Kliker.info

Na čelo Stranke za BiH, prije nešto više od dvije godine, došao je iskusni inžinjer elektrotehnike i energetike, dotadašnji potpredsjednik stranke  Amer Jerlagić. Nije imao nimalo lagan zadatak jer je naslijedio osnivača i neprikosnovenog autoriteta  stranke Harisa Silajdžića, koji je da podsjetimo, tada prenio svoja predsjednička ovlaštenja na Jerlagića i prema mnogima  pogodio u sridu. Od tada pa do danas, aktuelni predsjednik SBiH   konstantno, strpljivo i racionalno  učestvuje u političkom životu BiH i  po svemu sudeći, na dobrom je putu da u dogledno vrijeme građanima BiH  ponudi ohrabrujuću alternativu trenutnom beznađu. O tome između ostalog , govori i u  svom  sedmodnevnom dnevniku koji je vodio za Kliker.info.
Rođen je u Livnu 1967. godine. U Tomislavgradu je završio osnovno, a potom  i srednje obrazovanje u elektrotehničkoj školi, nakon čega upisuje   Elektrotehnički fakultet u Sarajevu, gdje je bio i student generacije na odsjeku energetike.U periodu od 92. do 96. godine bio je pripadnik Armije BiH i kao jedan od najmlađih oficira 4. Korpusa u 27-toj godini je promovisan u čin  nadkapetana ARBiH u augustu 1994. godine.

Subota 15.03.2014.

Ovu subotu sam odavno planirao za dva lijepa događaja u Tuzlanskom kantonu, odnosno u Kantonalnom vijeću SBiH TK. Danas su u planu prva predavanja na Političkoj edukaciji za mlade KV TK na kome ćemo uzeti učešće prof.dr.Sead Omerbegović, mr. Besim Imamović, prof. Gradimir Gojer i moja malenkost. Poslije toga bismo trebali otputovati na Skupštinu općinskog savjeta Doboj Istok.

Nakon uobičajenog subotnjeg jutra i kahve sa porodicom, suprugom Aidom i mojim ocem pripremam se za put u Srebrenik i Doboj Istok. Otac je prilično vremešan, u osamdeset i četvrtoj je godini života, ali je 100 % invalid od svoje devete godine života, gotovo nepokretan i teško bolestan. Ništa bolje stanje nije ni kod Aidine majke, koja je evo već godinu i po dana vezana za postelju nakon visoke amputacije lijeve noge. Živimo u istoj kući, Aidini roditelji u prizemlju, mi u potkrovlju. Tu smo, kao i svako jutro da im svima pomognemo oko svih jutarnjih potreba.

Sa Gojerom i vozačem krećem na put i na vrijeme dolazimo u Srebrenik, bez obzira na Karaulu koja je i vikednom teška za vožnju. Nekako sam najzadovoljniji kada na vrijeme dođem na mjesto odredišta, da ako je ikako moguće, izbjegnem tu vrstu stresa.Predavanja su bila dobro osmišljena, puna sala mladih ljudi, željnih novog znanja. Sejo je pripremio teme vezane za političke partije, Grada o osobnosti i javnom nastupu, Besim o stanju u SBiH nakon reformi, a ja o energetici kao resursu za oporavak BiH. Mladi su upijali nove informacije. Srebrenik je lijep gradić, sa malim trgom i spomenikom u centru grada gdje smo se družili sa mladima poslije završetka predavanja.

Skupština u Doboj Istoku zaista je bila na vrhunskom nivou. Skupština gdje su se četiri politička subjekta integrisala u SBiH. Skup koga se ne bi postidjele ni veće čaršije od Doboj Istoka. Prijatelji su mi prije par dana govorili da je odabir Safeta Smailbašića pravi izbor, ali kako čovjeka nisam poznavao nisam mogao reći bilo kakav sud. Međutim ono što sam vidio na Skupštini, potvrdilo je dobronamjernost mojih prijatelja i komentare za Safeta. Po meni to je ekipa ljudi koja može voditi kanton, a ne općinsko vijeće u Doboj istoku.

