Liam Halligan : Svijetu prijeti nova velika gospodarska kriza
Zapadna civilizacija na rubu je gospodarskog kolapsa, upozorio je u svojoj zadnjoj kolumni u britanskom Telegraphu Liam Halligan, glavni ekonomist za Prosperity Capital Management i jedan od najuglednijih britanskih novinara. Halligan je godinama pokrivao ekonomske teme u vodećim svjetskim tiskovinama, uključujući The Economist, The Financial Times i The Wall Street Journal. U Sunday Telegraphu zadnjih pet godina obavlja zahtjevnu dužnost urednika gospodarske rubrike, zbog čega je nedavno od strukovne organizacije britanskih novinara proglašen novinarom godine u području ekonomije. No, usprkos tome njegova upozorenja rijetko su se shvaćala ozbiljno. A Halligan već 20 godina upozorava na neodrživost dominantnog modela zapadnog gospodarstva. Dužnička kriza, koja u mnogim državama eurozone, ali i u SAD-u, tek treba dosegnuti svoj vrhunac, mogla bi iz temelja promijeniti svjetsku ekonomiju, uvjeren je Halligan.
Posljedice kaosa u eurozoni i SAD-u osjećat ćemo još desetljećima
Upravo u ovom trenutku globalna ekonomija suočena je s dvije potencijalne katastrofe: eurozoni zbog Grčke, ali i drugih zemalja koje su na rubu bankrota, prijeti urušavanje, a SAD se nalazi usred stranačkih pregovora o čijem ishodu ovisi hoće li nakon 2. kolovoza ove godine moći i dalje sanirati sve svoje tekuće obaveze. Iako se radi o dva naizgled odvojena slučaja, ove dvije krize usko su povezane, upozorava Halligan. Korijen im je, naime, identičan; i eurozona i SAD plaćaju danak godinama lagodnog življenja i nekontroliranom zaduživanju. "Situacija u kojoj se trenutno nalaze SAD i eurozona imat će razoran utjecaj na zapadnu civilizaciju. Posljedice ćemo osjećati još desetljećima", tvrdi Halligan.
Na rubu nove globalne krize
Nova velika kriza, smatra Telegraphov analitičar, u trenutnim uvjetima je praktički neizbježna. U SAD-u će Barack Obama i republikanci vjerojatno na kraju postići dogovor (iako malo tko sumnja da zastupnici Tea Partyja doista jesu dovoljno ludi da svjesno gurnu Ameriku u bankrot), a lideri eurozone već će smisliti način da distribuiraju teret neodgovornosti pojedinih članica na sve porezne obveznike Europske unije i povuku Grčku, Portugal, Irsku, možda čak i Italiju s ruba ponora. Barem privremeno. Ali krpanje rupa, koje se ponovo otvaraju iz dana u dan, nije nikakvo rješenje. Primjer Italije, ističe Halligan, to najbolje ilustrira. Italija je treće najveće gospodarstvo u EU i sedmo najveće na svijetu. No, istovremeno to je država kojoj u narednih pet godina na naplatu dolazi 1000 milijardi eura kreditnog duga. "Italija je jednostavno prevelika da bi je se moglo spasiti. Eurozona možda može preživjeti bankrot Grčke, ali bankrot Italije značilo bi da je dalje sve moguće", piše Halligan.
U Americi, pak, situaciju dodatno kompliciraju predstojeći predsjednički izbori 2012. godine na kojima će se Obama boriti za novi mandat, što nužno znači da pregovori koji bi trebali spasiti gospodarstvo postaju prvenstveno politička bojišnica. Ukoliko nitko ne popusti, SAD će za mjesec dana doći u situaciju da mora birati hoće li Kini platiti iduću ratu kredita ili će svojim građanima nastaviti isplaćivati socijalnu pomoć. Ukoliko netko popusti (a vjerojatno hoće), ionako ćemo već za godinu ili dvije možda gledati reprizu i ponovo čekati da Kongres odobri američkom predsjedniku zaduživanje van svake zdravorazumske granice.
Zapad će uskoro morati shvatiti da nema zaduženja bez rizika
"Zapadnjake koji misle da su naši masovni javni dugovi tuđi problem čeka grubo razbuđivanje. Najveći dio naših obveznica je u rukama Kine i velikih izvoznica nafte. Često čujem komentare kako nam se takve države neće usuditi prestati davati kredite jer bi tako obezvrijedili obveznice koje već posjeduju. To je nevjerojatno samodopadan stav", piše Halligan koji tvrdi da zapadna gospodarstva i dalje normalno funkcioniraju samo zato što najrizičniji krediti još nisu došli na naplatu. "Ovo što se događa je samo početak. Vjerujem da nas reprogramiranje dugova zapadnih zemalja čeka puno prije nego što su mnogi spremni priznati. Pogotovo jer se lideri takozvanih ‘naprednih’ zemalja oslanjaju na polaganu devalvaciju svojih valuta čime si olakšavaju poziciju, a kreditorima nameću svojevrsni ‘meki bankrot’. Prije ili kasnije privatni investitori i takozvana razvojna tržišta smanjit će svoju kreditnu izloženo st prema Zapadu, a Amerika i Zapadna Europa napokon će morati shvatiti da nema zaduživanja bez rizika", zaključuje Halligan. (Kliker.info-Index)
Komentari