Fra Petar Jeleč : Mišljenja sam da vjeronauku uopće nije mjesto u školama
Piše: Fra Petar Jeleč
Prekjučer je na Bleiburgu održana komemoracija blajburškim žrtvama nastradalima na završetku Drugog svjetskog rata kada su jedinice Titove Jugoslavenske armije izvršile masovan pokolj nad poraženim vojnim snagama NDH i određenim brojem civila. Točan broj pobijenih nije nikada utvrđen, a u historiografiji se još uvijek najrelevantnijim drže podaci Vladimira Žerjavića koji smatra da je oko 50.000 ljudi izgubilo živote na Bleiburgu i „Križnom putu“, a 10.000 ih je izručeno partizanima iz logora Viktring. Njima Žerjavić pribraja i oko 10.000 poginulih Srba, Crnogoraca i Slovenaca, što u konačnici daje ukupnu brojku od oko 70.000 osoba koje su partizanske jedinice pobile na završetku rata. Ti podaci naravno ne moraju biti konačni i na povjesničarima je i državnim institucijama da se založe za objektivno istraživanje ovog stradanja. Poznato je da se žrtvama Bleiburga kao i onim u Jasenovcu kroz povijest, sve do današnjih dana manipuliralo u političke i ideološke svrhe i malo komu je tu zapravo bilo stalo do samih žrtava i njihova iskrena komemoriranja.
Lepeza manipulatora je široka, od velikosrpskih mitomana i političara, režimskih povjesničara, do velikohrvatskih revizionista i crkvenjaka koji uporno izbjegavaju progovoriti i o velikoj Pavelićevoj odgovornosti za Bleiburg. No sve je njih na blajburškom polju prekjučer daleko nadmašio predsjednik HDZ 1990 Božo Ljubić koji je svojom tvrdnjom da „Hrvati u BiH ovih dana proživljavaju novi Bleiburg“ izrekao jednu od najnemoralnijih izjava koja se mogla čuti u zadnjih nekoliko desetljeća na ovim prostorima, izjavu od koje svakom čovjeku kojem je zaista stalo do svih žrtava zastaje dah. Uspoređivati tisuće nesretnih, izmanipuliranih, gladnih, žednih, poniženih i pobijenih ljudi na Bleiburgu i Križnom putu s činjenicom da se tom vječitom gubitniku i njegovom šefu Draganu Čoviću još jednom omakla fotelja u vlasti, može samo onaj tko je izgubio osjećaj za realnost, moral i intelektualno poštenje. Našao je Ljubić i mjesta da optuži „unutarnje neprijatelje“ među onim Hrvatima koji su ušli u vlast u Federaciji povezujući ih sa snagama koje su izvršile odmazdu nad blajburškim stradalnicima. Ljubićev govor u Bleiburgu može poslužiti kao ogledan primjer koliko nisko može pasti jedan političar u svom djelovanju.
No, da ne bude samo Ljubić onaj koji koristi žrtve u manipulativne svrhe, pobrinuo se i reis Cerić u Blagaju kada je u svom zapjenjenom govoru opet iznova napao kantonalnog ministra Emira Suljagića zbog njegove odluke da vjeronauk u sarajevskom kantonu ne ulazi u opći prosjek ocjena. Zaprijetio je reis Cerić, naočigled čitave javnosti, da će oni „koji budu dirali u vjeronauku na sarajevskim ulicama imati ‘sarajevsko ljeto kao što se Mubaraku desilo ‘egipatsko proljeće'“ i da na Suljagićevo mjesto treba doći „netko tko ne mrzi islam i muslimane“. Pročelnik Katehetskog ureda Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Petar Jukić dao je podršku reisu Ceriću patetično nazivajući odluku ministra Suljagića ni manje ni više nego „kršenjem temeljnih ljudskih i vjerskih prava“, uz obavezno ponavljanje omiljene mantre svih crkvenjaka o kontinuitetu komunističkog djelovanja protiv vjere.
