Kliker.info

Kako predizborna kampanja odmiče, sklonosti manipulacijama biračkoga tijela sve su izraženije i sve bezobzirnije. Zastrašivanje s etničkim predznakom je, ruku na srce, i dalje karta na koju se najčešće igra – prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini posebice. Ali, ne nedostaje i svega ostaloga. Prethodnih su dana, primjerice, u igru uvedeni i pozivi u pomoć. I nema koga se ne priziva.

Piše : Prof.dr. Slavo Kukić

Ne vjerujem, istina, da će pozivi u pomoć donijeti i mnogo glasova, ali zato učinke zastrašivanja ni ovaj put ne treba ignorirati.
Ako vas je, naime – a u slučaju bh. Hrvata radi se baš o tome – iz dana u dan sve manje, nema ničeg neobičnog da su sklonosti strahovima od nestajanja sve izraženije. Iako, pošteno bi bilo da oni koji logiku utjerivanja strahova prakticiraju objasne i još ponešto – zašto je, primjerice, pripadnika “njihova” naroda sve manje?

Pošteno bi bilo i reći istinu – zbog vlasti, koja je za račun Hrvata i njihove “zaštite”, čitavu četvrt stoljeća obnašana. I zbog koje je, samo u prethodnu godinu dana, od ulaska Hrvatske u Europsku uniju, iz Bosne i Hercegovine “odlepršalo” novih 100.000 onih čije interese “brani” planetarna “zaštitnička” organizacija – Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine, dakako.Sve to, na nesreću, nije dovoljno i da se okrene ploča i da se lideru HDZ-a BiH Draganu Čoviću i drugovima kaže: “Dosta vas je!” To, doduše, ne znači da se nikakve promjene ne događaju. Istina je da je dio političkih stranaka, koje za sebe ranije vezaše relativno respektabilan udio hrvatskih birača, u međuvremenu postao marginalan. To se, pita li se mene, odnosi prvenstveno na Hrvatsku stranku prava Bosne i Hercegovine Zvonka Jurišića. Po mojem sudu, potom, u istom biračkom tijelu opao je utjecaj i nekih građanskih stranaka, Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine, prije svega.

Uticaj Katoličke crkve

Ali, ne dvojim da relativno značajan postotak Hrvata za sebe danas, pored Hrvatske demokratske zajednice 1990. Martina Raguža, vežu i neke nove političke opcije – Demokratska fronta Željka Komšića posebice, ali i Stranka pravde i povjerenja Živka Budimira.Hoće li sve to rezultirati i promjenama u omjeru “hrvatskih” mandata u županijskim, federalnom i državnom Parlamentu? U ovom trenutku je, priznajem, prognoza te vrste jako nezahvalna. Ali, to nije i jedina nepoznanica. Kako kampanja odmiče, budući član državnoga Predsjedništva iz reda Hrvata također postaje sve upitniji. Kome se, dakle, od ovdašnjih Hrvata smiješi fotelja člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine?

Na startu predizborne kampanje, priznajem, nisam dvojio. Koliko god da to osobno ne želim, Čovićeva pozicija je bila itekako čvrsta. Šanse svih ostalih su, nema li nikakva dogovora o zajedničkoj strategiji među njima – a ni do danas ga nema – bile ravne nuli. Zašto? Zbog, u tom trenutku, dakako, najmanje dva razloga. Prvi je vezan za utjecaj HDZ-a BiH među bh. Hrvatima. Ne dvojim, naime, da Čović i nije specijalno omiljen. Ne dvojim, potom, da će izbornu utrku završiti s poprilično manje glasova u odnosu na vlastitu stranku. Ali, stranačka mašinerija mu, uz sve to, cijenim, ipak jamči 80.000 glasova.Svemu tome, međutim, ponešto pridodati može i Katolička crkva, koja se, mimo svake mjere dobra ukusa, u izbornu kampanju na stranu HDZ-a BiH, a protiv svih ostalih, i s hrvatskim predznakom i bez njega, uključi i sama. Lokalne vjerske manifestacije se već mjesecima koriste za otvoreno lobiranje po principu “Čović i HDZ BiH – naprijed, ostali – stoj”.