U Sarajevo se vraćamo kasno u noć. Sva sreća pa je sutra nedjelja, tako da se može odspavati koji ”minut” duže. Naravno, prije počinka, ide par poruka viberom sa Fazlom i lijepe informacije o današnjem danu. Kad kolegama u Stranci kažem da postoje ljudi koji su devet sati vremenske razlike udaljeni od nas, a da imaju dnevni update dešavanja u BiH, Stranci za BiH, ne mogu da vjeruju. Ali hvala Bogu da ima i takvih patriota, sretan sam.  

Nedjelja, 16.03.2014.

Kako kalendarsko proljeće još nije nastupilo, a ovo naše, ovogodišnje, meteorološko već odavno jeste, to mi ne preostaje ništa drugo nego da za danas planiram da pokosim travu u avliji, koja više liči na travu iz maja, nego iz marta.

Nedjelja je takođe i dan kada supruga napravi spisak, a ja odem do Markala i tržnice i obavim svoju nedjeljnu obavezu. Porazgovaram sa momcima sa Markala, Emirom i Fadilom oko utakmica gradskih rivala, egala Sarajeva i Želje u kupu, egala mog Veleža sa Čelikom u kupu i egala sa Borcem u Banja Luci. Ramiz, prodavač u tržnici obavezno pita kada će biti bolje, a ja mu odgovaram ”od oktobra, zna se”. Dok sam bio na Markalama zovu me stari poznanici iz Duvna, koji su tu par sati da se vidimo u Vatri na kafi. Evociramo stare uspomene iz prijeratnih dana, basket na školskom igralištu, raju iz tog malog gradića. Gdje je ko nakon rata.

Pričam im kako mi je u januaru ‘93. godine, prilikom obilaska roditelja koji su bili u izbjeglištvu u Duvnu, školska kolegica, Lidija Šumanović pa gotovo spasila život kada sam bio priveden od HVO bojovnika. To je bilo vrijeme u praskozorje sukoba Armije BiH i HVO. Nikad nisam uspio da joj se zahvalim za to.

Došlo je vrijeme i za radove u avliji, tako da mi se upalio svaki mišić. Na kraju, ipak sam bio ponosan na svoje djelo. Bašta je lijepo izgledala.    

Ponedjeljak, 17.03.2014.

Za razliku od vremena kada sam u Elektroprivredi radio 07:30 i bez obzira na to što sam kao generalni direktor imao neku vrstu privilegije, ja sam godinama navikao da na posao dolazim kada i ostali zaposlenici. To se nije promjenilo ni danas i za razliku od većine političara, koji imaju tzv. ”prirodno buđenje”, moj radni dan počinje vrlo rano.Ovo je sedmica u kojoj je supruga druga smjena u školi, tako da imamo vremena  zajedno sa mojim ocem popiti jutarnju kafu i doručkovati. Nakon ovog uobičajenog kućnog rasporeda, krećem ka centrali Stranke za BiH i uz desetine jutarnjih poziva na mobilni telefon hvatam zalet za obaveze tog dana. Još uvijek sam pod dojmom izuzetno dobro organizovane Političke edukacije za mlade Tuzlanskog kantona, kao i Skupštine općinskog savjeta Doboj Istok.

U međuvremenu sa notarom dogovoram odlazak do Suda kako bih preuzeo rješenje o registraciji zajedničke firme sa mojim bratom. Direktor firme mi javlja da smo dobili produženje urbanističke saglasnosti za projekat 30 kW solarnog postrojenja u okolini Sarajeva.Dan je na zalasku, porodični adet je kahva sa dedom, kako svi u kući zovemo mog oca. A dio ”radne obaveze” za svakog ko se bavi politikom je i vrijeme dnevnika, tako da se i tu mora posvetiti određena pažnja.Večeras je Roma domaćin Udineseu, a kako je Mire Pjanić standarni u Romi, to mi valja odgledati i tu tekmu. Rijetki su dani kada prije 24 sata uopšte pomislim na spavanje, pa tako i ovog dana nema izuzetka.

Utorak, 18.03.2014.