U ovoj inicijativi ministra Emira Suljagića ne vidim ništa sporno i smatram je sasvim ispravnom. Zaista je više nego zanimljivo vidjeti kako se naše vjerske elite, koje su inače tako malo napravile na pomirenju među ljudima i koje se oko malo čega mogu dogovoriti, spremno nađu na istom fonu kada treba braniti stečene povlastice moći što je pokazalo i zajedničko priopćenje Međureligijskog vijeća BiH, organizacije na čijem čelu je vladika Kačavenda, revni branitelj „lika i nedjela“ Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Osobno sam bio i ostao mišljenja da vjeronauku uopće nije mjesto u školama jer je dosadašnja praksa pokazala i u Hrvatskoj i Srbiji, a evo i BiH, da se radi o promašenom projektu.
Zlatno doba vjeronaučne poduke je bilo onda kada se ona održavala u okviru župnih zajednica i džamija, na dobrovoljnoj bazi, kad je se nije ocjenjivalo i od nje pravilo ono što je danas učinjeno. Umjesto vjeronauka, u školama bi trebalo djeci i mladima predavati religijsku kulturu preko koje će im biti posredovano opće znanje o svim religijama, a onda dalje u okviru vlastitih vjerskih zajednica produbljivane pojedine vjerske i postulati. Na ministra Suljagića se već tjednima udara iz svih oružja, a u tome prednjači Islamska zajednica i reis Cerić koji je u čitavu priču degutantno uvukao i pobijene članove obitelji ministra Suljagića u Srebrenici. Inače ta praksa reisa Cerića da svakom svom neistomišljeniku odmah nalijepi etiketu da ne „poštuje žrtve genocida u Srebrenici“ predstavlja još jedan sramotan primjer velike manipulacije žrtvama tog strašnog zločina. A njegovom prijetnjom uličnim neredima i rušenjem vlasti trebale bi se pozabaviti i neke druge vladine i nevladine institucije.
Manipulaciji žrtvama, kao svom omiljenom hobiju, neki dan se pridružilo vodstvo Republike Srpske, predvođeno Miloradom Dodikom i najvišim predstavnicima Srpske pravoslavne crkve koje je u Donjoj Gradini odalo počast stradalima u Jasenovačkom logoru. U odnosu na prošlu godinu kada se govorilo o 700.000 pobijenih ljudi u Jasenovcu, broj je ove godine narastao za još 100.000 ljudi, tako da su govornici na bini složno spominjali brojku od 800.000 ljudi, s tim da je „samo u Gradini pokopano oko 360.000 ljudi, pretežno Srba“. (Nezavisne novine). Miloradu Dodiku, negatoru velikosrpskih zločina nad Hrvatima i Bošnjacima, i najvjernijem političkom partneru Dragana Čovića i Bože Ljubića, nije dovoljno velika brojka o 80.914 žrtava logora Jasenovac. To su dosadašnji službeni podaci Jasenovačkog spomen područja gdje su sve žrtve popisane imenom i prezimenom. Dodiku nije dovoljno što je u tom strašnom ustaškom logoru pobijeno 38.236 muškaraca, 22.767 žena i 19.911 djece do četrnaest godina starosti.
Najveći broj ubijenih bili su Srbi – 45.923, zatim Romi – 16.045, Židovi – 12.765, Hrvati 4.197, Muslimani 1113. Njega uopće ne zanimaju te žrtve ustaškog režima, nego mu trebaju „stotine tisuća pobijenih Srba“, sve kako bi relativizirao činjenicu da je entitet na čijem je on čelu nastao na zločinu nad Bošnjacima i Hrvatima. Za svoju politiku uništavanja budućnosti ove zemlje Milorad Dodik već godinama ima punu potporu tzv. međunarodne zajednice koja je ovih dana, u liku i djelu Catherine Ashton i Miroslava Lajčaka izvela žalosni igrokaz u Banja Luci kada je Miloradu Dodiku i dalje ostavljena mogućnost da širi međunacionalne tenzije, potkopava državne institucije i odvraća ljude od pravih problema koji muče sve građane Bosne i Hercegovine. S ovakvim vjerskim i političkom elitama našim narodima i građanima ne predstoje nikakva topla „proljeća i ljeta“, nego „hladna i sumorna jesen i zima“ kojima se nažalost još uvijek ne nazire kraj.
Komentari