Crkveni vrh o svemu tome šuti – kao, to su tek “ekscesi” mjesnih crkvenih službenika, ne i stav Crkve – a ponekad, kao ljetos u Bosanskom Brodu, i sam sudjeluje u političkom lobiranju za potrebe ove stranke.Kako, međutim, vrijeme predizborne kampanje odmiče, sumnja u Čovićevu pobjedu, usprkos svemu, postaje sve veća, a vjerojatnost kako bi mu drugi, Raguž prije svega, mogli pomrsiti račune, sve izglednija. U prilog tome, uostalom, govore agencijska istraživanja, neka od stranačkih očitovanja, ali i svakodnevna mi komunikacija s različitim dijelovima Bosne i Hercegovine.Prate li se, naime, empirijska istraživanja različitih agencija, nedvojbena je sve manja razlika između dvojca Čović – Raguž i sve realnije je pitanje hoće li se ona do izbora i istopiti? A to bi se, cijeni li se temeljem dinamike promjena u prethodnih mjesec-dva, vrlo lako moglo i dogoditi.Nekoliko je, potom, manjih stranaka već izvijestilo javnost kako će svoje biračko tijelo pozvati da glasuje za Raguža. Nedavno, recimo, to učini i Prva bosanskohercegovačka stranka – čijih će, vele, 21.000 članova i simpatizera, temeljem ankete koju sami provedoše, podržati baš ovog političara.

‘Ovo je naša zemlja’

U relativno intenzivnoj komunikaciji sam, na koncu, i s većim bh. gradovima. I, što je – je, neuobičajeno velik je – u Sarajevu, slično kao i u Tuzli, Zenici, Bihaću… – broj onih koji bi, neovisno o njihovoj nacionalnoj pripadnosti, svoj glas mogli dati lideru “devedesetke”.Sve to, dakako, tjera i na pitanje – zašto? Što to preporuča ovoga političara da mu je potpora sve masovnija i da se oko njega formira neka vrsta općedruštvenog konsenzusa? Ne radi se, dakako, o samo jednoj stvari. Raguž je, prije svega, prepoznat kao liberalni političar, s naglašenim europskim imidžom. No, biračko je tijelo osvojio i predizbornom porukom.Na billboardima diljem zemlje on, i stranka kojoj je na čelu, poručuju: “Ovo je naša zemlja, podvucimo crtu.” A ona je, kako stvari stoje, pala na izuzetno plodno tlo. Jer, malome je čovjeku dosta destrukcija – i destruktivaca, dakako.

Sve to je, siguran sam, jasno i Draganu Čoviću i razlog je sve naglašenijeg straha od mogućeg izbornog fijaska. Da se ne radi samo o intelektualnim akrobacijama, pokazuju i sve agresivnije “analize” u medijima pod njegovom kontrolom. Pobjeda Raguža bi, zastrašuju nas, bila još jedna podvala Bošnjaka i ona se ne smije dogoditi. I ne samo to. I sam Raguž bi se, poručuju, na takvome trijumfu, ako mu je do hrvatskoga interesa, trebao zahvaliti, jer bio bi izabran glasovima Bošnjaka.

Takve bi, naravno, i osobno mogao podučiti ustavnim i odredbama Izbornoga zakona Bosne i Hercegovine o izboru članova državnoga Predsjedništva. Ali, odustat ću od toga. Jer, podučavati sam ih pokušavao i do sada, ali to vam je kao “ćoravu namigivati”. Umjesto toga, međutim, rado bih im i ovom zgodom postavio pitanje koje oni postavljaju ostatku svijeta; ne misle li takvi, valjda, da će Čović inkasirati samo glasove bh. Hrvata? Što je, primjerice, s glasovima Srba s prostora entiteta Federacija Bosne i Hercegovine? Hoće li, hoću reći, i oni glasovati za članove bh. Predsjedništva s prostora ovog entiteta? I, za koga?

Zar misle Čovićevi medijski trabanti da se o njegovim dealovima u vezi s tim ne zna ništa – o glasovima, da pojasnim, koje je s liderom Saveza nezavisnih socijaldemokrata i aktualnim predsjednikom bh. entiteta Republika Srpska Miloradom Dodikom dogovorio na prostoru Drvara, Grahova, Glamoča…, ali i kod Srba u drugim dijelovima Federacije Bosne i Hercegovine na koje Dodik i vladika Grigorije imaju utjecaja? I zar dobivanje tih glasova pod znak pitanja ne dovodi i njegov, a ne samo “legitimitet” Martina Raguža?
Bilo kako bilo, promjene u rejtingu kandidata za člana bh. Predsjedništva iz reda Hrvata izborni dan čine sve neizvjesnijim, a priče o još jednoj podvali Hrvatima nakon izbora sve vjerojatnijima. Usprkos tome, međutim, ako građanima ovog dijela zemlje znači išta moj sud – pitanje tko će biti član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda Hrvata puno je važnije od onoga tko su ostala dva. Jer, o tomu ovisi hoće li nastavljen biti započeti proces destrukcije ove zemlje ili će se na tu đavolju rabotu definitivno staviti točka. A to, onda, znači da je odluka na biračima. I povijesna odgovornost, također.