opet sam znao kako će se sve završiti. Predvidljivost je ovdje jedina konstanta, sve se mijenja samo su bh. izbori vječni, novotarije će stati “u par deka”, kako kažu u Sarajevu.

Što se tiče situacije u Republici Srpskoj tamo je bio izbor između najgorih i gorih tako da nisam bio ushićen time da će Dodik izgubiti, jer onaj koji će ga naslijediti je nasljednik Radovana Karadžića na čelu SDS-a. Sve se mijenja samo su bh. izbori vječni.

Prethodni izbori su imali nekoliko “genijalnih slogana”. Prvi je onaj SDA slogan: “Narod zna”. A drugi je djelo SDP-a: “Država za čovjeka”. I oba ova slogana su našla svoje ulične antipode u obliku dva grafita na Skenderiji. Prvi odgovor je: “Narod zna ko je ubijo Loru Palmer”. U potpisu je bilo napisano: “Tvin Piks”. Drugi odgovor na istom zidu: “Država za pračovjeka”. Oba grafita su brzo bila izbrisana, ali su se zarila u moju memoriju još većom brzinom. Autoru grafita sam čestitao, a pogotovo na onom za Lauru Palmer.

I sad mi je žao jer narod je ipak znao ko je ubio “Loru Palmer” iz kultne serije Twin Peaks Davida Lyncha. To su pokazali ovi izbori da je narod uvijek u pravu, bez obzira koliko slijep i politički nepismen bio. Fascinira me mazohizam ljudi koji stalno glasaju za političku opciju, koja je, osim pljačke milijardi dolara humanitarne pomoći, direktno odgovorna za stradanja civila u istočnoj Bosni, pogotovo Srebrenici. “Spavajte mirno, rata neće biti.” To je politički slogan te stranke u sami osvit rata, slogan kojeg su mnogi ozbiljno shvatili i platili glavom.

Imamo mi još dosta sličnosti sa filmskim svijetom Davida Lyncha. U nas je anomalija bilo koje vrste potpuna normalna stvar. Odstupanja od norme, tzv. devijacije od standardnog broja, ovdje su poželjne i prihvaćene. Jer zemlja u kojoj spodobe poput Lynchovog Čovjeka slona sjede u skupštinskim klupama Kantona Sarajevo teško da može zaslužiti bolji život za svoje građane.

Pet para nisam davao na ove izbore, i bio sam, nažalost, debelo u pravu. Jedino me tješi direktna demokratija i ono što se opet može desiti na ulici kao u februaru ove godine. Vjerujem samo u divlju i nekontrolisanu snagu koja će jednom juriti sarajevskim ulicama. Do tada se zabavite postizbornim seksualnim pozama, grafikonima i procentima koji će spasiti vaš svijet, i stručnim analizama okorjelih političkih analitičara.

P. S.

Zadržavam svoje demokratsko pravo da sam bio potpuno u krivu i da sam u svemu promašio. Nisam politički analitičar, pisac sam sklon mašti i izmišljanjima.