Kliker.info

Piše : Rašid Nuhanović

Nedjelja je, 22. Novembar, i citav bogovetni dan se vrtim po kući. Nekako mi se ne ide vani. Čitam novine, surfam po internetu, gledam TV i razmišljam o stanju u Bosni i Hercegovini. Iako sam po prirodi optimista i nemam sumnje u opstojnost BiH, u njezinu snagu i nevjerovatnu energiju građana koji su neupitno za njenu cjelovitost ipak,čitavo vrijeme osjetim u sebi da me iznutra kopka neki crv razočarenja, ili kako bi narod rekao, kljuca i vrti.Stalno isto pitanje : Zašto to sve u i sa BiH ne ide brže i jednostavnije? Nastojim razmišljati racionalno. Čuvam se da ne upadnem u neke trasirane nacional(ističke)ne sheme. Ali kako? Kako se sačuvati? Volim svoju zemlju, to je neupitno isto kao i moj patriotizam prema njoj. To se svugdje u svijetu tretira potpuno ispravno dok je kod nas  patriotizam veoma rastegljiva stvar. Svi ga tumače na različite načine. Jedni,  u koje i sam spadam,ga izražavaju kao ljubavo-dužnosni odnos prema državi Bosni i Hercegovini, državi u kojoj su rođeni i u kojoj žive. Drugi ili treći ,mada rođeni u BiH, ga više ili manje upražnjaju ljubavlju prema susjednim državama  javno se deklarišući kako ne vole svoju domovinu. Kako se u svemu tome postaviti? Svi su isključivi. I dok se sve više udubljujem  u ta i takva razmišljanja, najednom  zazvoni telefon. Podignem slušalicu i čujem avaz Esada Krcića koji mi kratko reče: "U restoranu " Sarajevo" je Valentin Inzko, Visoki prestavnik u BiH. Tu je sa prijateljima na ručku,pa ako imaš vakta otiđi i porazgovaraj sa njim ,biće tamo veoma kratko”.  Rekoh mu da ću otići mada sam tehnički nekako potpuno nespreman. Prazne baterije u fotoaparatu i prazan diktafon. Međutim na brzinu se spremim i ponesem sa sobom diktafon. Ispred kuće u prodavnici na brzinu uzmem baterije i još brže uletim u auto. Vidim "na zadnjem sjedištu moga auta" dvije knjige koje sam objavio povodom  desetogodišnjice djelovanja Bosansko-američkog udruženja u New Yorku. Taman dobro, pomislih u sebi, to ću mu pokloniti. U džepu od hlača napipah nekoliko listova papira na kojima sam onako sa vremena na vrijeme zapisivao neka svoja razmišljana o najaktuelnijim događajima u BiH a povodom Dana državnosti .  Mislim, ipak sam se kompletiro. Upoznat ću ga sa ovim razmišljanima, naravno  ukoliko ga nađem u restoranu našeg poznatog ćevabdžije Ismeta Huskovića. I tako malo po malo stigoh ispred restorana koji se raširio na astorijskoj 38-oj ulici u 34 aveniji preko koje cijelom dužinom gordo stoji natpis “Sarajevo”.

Uzemem opremu, uzmem i dvije knjige. Kroz prozor vidim visokog prestavnika, odmah uz prozor za stolom i sa njim još troje, četvoro ljudi. Uz to razmišljam kako proći sada njegovo obezbijeđenje, koje je inače obavezno za važne ličnosti. Međutim obezbjeđenja nigdje. Bar ja ga ne vidjeh. Ulazim u restoran. Prvo se javljam osoblju koje uslužuje, a ponajprije ljubaznoj gazdarici Ifeti . Bez ikakve pripreme  Ifeta me povede ka Inzkovom stolu i na moje iznenađenje reče: "Gospodine Inzko ovo Vam je glavni čovjek u Bosansko-hercegovačkoj zajednici u New Yorku". E moja Ifeta, pomislih, zar u nas ima glavnih?! Mi ne priznajemo nikoga za glavnog. To je ponekad  dobro a nekad i pogubno. Međutim ja i nisam glavni. Prilazim Inzku i kažem kako sam veoma sretan da vidim "našeg" Visokog prestavnika odnosno "Predsjednika" države BiH.Nakon kurtoaznog upoznavanja ,svijestan da nemam puno vremena da gosp.Inzku predstavim sebe i Bosansko -američko udruženje shvatih da je najbolje da to učini knjiga koju ću mu uručiti samo da napisem posvetu.Ali sta napisati tako uglednoj ličnosti.Odlučih najbolje je napisati ono što o njemu misli velika većina bosansko-hercegovačkih građana.Tako napisah:  Viskom prestavniku međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Nj.e. Valentinu Inzku Gospodine Inzko, Vi ste naša velika nada. Vi ste nada za veliki broj građana Bosne i Hercegovine. Nemojte nas razočarati. Mi vam vjerujemo i učinite nešto za nas i našu domovinu. Vi to možete i vi ste sada na potezu. R. Nuhanović,New York, 22. novembar 2009.

