Abdulah Sidran : Miljackom će proteći okeani vode dok kakva majka rodi režisera kao što je Emir Kusturica
Abdulaha Sidrana je teško ostaviti na miru. I kad je u tišini svog goraždanskog doma, Sarajevo izgovara njegovo ime. Poklonika njegovog lika i djela u njegovom rodnom gradu je mnogo, no zanimljivo je da će ga u nekim medijima češće spomenuti šačica njegovih neistomišljenika.
Upravo zbog Sidranovih fanova, a ne ovih drugih, i pravimo ovaj intervju. Dok se bori s karcinomom grla i čeka mjesečno postoperativno zračenje u Zagrebu, bh. javnost zanima zašto se Sidran pomirio s Emirom Kusturicom.Podsjećamo, nakon što je Kusturica posjetio Sidrana 1. aprila u Goraždu, naš književnik uzvratio je posjetu reditelju nekoliko dana kasnije na Mokroj Gori, što su zabilježile i kamere RTS-a.
Iako mu je sve što se dešava izvan njega danas nevažno jer mu je jedino na pameti kako pobijediti bolest, Sidran je odlučio govoriti o svim temama koje zanimaju njegove prijatelje, ali i protivnike, kako bi zaključio daljnje rasprave u našem javnom prostoru.Tako Sidran u otvorenom intervjuu za Global pojašnjava zašto je Kusturica tako genijalan reditelj, a neki drugi to nisu, komentira književnu scenu i institucije koje ne rade svoj posao te otkriva šta i koga će raskrinkati u svome biografskom romanu, čije odlomke upravo objavljuje u našem magazinu.
GLOBAL: Nakon naoko rutinske operacije na grlu ustanovilo se da je u pitanju karcinom koji ste prošle sedmice operirali. Kako se sad osjećate?
SIDRAN: Borbeno. Bila je to nekakva nateklina, izraslina, na desnoj glasnoj žici. Doktori smatraju da smo je pravovremeno uočili i maknuli i da, nakon eventualnog zračenja, ne bih trebao imati većih problema. I dodaju: Nećeš, Sidrane, od toga umrijeti.
GLOBAL: Posljednjih nekoliko godina zdravlje Vam je narušeno. Imate bajpas, probleme sa šećerom… Nasreću, sve ste to uspjeli prebroditi. Promijenili ste način života, prestali ste pušiti, piti. Da li Vas je ova posljednja bolest grla obeshrabrila?
SIDRAN: Ne, ne. Ne dolazi u obzir. Poslovi koji stoje preda mnom ne tiču se samo mene, i nisu samo moja stvar. Mene ništa ne smije obeshrabrivati. Moram čak biti pripravan za još kakvu zdravstvenu nevolju, oko, recimo, prostate. Kazaću vam jednu Brechtovu pjesmicu. Volim sebe vidjeti kao njenog „glavnog junaka“.
Ima ljudi koji se bore jedan dan I DOBRI SU Ima drugih što se bore jednu godinu I BOLJI SU Ima onih što se bore mnogo godina I VEOMA SU DOBRI Ali ima i onih koji se bore čitavog života ONI SU NEOPHODNI
Ja sam, dakle, neophodan čovjek. Za razliku od baraba koji uređuju naše živote.
GLOBAL: Dok se Vi borite s bolešću, čaršija ne miruje. Prepričava se Vaš susret s Emirom Kusturicom, neki ga odobravaju, neki ne. Kako Vi, generalno, reagirate na takve priče?
SIDRAN: Ne reagujem nikako. Nekoliko dana sam pratio reakcije. Niko pametan i ozbiljan nije ništa ružno rekao. Ostalo me ne zanima.
GLOBAL: Kusturica je u intervjuu za Global mnogo pričao o samom susretu, ali i o vašoj zajedničkoj poetici koju ste prenijeli u filmovima Sjećaš li se Dolly Bell? i Otac na službenom putu. Zanimljivo je da Vi, osim za beogradske medije, niste mnogo komentirali vaš susret. Ljude u Bosni i Hercegovini zanima i Vaša motivacija za obnavljanje prijateljstva i saradnje s Kusturicom.
SIDRAN: Zar je to, zaista, tako teško shvatiti? Imam još dvije filmske priče iz svoga porodičnog, autobiografskog kvarteta i umro bih sretan, sve s osmijehom na licu, da ih vidim kao filmove režirane genijem Emira Kusturice. Vi njega možete voljeti i ne voljeti, prezirati, psovati i mrziti – ali će Miljackom proteći okeani vode dok kakva majka rodi filmskog režisera barem približno njegove snage i umijeća. Lijepo zvuči, naprimjer: Ahmed Burić pjesnik! Enver Puška režiser! Ali, ako se želi relevantno umjetničko djelo, onda se amaterizmu i paceraju kaže sikter! i zovnu se majstori. Kad se majstori sastave, ne treba im se motati oko nogu.
GLOBAL: Kako komentirate to da ste Vi i Kusturica postali jedna od glavnih vijesti u medijima u BiH i Srbiji? Čak se i Dnevnik RTS-a bavio tom činjenicom kao jednim kulturnim događajem.
SIDRAN: Zato što to zaista jeste kulturni događaj iznimne važnosti. Kao što ni po čemu nije nikakav kulturni događaj, nego općenarodna bruka, ono svakogodišnje muzičko takmičenje, o čijim se kretenoidnim šlagerčićima prave po desetine emisija na našim idiotskim televizijama.
GLOBAL: Vaš veliki prijatelj Marko Vešović javno je „raskrstio“ s Vama upravo zbog susreta s Kusturicom. Kako je moguće da se prijateljstvo završi zbog toga?
SIDRAN: Nisam u toku. Morate o tome njega pitati.
GLOBAL: Vi niste odgovorili Vešoviću jer se, možda, ne želite spuštati na takav nivo. Ali zato jeste odgovorio Ivan Kordić.
SIDRAN: Pričao mi je o tome, u telefon, jedan čovjek. Crče od smijeha. Obeć’o mi poslati, pa zaboravio.
GLOBAL: Sarajevski dani poezije ove će godine proteći bez Vašeg učešća. Jesu li Vas organizatori pozvali da učestvujete?
SIDRAN: Ja odavno osjećam stid pri javnom kazivanju svoje poezije. Sve se nekako mučim, kao da to starom čovjeku ne priliči, kao da je to samo za mlade ljude. Kako mogu stajati pred vlastitom rakom, i recitovati pjesmice, i to još – vlastite? Kako mogu gledati propast domovine, i cvrkutati recitacije? Svjedočiti nestanku jednog naroda, a u mikrofon kazivati nekakve rime i sonete? Meni to nije moguće. A jesu me bili pozvali. Da sudjelujem u završnoj večeri, s još dvadesetak učesnika. Anila Gajević (Global)
Komentari