Uobičajeno jutro, ništa drugačije nego prethodna. Za danas sam zakazao par bitnih sastanaka. Prvi je vezan za organizacioni odbor obilježavanja osamnaest godina od osnivanja Stranke za BiH. To će biti 13.04. Predlažemo nekoliko scenarija i svaki zavisi od toga da li će se Haris Silajdžić pojaviti na ceremoniji.Poslije ovog sastanka imali smo sastanak kolegija Stranke za BiH sa rukovodstvom USD – unije socijaldemokrata i razgovore o eventualnom predizbornom ili postizbornom koaliranju.Za danas smo planirali da u goste primimo i Sejfudina Tokića da nam objasni model Bošnjačkog pokreta i njegove kandidature za potpredsjednika RS-a. Čestitam svakom pojedincu koji je spreman na žrtvu da pokažemo jedinstvo Bošnjaka u RS-u i neku vrstu ”win– win” opcije.

Kasno je poslije podne, na Trgu fra Grge Martića srećem dragog prijatelja i člana Stranke za BiH iz Ljubljane Asima Hamidovića, velikog čovjeka, velikog biznismena. Asim je nekada u Telmi zapošljavao preko 300 radnika i imao jedan od najboljih brandova u regionu. Sa Asimom se često sretnem na utakmicama reprezentacije BiH u nogometu. U svom rodnom Šipovu, Asim je sagradio prelijepu džamiju.

Kahva oko 19 sati, neki od dnevnika, pomoć ocu oko večere i da obavi svoje pripreme pred spavanje, standarne su radnje gotovo svaku veče.Starija kćerka Asja je u trećem razredu Bošnjačke gimnazije – Kambridge i iz fizike radi prvi i drugi Kirhofov zakon, pa ponosni babo pomaže kćerki da lakše savlada zadatke iz zbirke testova. Mlađa kćerka Nejra, osmi razred se takođe priprema za takmičenje osnovaca iz fizike. Elem, ovih dana, kako se čini svi u kući smo na fizici.

Utorak je. Liga prvaka je dio evropskog protokola svakog utorka i srijede. Nisam fan Reala ni Chelsea, pa tekme gledam zbog Seje Kolašinca i Izeta Hajrovića, nada BiH fudbala.

Srijeda, 19.03.2014.

Jutros sam dogovorio prvi sastanak sa Emirom Suljagićem oko koalicije 1. mart i djelovanja oko jedinstvene liste ”Domovina” za Narodnu skupštinu RS-a i za jedinstvenu listu iz RS-a za Parlamentarnu skupštinu BiH. Dogovorili smo se na koji način djelovati i objasnio sam mu zbog čega smo tražili da se svi lideri na poziv koalicije 1. mart pojave u Potočarima 31.03.2014., kako bi smo konačno znali ko istinski podržava ovaj jedinstveni projekat, a ko je tu samo forme radi ili zbog toga što je loše ne biti dio ovog projekta. Dogovorili smo snažan pritisak prema svima, jer vremena nema puno i moramo znati ko je sa nama u ovom projektu.

Nakon sastanka sa Emirom, u goste sam primio i borce iz Tešnja koji su danas vratili armijske činove u znak protesta protiv netransparentnog višekratnog davanja grantova pojednicima, dok drugi nemaju za hljeba. Spremni su istrajati do kraja dok im se ne pokažu spiskovi podobnih koji se kriju godinama.U lobiju hotela Evropa sretnem Sabahudina Bahu Topalbečirevića i reče mi da danas ima promociju svog novog portala ”Brze vijesti”. Poželio sam mu uspjeh, a znam da je Baho vrijedan i ne sumnjam u njegovu inventivnost i kreativnost.

U popodnevnim satima dogovorio sam ručak sa Mehmedom Polimcem, dragim prijateljem i poslovnim saradnikom. Meho je vlasnik konsultantske kuće. Razgovarali smo kako ponovo privući investitore u BiH, kako animirati Kazahstance, Kuvajćane, investitore iz Katara. Čudimo se izjavama da će nam Vučić pomoći da Arapi dođu u BiH!?

