Kliker.info

Ovo je bio povod da jučer ujutro pozovemo Džonija u njegov dom u holandskom gradiću Houten pokraj Utrehta i pokušamo doznati informaciju više o ovom projektu. Džoni nam se javio, a iako su tokom našeg telefonskog razgovora na vrata Štulićevog doma nekoliko puta zvonili posjetioci, što je prokomentirao riječima: "Godinu ništa i onda u jednom danu sve", dao je još jedan u nizu ekskluzivnih intervjua za "Dnevni avaz". Kultni lik muzičke scene ovih prostora otkrio nam je čime se trenutno bavi, veoma otvoreno govorio je o razlozima zašto upravo obrade narodnih pjesama postavlja na YouTube, kao i o drugim itekako zanimljivim temama.

Na YouTube ste postavili uglavnom svoje verzije poznatih narodnih pjesama.

– Od više od 300 pjesama 80 posto su narodne.

U kojem ste ih periodu snimali?

– U posljednje vrijeme, ali i prije. Nemam nikakav plan… Ima svega.

Dobri su snimci.

– Uspjele su pjesme, dobrano su uspjele.

Rijetko ste kada zadovoljni, ali sada jeste.

– Osnovna stvar je da, kada je nešto friško, da to odmah snimim ako imam mogućnosti, jer onda najbolje ispadne. Čim ja to nosim u sebi dva dana, sedmicu, izgubim odnos prema tome i ne mogu ništa više od toga napraviti. Potrefi se jednostavno. Internet mi je mnogo pomogao, znao sam 90 posto tih pjesama više-manje, ali dosta je sitnica i dobro ti dođe. Inače ne bih mogao napraviti sve što postoji i čak obogatiti nekim stvarima koje su izvan toga.

Zašto narodne pjesme? Zašto Vas upravo to vuče?

– Zato što je to narodno. Pjesma je pjesma. Narodne, koje su sačuvane, uglavnom na melodiju idu, a najvažnije mi je to što ovo niko prije nije napravio. Meni je trebalo za taj projekt 20-30 godina, to su dva agregatna stanja, kao struja 110 i 220 volti. Ono što sam počeo šezdesetih godina je muzika na ritam, a narodna je ili na drugom ritmu ili bez ritma. E, sad, meni je najveći problem bio kako da to prebacim iz jednog u drugo stanje. To je samo pjesma kao što treba biti.

Ne postavljate svoje nove autorske pjesme na YouTube?

– Ne. I svoje nove pjesme neću stavljati. One nisu za YouTube. To je privatna stvar. I ovo je privatna stvar, ali na kraju krajeva, ne živi čovjek na Marsu i to je jedan kompromis, pola-pola.

Hoćete li objavljivati pjesme na CD-u?

– Ma kakvi! Ne dolazi u obzir.

Zbog čega to objavljujete na YouTubeu? Šta Vam je cilj?

– Nema nikakvog cilja. Naprosto mi je drago kada se relaksiram, kada oči umorim književnošću, da, onda, malo čujem nešto što mi se dopada.

Pratite li koliko pregleda imate na YouTubeu?

– Mogu na prste ruke nabrojati, a meni nije ni stalo. Ako već nešto radiš, onda, vjerovatno, nešto i zbog sebe radiš. Meni to ne znači ništa preko toga. I da ne radim zbog sebe, neki sud o nečemu postoji.

I dalje pišete?

– Moram nešto raditi. Uvijek ima nekih rupa i čovjek nehotično nabasa na nešto.

Šta sada proučavate?

– Kraljevića Marka. To je kraj 14. stoljeća. Dosta stvari tu ne štima. Narodne pjesme sigurno nose dosta toga, ali o njemu se ne zna ništa osim da se ženio i da je ponovo mijenjao drugu ženu za prvu te da je poginuo 1395. Najvažnija stvar su dubrovački arhivi, jer je u to vrijeme Dubrovnik bio najpouzdaniji bankarski grad. Eto, to me zanima…

Ima logike – narodne pjesme i Kraljević Marko.

– Sigurno je da ima logike, jer da nije bilo narodnih pjesama, niko ne bi znao, jer o Marku nema dva slova. A sigurno je vrijedio. Ali, sigurno je da nije bio tako velik i lijep kao što kažu u pjesmama, ali je bio jak u nečem drugom. Ja ga vidim kao prosvijetljenog vladara. Ali, fali mi konj Šarac.

Imam informaciju da Vam PGP RTS i Aleksandar Pilipenko nude sve moguće resurse na raspolaganju da izdate CD za njih.

– Nemam pojma.

Ovdje je danas (jučer, op. a.) jedan od najtoplijih dana u godini. Kako je u Holandiji?

– Nemam pojma, nije normalno… Ali, ja sam se već navikao. Moguće je da starim pa mi je hladno i kad nije hladno. I nekako imam osjećaj da mi se brada klima pa se iskreno bavim mišlju da stavim neku podvezicu ispod brade.

Kada sam Vas pozvala, mislila sam da spavate, nije bilo 11 sati, a nekada ste spavali po danu.

– Ne, radim. Manijakalno radim. Mijenjam dan za noć, a uopće ne plešem. Znaš ono, kako se pjevalo, svi da plešu, da imaju snage, da imaju nove cipele, novi talas "Kazalište"… Znaš, nekad sam i bos hodao, uvijek sam nekako asketski bio raspoložen. Uvijek živim asketski, samo, doduše, u posljednje vrijeme ne stojim, kao prije, na jednoj nozi toliko dugo.

Kako Vas zdravlje služi?

– Još stojim na dvije noge.

Brega je fenomen

Spomenuli smo tokom razgovora i rođendanski koncert koji je Goran Bregović održao u martu u sarajevskoj Zetri.

– On je zaslužio da slavi rođendan. Znam milijardu puta neznatnije ljude koji slave veće rođendane od njega.

Slavite li Vi rođendane?

– Taman posla. Nemam vremena.

Vi ste 11. aprila napunili 59 godina.

– Ne pamtim.

Mlađi ste od Brege.

– Braga je fenomen, s njim se niko ne može mjeriti.

Šta je s tužbama

Vaši advokati su prije nekoliko mjeseci najavili tužbu protiv "Croatia Recordsa" zbog neovlaštenog objavljivanja CD-ova grupe "Azra". U kojoj je to fazi?

– Vidjet će se.

Niste se slagali ni s tim što klub u Sarajevu nosi Vaše ime.

– Ime je ostalo, to se mene ne tiče. Ali, moje slike sigurno me se tiču. Ali, to je svršena priča. Mojih slika više nema niti bilo čega što je povezano sa mnom. To je sada uredu.

Čula sam da Vas je jednom prilikom posjetio Sergej Trifunović.

– To je davno bilo. Da, to je bilo neko društvo, tako se zbilo.

Znači, primate goste?

– Ne primam! Izuzeci potvrđuju pravilo.

Čuo sam za "Štuke"

Dino Šaran, frontmen grupe "Letu štuke", kada smo nedavno radili intervju, kazao je da Vas pozdravim kada se čujemo. I, evo, prenosim pozdrav.

– Dobro.

Jeste li čuli za "Letu štuke"?