Kliker.info

Suviše stidljivo se u javnosti plasirala informacija da je prilikom svečanog otvaranja rekonstruisane Vijećnice od strane čelnika kancelarije EU pravljen politički pritisak na gradonačelnika Ivu Komšića da skine spomen-ploču na kojoj stoji: “Na ovom mjestu srpski zločinci su u noći 25/26. 8. 1992. godine zapalili Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku Bosne i Hercegovine.

Piše : Dino Mustafić (Oslobođenje)

U plamenu je nestalo više od dva miliona knjiga, časopisa i dokumenata. Ne zaboravite, pamtite i opominjite!”. Evropske birokrate vođene logikom: mi smo obnovu platili, pa imamo pravo i zahtijevati, već godinama našem društvu nameću zaborav kao model pomirenja i perspektivnu evropsku priču integracija. Možda bi jedna od tih evropskih bajki koja bi zadovoljila donatore Vijećnice bila i priča da je izgorjela nemarom portira koji je zaboravio isključiti grijalicu.

Imao sam prilike na raznim međunarodnim mirovnim konferencijama čuti koliko se bliska prošlost u BiH relativizira, baš kao i vladajuća politička matrica koja manipulira činjenicama, slavi zločince kao heroje, njeguje zaborav, jer tako produžava svoju moć i drži političke pozicije. Koliko je evropska strategija zaborava pogrešna, najbolje svjedoči novopodignuta ploča osumnjičeniku za ratne zločine Ratku Mladiću na Vracama, što je najvjerovatnije dio perverzne diplomatije provincijskih ucjena člana Predsjedništva BiH Nebojše Radmanovića koji odbija prisustvovati događajima komemoracije Prvog svjetskog rata u Sarajevu tvrdeći: “kako se ti događaji koriste kako bi se stigmatizirao srpski narod”.

Pravo na slobodno sjećanje je osvajanje prostora slobode od prošlosti kao tjeskobe, zla i krvi, to mora biti shvaćeno u kancelarijama evropskih predstavnika u BiH, jer ravnodušnost i zaborav su nastavak zla koje ponižava žrtve i produbljuje jaz među etničkim zajednicama. Taj ponor i jaz su mogući prostor nekih budućih nesporazuma i sukoba. Ako se sjetimo onoga što se dogodilo prije više od 20 godina kada je gorjela Vijećnica, imamo mogućnost izbjeći nove katastrofe. A ako ne, riskiramo postati žrtve vlastite ravnodušnosti. Indiferentni prema lekcijama naše prošlosti, bit ćemo takvi i prema mogućoj nadi za budućnost. Zato je sistemsko njegovanje zaborava opasno, ako mi zaboravimo, bit ćemo zaboravljeni. Pamćenje je otpor protiv nacionalističkog nasilja koji siluje sjećanje kroz kulturu laži i poricanja stvarajući generacije koje su podložne za obmanu, manipulaciju i potčinjenost. U BiH se kroz školske programe, udžbenike istorije/historije/povijesti totalitarno i lukavo kreira orkestrirana kolektivna nevinost SVOJIH i kolektivna krivnja DRUGIH, što izaziva strah, frustraciju i mržnju naspram drugog.

Nema kulture saosjećanja i empatije bez savjesnog i odgovornog suočavanja sa prošlošću koje neće biti ako budemo uklanjali spomen-ploče sa mjesta terora i nasilja, a podizali ratnim zločincima uz svečane dočeke i prijeme televizijske prijenose i vatrene govore.

Zato mislim da nije pravedno prema sugrađanima srpske nacionalnosti koji su ostali u opsjednutom Sarajevu ili su morali izaći iz svog grada, da na mjestima poput Vijećnice ili Markala stoji na spomen-ploči prefiks srpski zločinci, već bi je trebalo zamijeniti distinkcijom koje su Sarajlije same napravile u ratu, ne želeći da povrijede svoje srpske komšije i identificiraju ih sa brdskim zločincima, nazvavši zločince istorijski/historijski/povijesno tačno – četnici. Na taj način se moralno i civilizacijsko posrnuće jasno ideološki pozicionira kao kontinuitet zla u 20 stoljeću, nasuprot mnogim svijetlim primjerima antifaštičkog zanosa i borbe unutar istog naroda.

Mada ja živim i radim u svijetu fikcije, imam nadu da će se na taj način u doglednoj budućnosti uz prisustvo najviših evropskih zvaničnika i visokih ličnosti iz političkog života BiH dopisati i prepraviti tekst na spomen-ploči na Vracama, koji će glasiti: “Na ovom mjestu 19. 5. 1992. godine ratni zločinac Ratko Mladić, komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, izvršio je smotru dva bataljona Vojske Republike Srpske koja je masovnim zločinima dobila entitet nazvan Republika Srpska”. Evropski rečeno, politički korektna spomen-ploča!