Na putu prema čaršiji, zvoni mi telefon i vidim poziv od predsjednika sindikata rudnika Kreka, mog dragog Fikreta. Fikret mi javlja da su tri rukovodioca pogona i sektora u Kreki pristupila Stranci za BiH i da se osjeti da je Stranka iz dana u dan sve jača i jača.Šlag je na kraju, a to je informacija da je od danas u funkciji nova web stranica Stranke za BiH i da više nikome neću morati objašnjavati da je stara stranica pod rekonstrukcijom. Ponosan sam na ovo što su mladi stručnjaci informatičke struke napravili.  Za kraj je i majstorija Van Persija na tekmi MU – Olimpijakos. Kapa dole za maestra. Van Persi – Olimpijakos 3:0.

Četvrtak, 20.04.2014.

Današnji dan počinje u znaku diplomatije jer je prvi jutrošnji sastanak sa prvim sekretarom ambasade Turske gospodinom Boranom. Razgovarali smo oko stanja u BiH, mogućnosti vezivanja podrške – trgovine za glasanje za smjenu ministra Radončića i Zakona o boravištu i prebivalištu, predstojećim lokalnim izborima u Turskoj, razlozima nejedinstva bošnjačke politike, predviđanjima izbornih pobjednika i gubitnika u oktobru.Nakon diplomatije, imao sam sastanak u Vakufskoj banci gdje sam pokušao pomoći privredniku iz Ključa i Predsjedniku Saveza logoraša USK Enesu Salihoviću da prebrodi malu financijsku krizu. Najsretniji sam kada nekomu mogu pomoći, onako insanski, bez ikakvog interesa. Nadam se da će i ovaj današnji poduhvat završiti uspješno i na obostranu korist, i Enesa i banke.

U popodnevnim satima sam dogovorio veliki interview za Mrežu regiona na temu trgovina električnom energijom. Radi se o velikom projektu u više zemalja zapadnog Balkana. Razgovarali smo više od sat i po vremena i htio sam da pojasnim svaki detalj tog zahtjevnog procesa, kako sa strane proizvođača energije, tako i sa strane kupaca,odnosno trgovaca.Dan privodim kraju na sastanku sa Branimirom Pelkom, velikim biznismenom iz Slovenije, danas konsultantom na nekoliko velikih projekata USA i Canade u Evropi. Razgovarali smo o zaista velikim projektima, veoma bitnim za region, a posebno u svjetlu najnovijih dešavanja u Ukrajini. U ovom momentu ne mogu govoriti o čemu se radi, ali se nadam da će ovi projekti  vrlo brzo biti obznanjeni i da ću tada moći govoriti o njima.     

Petak, 21.03.2014.

Jutro petkom, bez obzira koliko ličilo na svako drugo jtro, ipak ima neku svoju čar. Nastojim obaviti sve kućne obaveze i onda se polako pripremiti za prve sastanke. Pokušavam sve obaveze svesti na minimum do džumanskog vakta, a onda poslije džume krenuti jačim tempom.Poslije džume namaza imao sam dogovoren ručak sa Esedom Džananovićem, mojim cimerom iz studentskih dana, a danas direktorom Elektrodistribicije Sarajevo i Seadom Tutićem dragim ahbabom, čestim saputnikom na tekme reprezentacije. Hadžija Sejo, kako ga volimo zvati je jedan od najvećih fanova repke u nogometu i rukometu. Čak me i danas vrbuje da idemo na jednonoćni izlet sa reprezentacijom u rukometu u Solun. Odbiom sam ponudu, jer nit’ volim sjevernu Grčku, a još manje Solun. Bio sam dva puta u Solunu i za razliku od Atene, što bi se reklo, ni nalik.

Knjigovođa je uradio završni račun za firmu, pa je tražio sastanak. Valja mi odraditi i tu obavezu, jer kako kaže stara financijska anegdota: ”Na kraju godine se zatvaraju ili knjige ili knjigovođe”. Bolje je da mi uredno zatvorimo knjige.Evo, na kraju smo kako je nazvah jedne sasvim obične hefte. Nije bilo nekih zahtjevnijih događanja, niti posebnih obaveza. Isprepletene obaveze političkog, poslovnog, privatnog i društvenog sadržaja. Sad bi supruga Aida rekla, pa ja, bile su tekme, a šta je sa pozorištem. A ja bih na to slegao ramenima i obećao sljedeći put.

Do skorog druženja na ovakav ili sličan način, srdačno Vas pozdravljam.

Amer Jerlagić