Kliker.info

Ipak, put do slave za Irfana nije bio jednostavan. Nakon osnovne, upisao je vojnu školu u Zagrebu. Vojna škola je nakon otcjepljenja Hrvatske od Jugoslavije prebačena u Beograd. Međutim, turbulentna dešavanja u Bosni i Hercegovini ostanak u Beogradu za Irfana su učinila nemogućim. “Baš u vrijeme kad sam trebao maturirati počeo je rat u Bosni. Situacija u Beogradu je bila prilično neugodna, pogotovo za ljude ‘određenih nacionalnosti’. Granice za moju zemlju bile su zatvorene, nisam mogao u svoju domovinu, niti sam mogao ostati u Beogradu. Tražio sam način da se nekako izvučem. Imao sam novca samo koliko mi je bilo potrebno da dođem do Beča i to kao izbjeglica. Sa svim kolegama sam tada bio dobar prijatelj. Bilo nam je vrlo lijepo, sve dok taj rat nije počeo”, kaže za Novo vrijeme Škiljan.

Srećom po njega, u Austriji ga je kao gosta primila “jedna porodica” u namjeri da mu olakšaju studiranje. Tu završava fakultet.

“Na početku je sve to bilo veoma teško za mene. Pogotovo jer je u Bosni i Hercegovini bio rat, malo se znalo, bilo je napeto. Ali sve prođe i ostane kao magla u sjećanju. Više volim pamtiti ono lijepo, lijepe trenutke, doživljaje i dobre ljude”, smatra Škiljan, te dodaje: “Naravno da mi Jajce i Bosna i Hercegovina nedostaju. Često se sjetim djetinjstva, starih jarana, lijepih cura, to se ne zaboravlja.”
Od hobija do posla

Sve do trenutka kad je poželio biti informatički stručnjak Škiljan je namjeravao postati pilot. No, činjenica da se u informatici moralo razmišljati potpuno drukčije nagnala ga je da “zavoli” ovu oblast. Tvrdi da je u prvim susretima s informatikom to za njega bilo nešto potpuno strano, ali da je istovremeno u tome vidio priliku za dobru i uspješnu karijeru.

“Kompjuteri su tad bili rijetkost. Zbog toga je na tržištu postojala velika potražnja za stručnjacima i programerima. Uvidio sam da je to polje u kojem bih lahko mogao napraviti karijeru. “IrfanView” se desio neplanirano. Dok sam studirao, jednog ljetnog raspusta radio sam nešto u vezi s grafikom i JPG-formatom fotografije za jednu kompaniju. To me je veoma zainteresiralo pa sam kasnije htio više raditi na tom području, onako “za moju dušu”. Tako sam nekoliko mjeseci kasnije napravio svoj prvi mali preglednik slika u JPG formatu i dao ga kolegama s fakulteta”, ističe Škiljan.

Programa za obradu fotografija tada nije bilo mnogo, a jednostavnost i pristupačnost “Irfan Viewa” oduševila je Škiljanove kolege. Stoga su skoro svakodnevno tražili određene nadogradnje programa, a cjelokupna ideja počela se naglo širiti.Od 1995. godine, kad je program prvi put upotrijebljen, trebalo je nekoliko godina da se on popularizira. Rad na programu nikad ne prestaje, tako da je svake godine na tržištu barem 2-3 updatea. Posljednji u nizu update izašao je prije mjesec. O ovolikom uspjehu nije ni sanjao.
“Uopće nisam očekivao da će sve ići tako. Cijeli projekt “IrfanView” počeo je spontano, kao hobi ili igra, a na kraju je sve preraslo u nešto veliko. Smatram da su mnogi izumi u svijetu nastali na isti način – iz radoznalosti. Svako ima svoju zamisao kako nešto treba da bude, ali samo neke od tih ideja se stvarno probiju i postanu popularne”, smatra Škiljan.
Besplatan program

Za privatne korisnike “IfranView” je besplatan program, a za pravna lica se mora kupiti licenca. Činjenica da je program besplatan za privatna lica omogućilo je Škiljanju da njegova kreacija dospije u razne dijelove svijeta, a ujedno i da pomogne onima koji nisu u mogućnosti kupiti program.“Program je besplatan za privatne korisnike, a firme trebaju kupiti licence. Tako sam probao spojiti oba svijeta i na kraju sve strane mogu biti zadovoljne. Što se broja korisnika tiče, znam da se radi o milionima korisnika. Često mi se desi da upoznam neke ljude i vremenom saznam da koriste “IfranView”. Obično misle da ga je kreirao neko iz Amerike, pa se iznenade kad im kažem da sam to ja. To su, za moju dušu, lijepe anegdote.”
Od Bosne se nisam “otkačio”

Irfan u Bosnu i Hercegovinu dolazi barem jednom godišnje. Kaže da, iako živi u drugoj državi, od rodne zemlje i grada se nije u potpunosti “otkačio”. Najviše ga usrećuje to što je u Bosni i Hercegovini mir i što narod može živjeti bez straha za vlastiti život. Ipak, nada se da će i za za ovu zemlju uskoro doći bolje, novo vrijeme.

“Drago mi je da je mir, da se ljudi ne svađaju oko ‘idiotskih stvari’ kao što su granice, nacija, vjera i politika umno bolesnih nacionalista. Svim ljudima pa i svojoj djeci kažem isto – da uče, da se informiraju, da ne dopuste da neko drugi misli i odlučuje za njih. Ne volim ‘velike’ lidere, jer su rijetki od njih stvarno velike demokrate i vođe. Cilj čovječanstva treba da bude učenje, spajanje i prijateljstvo, a ne mržnja i stalne podjele. Nadam se da ću dočekati da Bosna i Hercegovina jednom uđe u Evropsku uniju. Možda onda stvari konačno krenu nabolje”, kaže na kraju razgovora za Novo vrijeme Škiljan. (Kliker.info-Novo vrijeme)