Banjalučki biskup Franjo Komarica : Na nepravdi se ne gradi država
Došao je najradosniji praznik kršćanstva, Božić. Na šta biste Vi posebno skrenuli pažnju svojim vjernicima?– Božić slavimo jer je rođendan Isusa Krista, koji je od Boga obećani pomiritelj neba i zemlje, spasitelj cijelog ljudskog roda. Nijedan čovjek ne može hoditi zemljom, a da ga se baš nimalo ne tiče tko je, zapravo, djetešce u betlehemskoj štalici, jer u svojim rukama drži i sud svijetu i otkupljenje svijeta. Dakle, podsjećam ih na ozbiljno upozorenje apostola Pavla, da se „Bog ne da ismijavati“, te da neće nezainteresirano gledati kako mi iz godine u godinu proslavljamo rođenje sina.
Možete li napraviti presjek posljednjih 27 godina, otkad Vas je početkom 1986. tadašnji papa Ivan Pavao II zaredio za biskupa? – U našoj je zemlji tada vladao komunistički, dobrim dijelom protuvjerski društveni poredak. Papin izričit nalog da moram svoje bližnje predvoditi i jačati u vjeri za moje biskupsko djelovanje bio je obavezni zadatak. Malo-pomalo pokrenulo se dosta pastoralnih aktivnosti. Započeli smo 1990. pripremanje Biskupijske sinode, ali nesretni rat, nažalost, dramatično je zaustavio sve i opustošio čak dvije trećine moje biskupije. Žalostan sam i razočaran što brojni utjecajni političari hrvatskog naroda, naših susjednih naroda, kao ni predstavnici međunarodne zajednice, nisu tada ni približno učinili od onoga što su mogli i morali, već su pokazali nehumanost, nejedinstvenost, neodlučnost i pomogli uništenju Katoličke crkve i hrvatskog naroda – najmanje u polovini naše zemlje. Prema međunarodnom pravu, to bi se trebalo okarakterizirati kao zločin protiv čovječnosti.
Gdje nas vidite u budućnosti? Ulazimo i u izbornih 12 mjeseci…– Ovako ustrojena i ovako „tretirana“, BiH će morati tonuti u još veći kaos i beznađe njenih stanovnika. Upozoravao sam da je nelogično očekivati dugotrajno postojanje stambene građevine koju je netko svjesno sagradio na močvarnom terenu. Na cementiranoj nepravdi, kao što je to slučaj kod nas, ne može se izgraditi država pravde i željenog prosperiteta, za sve njezine građane. Duboko je nehumano i dalje održavati u ovoj zgaženoj zemlji kontrolirani kaos, kao što se do sada uporno činilo.
Povratak prognanih
Koja su to pitanja koja Vi stavljate pred sebe u narednoj godini?
– Konačna mogućnost održivog povratka barem jednog, većeg dijela prognane katoličke populacije koja se želi vratiti na područja mojih župa koje se nalaze u RS. Neću odustati od traženja od svih zaduženih za izgradnju pravne države BiH da konačno omoguće politički, pravno i materijalno, i domaćim katolicima posjedovanje osnovnih ljudskih i građanskih prava i sloboda, koja im se do sada uporno osporavaju. Još jedno važno pitanje traži reakciju – pitanje stanja naših obitelji, osobito onih siromašnih i s više djece.
Uloga ćirilice i latinice
Kakav je Vaš stav o zabrani ćirilice u Vukovaru?
– Na jednom sprovodu svi su plakali, samo jedan nije. Kada su ga pitali zašto ne plače, odgovorio je pomalo zbunjeno: Izvinite, pa ja sam iz druge župe! Da ste me pitali zašto u nekim školama u Banjoj Luci i Prijedoru, pa čak i u onoj u koju sam ja osobno išao četiri godine, ne daju mome svećeniku da predaje vjeronauk, a što je važećim zakonom predviđeno, onda bih Vam rekao svoje mišljenje. Ili da ste me pitali zašto se cijele ove godine nije katolicima povratnicima u RS napravila nijedna štala, a kamoli kuća, a čekaju na to stotine njih, svih 18 poratnih godina, imao bih i za to svoje mišljenje. Ako se ljudima osiguraju nužni uvjeti za život dostojan čovjeka, ni ćirilica ni latinica neće ni izdaleka igrati onu ulogu koju sada igraju! Vanja Stevanović (Avaz)
Komentari