Kliker.info

Izlagati u znamenitoj galeriji  Likovne akademije na Fontbonne Univerzitetu u Saint Louis-u, u američkoj državi Missouri ,  mogu samo najbolji slikari Amerike,  i to pod slovom da u životu imaju i poprilično sreće. Pomenutu konstataciju , bez izuzetka ističu svi dobri poznavaoci prilika,  u i oko "kulturne produkcije", u ovom dijelu  svijeta, naglašavajući pritom da  visoko postavljeni kriteriji i rigorozna pravila limitiraju broj izlagača. U takvom odabranom društvu, proteklog ljeta, "dobar i sretan", bio je i jedan Bosanac, a riječ je o pedesetogodišnjem Tuzlaku Jesenku Kurbašiću, koji sa porodicom posljednjih 17 godina, živi i radi u Louisvilleu, u državi Kentucky. Svoje impresije ,  sa i oko izložbe  koja mu je iz temelja promjenila pogled na svijet, ovaj inžinjer informatike, koji trenutno, za život zarađuje i radom  u jednoj osiguravajućoj agenciji, potpisniku ovih redova je, uz odličan espresso,  prenio u kafiću Clasico, mjestu  okupljanja izbjeglica i emigranata iz svih dijelova svijeta.Bez uvijanja kaže , da  sve pomenuto, za  njega predstavlja pravi pravcati šok , pošto se nakon dolaska u Ameriku, umjetnošću bavio ipak samo popslijepodne, vikendom i praznicima.

-Na realizaciju izložbe se radilo skoro dvije godine. Naime, imao sam posrednika na čiji je prijedlog Art Departman (Likovne akademije) Fontbonne Univerziteta u Saint Louis-u pokazao interesovanje za izlaganje mojih radova. Njihova umjetnička komisija je pregledala moj portfolio i odlučila da mi ponude termin u njihovoj umjetničkoj galeriji u avgustu mjesecu ove godine.U aprillu 2011 sam prvo otišao u St Louis da se upoznam sa članovima komisije i kustosicom kada su mi prezentirani uslovi izlaganja, ugovori i njihove obaveze prema meni i moje prema njima. Dočekan sam fantastično i  mislim da su oni više očekivali od moje izložbe nego ja sam.Naime, postavljali su toliko pitanja vezano za moja djela iz kojih sam mogao vidjeti da su veoma respektabilno prišli realizaciji izožbe. To mi je ustvari bio kao neka vrsta umjetničkog šamara da se stvaralački osvjestim ili probudim. Naime, po ugovoru su mi predhodili niz intervjua,predavanja, a i same slike su mi osigurali na milion dolara.

To mi je , u neku ruku,  nametnulo dosta odgovornosti i nervoze sa kojom sam se morao boriti tokom priprema za izložbu i tokom same izložbe.Sama izložba je prošla nezapamćeno dobro ,  i za njih i za mene. Izložio sam 16 radova od kojih su 7 bili iz privatnih kolekcija, a ostatak je bio prodajnog karaktera. Na otvaranju sam imao posjetioce iz  Chicaga , Memphisa, St. Louisa, Louisvillea,  …, što je nagovještavalo dobru atmosferu i  uspjeh kojim nisam ni najmanje bio opterećen. Ali desilo se to što se desilo. Nakon što sam se vratio kući u Louisville, sekretarica Art Departmana me je zvala u nekolko navrata, da mi kaže kako  je izložba bila ferfektna i izazvala ogromno  interesovanje medju gradjanima (ljubiteljima umjetnosti) St. Louisa. Kako je rekla,  naročito ih je tehnika izražavanja fascinirala.

Jedna od stvari na koju sam veoma ponosan je ta da su na zatvaranju prisustvovali članovi Bosansko-Hercegovačko  Američke  Akademije Nauka i Umjetnosti koji su  u to vrijeme, imali svoj godišnji sastanak u ovom gradu. To mi je stvarno bila velika čast.Moram istaći i činjenicu da mi je tokom izložbe u  nekoliko navrata  sugerisano,  od strane stručnih osoba ,da moji radovi zaslužuju izlaganje u Muzeju za Savremenu religijsku mjetnost, na čemu  ću početi raditi nakon kratkog odmora.Finansijski efekat izložbe je također bio pun pogodak. Naime, vratio sam se bez i jedne slike.Što je posebno značajno tokom mog boravka na u St Louisu upoznao sam se i sprijateljio sa nekoliko poznatih slikara u Americi , kao što je Tim Libby, što je svakako još jedan izuzetan benefit.