 
On  to vrlo pažljivo pročita pa me pogledavši  reče:" E moj prijatelju, učinio bih ja da mi nije ograničenja".Neka od njih je i pomenuo ali ne bih da zloupotrebljavam privatnost našeg razgovora.Njegove zvanične stavove ću prenijeti u intervju koji ću uskoro objaviti na Bosnjaci.net. Eh, sam mislim, ovo je pravi momenat da ja iznesem svoja razmišljana. Pitam ga, mogu li i kakav je sa vremenom. On reče,da sa vremenom ne stoji baš  najbolje ali sam mu interesantan sagovornik i rado će me saslušati. Izvadih iz džepa prvu ceduljicu na kojo je pisalo "Ko danas  odlučuje o BiH?" pa mu pročitah"I pored hiljadugodišnje historije BiH danas o njenoj sudbini jednakopravno odlučuju  oni koji su je životima branili  i oni koji su je rušili , onda tenkovima i granatama ,danas političkim sredstvima sa ciljem da joj ime izbrišu i poklone svojim pokroviteljima.Gdje je tu pravda? Ne,to neće moći!!! "Dok me Visoki predstavnik pažlivo pratio ja posegnuh za drugom ceduljicom na kojoj je pisalo DEJTON.Počeh čitati "devedeset pete,u Dejtonu nam rekoše "Na vama je da prihvatite sporazum i da zaustavimo rat a naša briga je da od BiH stvorimo modernu i funkcionalnu državu".Četrnaest godina poslije nas ubjeđuju "Niko vam ne može pomoći ako sami sebi ne pomognete.Vi ste ih izabrali oni su vaš izbor, vi ih jedino možete promijeniti"Zaboravila je ta Međunarodna zajednica i njeni savjetnici da su nam upravo oni odredili i nametnuli izborna pravila po kojim i nije moguće izabrati ništa bolje od onoga što danas imamo.Uveden je takav izborni sistem da na određene funkcije na nivou države kao što su Presjedništvo, Vijeće ministara, Parlamentarna skupština i u mnoge druge institucije mogu doći samo  ljudi određene nacionalnosti, sa strogo utvrđene teritorije, obično sa područija gdje su nacionalističke tenzije veoma kritične.  Često se upravo biraju oni koji su "provjereni" i koji mogu izdržati sve pritiske domaće i međunarodne zajednice , pritome se samo boreći  za što veću samostalnost i suverenost teritorije "svoga"naroda. To su upravo najuticajniji ljudi u Republici Srpskoj.

