Kliker.info

U Site Soleyju, najsiromašnijoj četvrti glavnoga grada Haitija, svi su Božja dječica jer rijetki dožive tridesetu. U Site Soleyu svi slušaju radio jer nitko ne zna čitati, a iz novina, uostalom, ne svira reggae. Oni koji imaju struje možda imaju i TV, ali je heroin svakako dostupniji i od jednog i od drugog.
Najsiromašnija zemlja
U Site Soleyju pijani dječaci nose mrežaste potkošulje i poluautomatsko oružje i voze se isključivo u pick-up  kamionetima. U Site Soleyju nitko ne piše kazne za parkiranje, ali zato sida bdije. Više od polovice djevojaka silovano je prije 18. godine. Ponekad siluju bande, ponekad obični prolaznici, ponekad čak i policija. Ponekad svi zajedno, istodobmo, jedan za drugim, kao u slučaju 21-godišnje Nahomey. Nju su u Site Soleyju silovali policajac i civil. Sada joj ubojstvom obojica prijete iz zatvora.U Site Soleyu danas živi između 200.000 i 300.000 ljudi. Ujedinjeni narodi ovaj slam zovu najopasnijim područjem na svijetu.

U njemu nema kanalizacije, nema pitke vode, nema bolnica, nema škola. Ima zato 30-ak različitih bandi. Dobrodošli u Port-au-Prince, glavni grad Haitija, najsiromašnije i najčemernije zemlje zapadne hemisfere!se želi reći da je korupcija neku legitimnu vlast trajno onesposobila, onda je pogrešno govoriti da je zakazala pravna država. Država se eksplicira kroz pravo, pa je pravna država zapravo pleonazam. U političkoj teoriji, međutim, ovaj termin je u upotrebi jer označava određenu sigurnost koju će pribaviti zakon jednom kad dođe do promjene vlasti: vlast će se promijeniti bez kaosa jer to jamči procedura i zakon koji stoji iznad svih.
Okrutna vlast
U slučaju Haitija, međutim, vrijedi sve suprotno. Vođe se praktički bira aklamacijom ili prevarom, ovisno o tome na čijoj je strani vojska. Kada je vaš politički protivnik na vlasti, vi ste u egzilu ili visite sa stupa javne rasvjete.Haiti je raspolovljen na jedan posto onih frankofonih koji imaju polovicu bogatstva zemlje u svom vlasništvu i ostatak kreolskog puka koji doslovno jede blato. Od 1956. godine i krvave diktature Francoisa “Papa Doca” Duvaliera i njegova sina Jean-Claudea “Baby Doca”, koja je je po principu primogeniture trajala gotovo 30 godina, taj se socijalni jaz još više produbio. Pet godina nakon dolaska na vlast “Papa Doc” pobijedio je na sljedećim predsjedničkim izborima sa 1,320.748 glasova.

To su tada bili svi glasovi na Haitiju. Do kraja svoje vladavine privatna policija ove dvojice je prema nekim procjenama pobila između 20.000 i 60.000 ljudi. Zato je dolazak salezijanca Jeana Baptistea Aristidea 1990. na čelo države dočekan kao izbavljenje. On je postajao sve moćniji kako su njegove mjere socijalne pomoći postajale sve omiljenije među narodom. Međutim, vojsci se to baš nije svidjelo, pa je svrgnut s vlasti već u oktobru 1991. U Južnoafričku Republiku protjeran je 2004. , nakon žestokih uličnih sukoba i oružane pobune. Za sve to vrijeme, na obroncima Port-au-Princea, nije se puno toga promijenilo. Izronili su tek neki novi “gradovi sunca” i potleušice koje jedva podnose jači tropski pljusak, a kamoli potres. (Kliker.info-Jutarnji list)