Tvoj način izražavanja je interesantan ali i neuobičajen . Kako je došlo do toga da tvoju umjetničku energiju i dar trošiš na ovaj način ?

Umjetnost je bila i ostala veliki dio mog života i  moje familije. Moj otac je u svom poslu bio blisko vezan za filmsku umjetnost. Naime bio je direktor Filmskog Festivala Dokumentarnog Filma u Tuzli , a mama je svirala instrumente ,tako da meni umjetnost nije bila strana. Pohađaom i sam  muzičku skolu, a  oženjen sam sa  umjetnički nadarenom  osobom.Naravno, ja na početku svog slikarsko-umjetničkog izražavanja nisam imao atelje nego našu porodičnu garažu u kojoj se sav taj stvaralački naboj ispražnjavao. Moja umjetnost je vezana za upotrebu industrijskih materijala, čija je primjena u mojoj davnoj likovnoj umjetnosti tehnički bila vrlo primitivna, što ne znači i manje umjetničk vrijedna.Naprotiv. Sad se to dešava sa puno fizičke kontrole, s obzirom da ja slikam i bojama i vatrom. Neke stvari se dešavau same po sebi, tj slučajno, a ja im sudim da li su vrijedne zadržavanja i izlaganja ili uništavanja.Lijepo je se sjetiti svojih početaka. To nekad izazove blagi smijeh, sjetu, pa opet smijeh. Nisam ni sanjao da ću jednog dana izlagati u Americi mada sam u potsvjesti radio na tome da izađem iz okvira bosansko-hercegovačkog, pa i jugoslovenskog likovnog stvaralaštva. Svojevremeno sam boravio u Italiji neko vrijeme ,gdje sam radio i kao modni dizajner za Gucci kompaniju. Sada tek vidim da je sve  to bila odlična škola za moj duh. Odem, vidim svijet i vratim se, da radim na svojim radovima.Sve u svemu, do danas sam imao 11 samostalnih izložbi na dva kontinenta, a radovi su mi u privatnim kolekcijama u mnogim državama na tri kontinenta. Ja sam zadovoljan.

 Nakon ove prve američke , koja je bila više nego uspješna, realno je očekivati i drugu, treću.. Akose to desi , postoji realna opasnost da se u potpunosti prepustiš čarima ali i nedaćama umjetničkog života u Americi. Jesi li spreman na tako nešto?

Volio bih  nastaviti izlagati, ali to zahtjeva i uvođenje novih elemenata, sto znači ne samo kvalitetne radove nego svakako i management, uključujući agenta, vlastiti web site i sl. To su sve nove stvaru za mene. Toga nije bilo kod nas  u “moje vrijeme”. U ovom momentu mi treba odmor jer stvaranje i izlaganje isrpljuje. Iskoristiću ovu zimu da planiram, i pomalo radim na idejama kojih imam na pretek ,ali koje zahtjevaju filter. Imaću nekih manjih izlaganja u Louisville-u tokom zime, tek toliko da ne ispadnem iz fola. A onda na proljeće ,navaliti na rad. Do tada bi moj web site vec trebao proraditi. Inače je to, u ovo doba tehnologije,neophodno imati. Ljudi vole da te google-uju, u što sam se uvjerio tokom svoje izložbe, jer su me non-stop pitali za to.Najbitnije je da ideja i kvaliteta radova ima. Mogućnost u ovoj zemlji je nepregledna i to treba iskoristiti. Ne stidite se , nego raditi i uživati u svojoj umjetnosti , i nešto mora izaći iz svega toga. Vrata su tu,  samo ih treba otvoriti. Halil Šetka (Kliker.info)