Nobelovac Krugman: Republikanci vjeruju da vojna potrošnja pospješuje zapošljavanje
Piše : Paul Krugman (New York Times)
John Boehner predsjednik Kongresa, kaže da je izgubio strpljenje.U nekom trenutku, Washington će se morati pozabaviti problemom potrošnje“, rekao je u srijedu, „Gledam ih kako odlažu taj problem već 22 godine, otkad sam ja ovdje. Sad mi je dosta. Vrijeme je da učinimo nešto.“
U stvari, g. Boehneru treba osvježiti pamćenje. U prvom desetljeću njegovog rada u Kongresu, američkoj vladi je išlo sasvim dobro na fiskalnom planu. Naime, udjel federalnog duga u BDP-u bio je za trećinu manji kada je Bill Clinton otišao s vlasti nego kad je došao. Budžet se počeo ponovo klimati tek kad je došao mlađi George Bush i spiskao Clintonov suficit na smanjenje poreza i ratove bez financijskog pokrića.Ali to je sekundarno pitanje. Ključna stvar je ova: iako je točno da ćemo u nekom trenutku zaista morati povećati prihode i smanjiti potrošnju kako bismo obuzdali rast državnog duga, ovo definitivno nije pravi trenutak. Imajući u vidu našu situaciju, bilo bi neodgovorno i destruktivno da taj problem ne odložimo.Počnimo od osnovne činjenice: rezanje državne potrošnje uništava radna mjesta i izaziva sužavanje ekonomije.
Ovo zaista više nije sporna tvrdnja. Kontrakcijske efekte fiskalne štednje pokazale su studija za studijom, a potvrdilo ih je i novije iskustvo – na primjer, ozbiljan i uporan pad u Irskoj, koja je neko vrijeme isticana kao sjajan primjer odgovorne politike; ili način na koji je odluka Cameronove vlade da se okrene štednji zakočila oporavak u Britaniji.
Čak i republikanci priznaju, doduše selektivno, da rezanje potrošnje može naškoditi zaposlenosti. Tako je John McCain početkom tjedna upozorio da bi planirano smanjenje vojnog proračuna moglo da zatvori milijun radnih mjesta. Istina je da republikanci ponekad vjeruju u „oružani kejnzijanizam“, doktrinu po kojoj vojna potrošnja, i jedino vojna potrošnja, pospješuje rast zapošljavanja. Ali to je, naravno, besmislica. Govoreći o rastu nezaposlenosti uslijed rezanja vojnog proračuna, republikanci već priznaju osnovni princip ovog problema.Međutim, zar neće smanjenje potrošnje (ili povećanje poreza) izazvati zatvaranje radnih mjesta kad god da se dogodi, i zašto onda sa tim ne završimo odmah? Odgovor je ne – imajući u vidu stanje naše privrede, ovo je izuzetno nepovoljan trenutak za štednju.
Jedan od načina da to razumijemo jest da usporedimo današnju ekonomsku situaciju sa uslovima u ranijem krugu vojnih rezova: tokom velikog rezanja vojne potrošnje krajem osamdesetih i početkom devedesetih, po završetku Hladnog rata. I ovi rezovi su uništili radna mjesta, s naročito ozbiljnim posljedicama u područjima poput južne Kalifornije, koje su u velikoj mjeri počivale na namjenskoj industriji. Međutim, na nivou države, efekti su ublaženi monetarnim mjerama: Federalne rezerve spustile su kamate otprilike istovremeno s rezanjem potrošnje, što je pospješilo privatnu potrošnju i minimiziralo ukupne nepovoljne efekte.
Danas, međutim, još uvijek preživljavamo posljedice najgore financijske krize od Velike depresije, i Fed je, pokušavajući da se izbori s padom, već smanjio kamate koliko je mogao – praktično na nulu. Dakle, Fed ne može ublažiti udar smanjenja potrošnje na zaposlenost, koji će nastupiti svom silinom.oanta je, dakle, da sada sigurno nije vrijeme da se time bavimo; s fiskalnom štednjom treba pričekati dok se ekonomija potpuno ne oporavi, pa da Fed može ponovo ublažiti udar.
Ali zar nas ne čeka fiskalna kriza? Ne, ni slučajno. Federalna vlada može se zaduživati jeftinije nego praktično ikad ranije u povijesti, i srednjoročne prognoze, poput desetogodišnjih projekcija koje je u utorak objavila Kongresni ured za budžet, uopće nisu alarmantne. Jest, postoji dugoročni fiskalni problem, ali on nije toliko urgentan da bismo ga morali rješavati baš sada. Navodna fiskalna kriza postoji samo u glavama vašingtonskih insajdera.
Međutim, čak i ako zasad odložimo smanjenje potrošnje, zar ne bi bilo dobro da naši političari istovremeno dogovore dugoročan fiskalni plan? Naravno da bi. Bilo bi dobro i kada bismo imali mir u svijetu i univerzalnu vjernost supružnika. U realnom svijetu, republikanski senatori govore da je situacija bezizlazna – ali ne toliko da bi opravdala podizanje poreza makar za jedan cent. Ponašaju li se tako ljudi spremni sklopiti veliki fiskalni dogovor?Realno gledano, mi nećemo uskoro riješiti naše dugoročne fiskalne probleme, što je u redu. Nije idealno, ali ništa se užasno neće dogoditi ako ove godine ne riješimo baš sve. U međuvremenu, čeka nas bliska prijetnja ozbiljne ekonomske štete od dugoročnog rezanja potrošnje.Dakle, trebalo bi izbjeći tu štetu odlaganjem problema. To je odgovorno ponašanje.
Komentari