Oni su još u ratu prepoznati od strane Radovana Karadžića ratnog Predsjednika RS i zločinca koji im dodijeli najveća priznanja (Milorad Dodik). On svoj rejting gradi držeći se za ručicu sa Biljanom Plavišić prilikom njenog pojavljivanja u Beogradu i Banjaluci, neposredno nakon njezina dolaska iz švedskog zatvora gdje je izdržavala kaznu za ratni zločin u BiH. A Biljana Plavišić da bi ohrabrila svoga velikog prijatelja izjavljuje: "Kada bi se ponovo rodila ništa ne bih mijenjala, išla bi istim putem".Što je najgore,postojeći izborni zakon takvoj zločinci i drugim zločincima pruža mogućnost da se politički aktiviraju ,šta više mogu postati Predsjednik BiH imajući veće šanse od predstavnika nacionalnih manjina. Pa i pored svega ,svih nacinalističkih i antidržavnih izjava ,Međunarodna zajednica Miodraga Dodika prihvata kao veoma sposobnog i intelegentnog političara.Sva njegova sposobnost ogleda se u spriječavanju bilo kakvih pozitivnih pomaka za BiH ,izražavanje mržnje prema istoj kao i pripadnicima drugih naroda (njegova izjava o sucima Bosnjacima)negiranje genocida. Najčešćia njegov "biser" u posljednje vrijeme je prijetnja referendumom, objašnjavajuči da je to najveći stepen demokratije. Kakav apsurd. Poslije jednog od najvećih zločina u Evropi u posljednjih 60 godina, poslije genocida i etničkog čišćenja,  silovanja, progona i pogroma na kraju se spominje referendum putem koga bi se čitav proces doveo do kraja i ovaj projekat konačno završio. Pa zar  poslije svega , Međunarodna zajednica, UN, nije mogla donijeti odluku kojom se politici koja je u ime vlastitih nacionalistickih ciljeva ubijala i izvršila genocid nad drugim narodom oduzme pravo pokretanja referenduma kojim bi u potpunosti bio ostvaren cilj takve genocidne politike."Ponesen nekim čudnim emocijama više nisam ni razmišljao da li možda zloupotrebljavam vrijeme Negove ekselencije ,posegnuo sam za slijedećom ceduljom na kojem su bile zapisana razmišljanja o NATO savezu "Protivljenje političkih predstavnika bosanskih Srba ulasku BiH u NATO savez postaje sve intezivnije i politički otvorenije.Ciljano se poigrava osjećajima naroda ,pominju bombardovanja ali se prešućuju razlozi zašto je NATO morao  intervenisati i u BiH i u Srbiji.Upravo da bi spriječio još veći genocid a oni koji se žale na takvu intervenciju NATO snaga  samo pokazuju da im je žao što su spriječeni da počine još veći zločin.Po mome mišljenju ulazak BiH u NATO spriječio bi ih da podijele Bosnu a BiH bi postala sigurna i stabilna država što je ,uvjeren sam, želja ogromnog broja bosansko-hercegovačkih građana."Primjetivši da visoki predstavnik pogleduje na svoj časovnik zamolio sam ga da mi dozvoli da pročitam još jednu cedulicu na kojoj sam napisao svoja razmišljanja o Visokom predstavniku.Osmjehnuo  se a ja sam počeo čitati

"Visoki predstavnik je nužno zlo, produkt Dejtona i poslijedica svih zločina i genocida koji su počinjeni u BiH.On i ono sto on predstavlja jesu ,u trenutnoj konstelaciji odnosa u BiH , jedini način da BiH kako tako funkcioniše kao država.Tek kada u BiH prestanu težnje za njenom razgradnjom i kada dobije Ustav sukladnan međunarodnim konvencijama i principima prestat ce potreba za stranim "vrhovnim" tumačem.Kada se to sve uzme u obzir smiješnom zvuči izjava Nebojše Radmanovića ,člana Predsjedništva BiH, kako je "apsurd da u sred Evrope u 21. vijeku djeluje Visoki predstavnik".Po meni je veći apsurd da čovjek koji razmišlja i djeluju kao Radmanović, sjedi u Predsjedništvu BiH." Ne želeći više zadržavati Visokog predstavnika ,završio sam rekavši da će Bosna preživjeti sve nasrtaje jer je jača od svih dušmana bili oni pojedinačni ili djelovali zajedno.Pozdravljajući se sa mnom ,gosp.Inzko mi reče kako je i sam sto posto siguran u ovu moju posljednju recenicu , kako su mu moja razmisljanja zanimljiva i bilo bi mu drago ako mu ih pošaljem putem e-maila.Biće mi zadovoljstvo to učiniti. Poslije odlaska visokog predstavnika nisam mogao a da se ne upitam gdje su i koliko su za sporost pozitivnih procesa krive ,kako je to popularno reći, pro-bosanske snage.  Sigurno je da su ogromna snaga ali im nedostaje bolje međusobne uvezanosti i koordiniranog djelovanja oslobođenog liderskih apetita i uskostranačkih interesa.Čini se da često nastupaju bez dovoljno hrabrosti ,pomalo preplašeno i stalno pod određenom dozom međunarodnog pritiska.Dok Dodik i njegova klika nastupaju sa sve ekstremnijh pozicija čini mi se da bi i pro-bosanske snage trebale poraditi na afirmaciji bosansko-hercegovačkog političkog radikalizma