Kliker.info

<!–

(Beta)

–>Skupština Srbije usvojila je u srijedu, nekoliko minuta iza ponoći, Deklaraciju o osudi zločina u Srebrenici u julu 1995. godine u kojem je ubijeno 8,000 Bošnjaka.Deklaracija, koju je predložila vladajuća koalicija predvođena Demokratskom strankom predsjednika Srbije Borisa Tadića, je usvojena sa 127 glasova za i 21 glasom protiv nakon višečasovne burne rasprave.Deklaracija se poziva na presudu Međunarodnog suda pravde, kojom je utvrđeno da je u Srebrenici jula 1995. izvršen genocid, i u tekstu se osuđuje zločin na način utvrđen presudom pomenutog suda, bez pominjanja termina genocid.Poslanici Srpske radikalne stranke i drugih opozicionih stranaka, koji su tokom rasprave negirali da se u Srebrenici desio zločin i optuživali pristalice Deklaracije za izdaju Srbije i srpskog naroda, napustili su skupštinsku salu prije glasanja. U satima prije toga, sramota je bila najčešća riječ kojom su u parlamentu uzvraćali jedni drugima i predlagači i protivnici Deklaracije o osudi zločina u Srebrenici. Najviše sporenja je oko toga da li rezolucija treba da osudi genocid ili zločin, i da li je neophodno izvinjenje porodicama žrtava.

“Otvaram jedinstven preters o Predlogu Deklaracije o osudi zločina u Srebrenici…“ Ovako je predsjednica srpskog parlamenta pokušala da počne više od dva mjeseca očekivanu sjednicu, a onda je uslijedilo: Umjesto što šireg konsenzusa u osudi srebeničkog zločina nerijetko su poslanici posezali za njegovom relativizacijom. Uzalud je Nada Kolundžija, šefica poslaničke grupe Za evropsku Srbiju poručila: “Ako dopustite samo da parafraziram Goldu Meir, koja je rekla – oprostićemo im ono što su nama radili, ali mi ovdje ne treba da oprostimo onima koji su to radili krijući se iza našeg nacionalnog imena.” Kolundžija je prethodno uspjela da obrazloži tekst, navodeći da Skupština deklaracijom želi najoštrije da osudi stravičan zločin u Srebrenici, izrazi iskreno saučešeće porodicama ubijenih, oda poštu stradalima i obaveže se da pronađe i kazni počinioce."Osuđujući zločin nad Bošnjacima u Srebrenici, odajući poštu nevinim žrtvama i saosjećanje sa njihovim porodicima, sa budućih generacija skidamo breme koje su nam ostavili pojedinci".

Za opoziciju deklaracija "plod pritisaka"                  Iako se Deklaracija poziva na presudu Međunarodnog suda pravde, kojom je utvrđeno da je u Srebrenici jula 1995. izvršen genoicid, u tekstu se osuđuje zločin na način utvrđen presudom pomenutog suda, bez pominjanja genocida. To nije bilo dovoljno za opozicionu Liberalno demokratsku partiju Čedomira Jovanovića koja zato insistira da se unese da je tom presudom na terotoriji Srebrenice utvrđen genocid:  “Danas kada gledamo djecu koja uzvikuju Nož, žica, Srebrenica, treba da shvatimo da su ona proizvod naše nesposobnosti, nemoći, odsustva hrabrosti. Nigdje nećemo stići ukoliko kao parlament budemo pokazali tu želju da za svako oko nađemo neko drugo.”  

Upravo pozivanje na srpske žrtve je glavni argument protivnicima deklaracije o Srebernici. I uprkos presudi Međunarodnog suda pravde radikali i poslanici Koštuničinog DSS su čak negirali srebrenički genocid. Za Slobodana Sammardžića predložena deklaracija je sramna: “Istaći Srebrenicu kao jedno mesto ratnih zločina u građanskom ratu koji je trajao gotovo četiri godine od Slovenije pa sve do Srebenice, istaći samo žrtvu jednog naroda znači zapravo relativizaciju zločina u bivšoj Jugoslaviji.” Sličan su reagovali i Radikali. Dragan Todorović: “Ova deklaracija je plod pritisaka koje trpi naša država, koje je ova vladajuća većina spremna da prihvati i da izloži srpski narod i državu Srbiju nesagledivim posljedicama.”Radikali se pak zalažu za usvajanje deklaracije koja će osuditi stradanje Jermena od Otomanske vojske ali ih nikakav dokument o Srebenici ne zanima. Srpska napredna stranka predlagala je osudu svih zločina, najprije onih nad srpskim narodom, potom i onih koje su pripadnici srpskog naroda počinili nad drugima, a posebno zločin u Srebernici. Tomislav Nikolić optužio je vladajuće partije da nisu imale hrabrosti da u tekstu deklaracije "nabroje i svoje žrtve": “Ali vi ste htjeli svoj tekst. Željeli biste da sami sebe proglasimo isključivim krivcima za sve što se desilo i da svoj narod osudimo kao jedini narod koji je počinio zločin.”

Rezolucija nedovoljno ubjedljiva bez hapšenja Mladića                                 Žestinu rasprave nije umanjilo ni to što je u međuvremenu predsjednica Skupštine Srbije Slavica Đukić-Dejanović izjavila da postoji "početna verzija" deklaracije kojom će biti osuđeni svi zločini nad Srbima na prostoru bivše Jugoslavije: “Za četvrtak sam zakazala konsultacije na temu Deklaracije o zločinima nad Srbima učinjenim na prostorima prethodne Jugoslavije.” No, šefica poslaničke grupe G17 plus Suzana Grubješić poručuje: “Nema konsenzusa, ali ne treba da ga bude sa onima koji svakog 12. marta preljepljuju Bulevar Zorana Đinđića bulevarom jednog dželata iz Srebrenice.” Sa nekim strankama pak, konsenzus je bio moguć. Svoj glas za deklaraciju daju i nekadašnji Miloševićevi socijalisti. Branko Ružić: “Oni koji pokušavaju da predstave ovu Deklraciju takvom da je ona nihilistička, da se Srbija nije promjenila smatram da griješe. Srbija se u mnogome promjenila zbog podizanja nivoa svijesti o tome šta se dešavalo na prostorima bivše SFRJ.”

 Predstavnici Bošnjaka u Skušptini Srbije nisu među predlagačima deklaracije i najavljivali su da će ih tok rasprave opredjeliti za način glasanja. Esad Džudžević ipak zahtjeva:   “Da ovaj visoki dom kao mjeru svojih međunarodnih obaveza usvoji tekst Rezolucije Evropskog parlamenta koji je zapravo prava mjera osude onoga što se desilo u Srebrenici.” U pokušaju da ukažu na to da je usvajanje Deklaracije bez osude genocida uvrijedljivo za žrtve, usmljeni su ostali i predstavnici civilnog sektora u Srbiji. Ono što je uslijedilo u Skupštini Srbije pokazuje dubinu frustracije srpskog drustva, ocjenjuje Sonja Biserko iz Helsinškog odbora za ljudska prava, a odgovornost vidi u vladajućim  strankama: “Po mom dubokom uvjerenju ni ova rezolucija, takva kakva je, nije dovoljno ubjedljiva bez hapšenja Ratka Mladića koji je najodgovorniji kada je u pitanju sama Srebrenica. Nažalost čitav ovaj sastav parlamenta pokazuje da se naša elita i dalje odnosi prema toj temi na jedan, rekla bih, komercijalni način, samo zato što se to od nas očekuje.”   (Kliker.info-RSE)