Guardian analizira : Pred Bosnom i Hercegovinom je godina izazova
Petnaest je godina otkako je završen rat u BiH. Iako je ostvaren veliki napredak, problemi su se počeli gomilati u momentu kada Sjedinjene Države i Evropska unija svoj fokus usmjeravaju na drugu stranu.BiH je ostala zanemarana dok se pokušavala stvoriti stabilnost u Iraku i Afganistanu. Tmurna upozorenja o tome kako 2009. godine može biti godina povratka nasilju je proizvela porast diplomatske aktivnosti, koja je kulminirala u zajedničkim američko-evropskim razgovorima. Razgovori nisu rezultirali dogovorom između tri glavne ethničke grupe u BiH (Bošnjaci, Srbi i Hrvati) koji bi učinili državu funkcionalnijom.S izborima planiranim za oktobar ove godine, čini se da je ta reforma nemoguća u predizbornom razdoblju koje ima sve izglede da bude obilježeno povećanim tenzijama.Osnovni problem BiH leži u kompleksnom političkom sistemu. Dejtonski sporazum, koji je okončao rat krajem 1995. godine, je u nasljeđe ostavio kompleksni, višeslojni sistem vlade koji se pokazao kao neefikasan mehanizam za stvaranje takozvane funkcionalnosti.Arhitekte Dejtona su bile ograničene političkom realnošću u datom trenutku. Nijedna strana u sukobu nije ostvarila svoje ratne ciljeve i sve su, manje-više, vidjele sebe kao žrtvu. Zbog toga su, umjesto da pokušaju da naprave funkcionalnu državu, nacionalistički političari na svim stranama koristili Dejton za ostvarenje svojih ratnih ciljeva, ovaj put alternativnim sredstvima.
Malo više od nesretnog braka BiH je podijeljena na dva entiteta (Republika Srpska u kojoj su dominantni Srbi i muslimansko-hrvatsku federaciju) koji su povezani slabim centralnim institucijama i stavljeni pod međunarodnu kontrolu dok se ne postignu stabilnost i “funkcionalnost države“.Ured visokog predstavnika (OHR) je bio odgovoran za period tranzicije. Njegovu ulogu je otežao otpor domaćih elita i 1997. godine su uvedene „Bonske ovlasti“ koje su dozvolile visokom predstavniku da smijeni nekooperativne političare i nametne zakone. Neki visoki predstavnici su ih koristili vrlo liberalno, ali ih je OHR praktično napustio od 2006.Znajući da oči međunarodne zajednice više nisu uperene u BiH, nacionalistički političari su postajali sve odvažniji. Kao posljedica toga, rastuća politička nestabilnost i neuspjeh u postizanju dogovora o ustavnim promjenama su značili da OHR, koji je trebao biti zatvoren 2007. godine, ostaje i nakon izbora.Dejton nije nikada u potpunosti primjenjen, dozvoljavajući da moć bude skoncentrisana na entitetskom, a ne na državnom novou.
Bosanski Srbi su nastojali da sa sačuvaju svoju autonomiju i snažno su odbijali ustavne reforme koje bi, kako ih smatraju, oslabile njihovu poziciju. Njihova strategija je bila jačanje svojih institucija i istovremeno blokiranje što je više moguće zakona na državnom nivou, što čini federalnu državu slabom i neefikasnom i dovodi njihovo vodstvo u stalni sukob sa sa OHR-om.Zaprijetili su i održavanjem referenduma za nezavisnost, a ove sedmice je Parlament RS usvojio zakon o referendumu koji bi mogao biti shvaćen kao otvaranje vrata secesije.S druge strane, bošnjaška većina, koja dominira državnim institucijama, traži veću centralizaciju, što neizbježno vodi sukobu sa Srbima i Hrvatima. U Federaciji se njihov odnos sa Hrvatima stalno pogoršava. Hrvati još gaje osjećaj neprihvatanja svog statusa u Federaciji i u bh. državi i široke garancije i ugrađeni ustavni sistemi zaštite kao što su jednakost, paritet i konsenzus nisu izbrisali utisak da je federacija malo više od nesretnog braka.
Mnogo toga u igri Šta se onda može učiniti? OHR možda nije efikasan mehanizam za stvaranje stabilne vlade, ali u u nedostatku bolje alternative mora ostati do poslije oktobarskih izbora.Neke zemlje iz EU (prvenstveno Španija i Francuska) žele da OHR bude zatvoren, dok druge (kao što su Velika Britanija i Sjedinjene Države) kažu da je to neizvodivo u trenutnoj situaciji. Ali, u slučaju njegovog zatvaranja, EU će morati preuzeti veću odgovornost i pokazati vođstvo, inicijativu i jasnu viziju za BiH.Nejasna obećanja o članstvu u EU bez jasnog vremenskog roka teško mogu biti opisana kao obaveza. Ovo je kontraproduktivno jer je uprkos nejasnim porukama koje dolaze iz Brisela integracija u Evropu jedina stvar koja ujedinjuje inače podijeljeno stanovništvo BiH.Velika većina građana BiH žele da uđu u EU, i članstvo bi mnogo pomoglo da učini stare nacionalističke podjele suvišnim. Ovo je očigledno područje od zajedničkog interesa gdje treba pomoći. Postojeće inicijative su donijele pozitivne rezultate. BiH se priključila Partnerstvu za mir, a Sporazum o stabilizaciji i priključenju sa EU je potpisan 2008. – to je prethodnica eventualnom članstvu.
Ali, EU je od tada često naglašavala da zemlja zaostaje za drugim zemljama kandidatima u dostizanju potrebnih EU standarda, kao i da se ustavne promjene moraju ubrzati.U konačnoj analizi, ipak, odgovornost za budućnost BiH ne leži na OHR ili EU već na domaćim političkim elitama. Robusniji angažman EU mora biti sa njihove strane pariran jasnom demonstracijom fleksibilnosti i poltičke zrelosti. Nedavni neuspjeh u postizanju dogovora oko ustavnih promjena za vrijeme Butmirskih pregovora ukazuje da oni i dalje nisu u stanju da to učine.Reforma sada izgleda malo vjerovatna i u mjesecima prije izbora biće vrlo malo međuetničke saradnje po bilo kojem od najvažnijih političkih pitanja. Izbori, koji su planirani u oktobru, će se skoro sigurno desiti u kontekstu povećanih međuetničkih tenzija, ekonomske stagnacije, smanjenja plata u javnom sektoru i recesije.Postoje tri moguća puta: raspad, integracija ili stagnacija. Ovi izbori će biti ključni u određivanju putanje BiH. Uprkos tmurnim upozorenjima o povratku konfliktu koja su se pojavila u toku prethodne godine, takav razvoj događaja ostaje malo vjerovatan. Ali, ne smijemo se zavaravati.Region Balkana postaje sve stabilniji, ali ne može biti prave stabilnosti bez stabilne BiH. Tamo je je još uvijek mnogo toga u igri. (Kliker.info-RSE)
Komentari