Istaknuti američki pisac Nathan Thrall,: Politička moć je na strani Izraela, ali pravda će pobijediti
Američki pisac Nathan Thrall izrazio je pesimizam u pogledu palestinskog pitanja u bliskoj budućnosti, istaknuvši da je tokom sedam posljednjih decenija vidljivo samo širenje izraelske okupacije i zauzimanje palestinskih teritorija, dok se palestinsko prisustvo i teritorije smanjuju. Predviđa da će se ovaj trend nastaviti, možda čak i ubrzati i pogoršati, ali dodaje: “Pravda će na kraju pobijediti.”
Nathan Thrall, dobitnik Pulitzerove nagrade za književnost 2024. godine, izjavio je u intervjuu za Al Jazeeru da, uprkos sve većem saosjećanju prema palestinskom pitanju u raznim zemljama svijeta, ”treba biti oprezan u procjeni trenutne situacije. Kada je riječ o stvarnoj političkoj moći, sve trenutno ide u korist Izraela. Prema tome, ako postoji bilo kakav optimizam u pogledu suštinskih promjena, to je optimizam na duge staze.”
Nathan Thrall, američki pisac sa adresom u Jerusalemu koji je gostovao na Univerzitetu Georgetown u Kataru, dobio je nagradu za svoje izuzetno djelo “Dan u životu Abed Salama: Anatomija jedne jerusalemske tragedije”. Knjiga donosi potresnu priču o nesreći školskog autobusa u Jerusalemu koji je prevozio palestinsku djecu, te se osvrće na političke akcije i odluke koje oblikuju svakodnevni život u Palestini.
Ova knjiga, koja je postala svjetski bestseler i prevedena je na više od 20 jezika, dobila je brojne pohvale kritičara. Izabrana je kao najbolji izbor urednika u recenzijama knjiga The New York Timesa i uvrštena je među najbolje knjige godine prema izboru 18 različitih publikacija.
Nathan je istaknuo kako je kroz ovo djelo nastojao ispričati historiju iz perspektive glavnih likova ili kroz priče njihovih porodica. U knjizi nema odvojenih poglavlja koja bi čitatelju nudila historijske lekcije. Sve se odvija kroz sjećanja i priče pojedinačnih likova, viđene iz njihove tačke gledišta, što čitatelju omogućuje bolje razumijevanje političke dimenzije. U nastavku slijedi intervjuu s Nathanom Thrallom.
Istinita priča
Šta vas je inspiriralo da napišete knjigu ”Dan u životu Abed Salama: Anatomija jedne jerusalemske tragedije”?
Prva stvar koja me inspirirala bila je duboka emotivna reakcija na ovu istinitu priču o nesreći autobusa koji je prevozio palestinske predškolce u širem području Jerusalema. U ovoj priči sam vidio nešto vrlo simbolično, jer je autobus gorio više od 30 minuta prije nego što je prvo izraelsko vatrogasno vozilo stiglo na mjesto nesreće. Palestinci koji su se tu zatekli grčevito su se borili da ugase vatru, ali nisu imali potrebna sredstva.
U isto vrijeme, roditelji nisu mogli doći do svoje djece niti preći preko kontrolnih punktova kako bi ih potražili u bolnicama u koje su prebačena. Stoga sam u ovoj priči vidio nešto vrlo simbolično i dirljivo. Ova priča mi je omogućila da spojim dva osnovna cilja koja sam imao u knjizi: prvi je emocionalno doprijeti do čitatelja kako bih prenio tragediju života u Palestini, a drugi je opisati sistem aparthejda. Kroz prikaz događaja u tih 24 sata nakon nesreće, priča se može ispričati samo na način da se pojasni sistem rasističke dominacije kroz koji su roditelji morali prolaziti.
Za mene je ova priča bila način da opišem svakodnevni život pod okupacijom, da se pažljivo fokusiram na nešto što se događa svuda u svijetu, poput prometne nesreće, ali s ciljem da pokažem šta znači kada se takva obična stvar dogodi na potpuno neobičnom mjestu.
Dakle, je li Abed Salama stvarna osoba? Kako ste odabrali ovaj lik?
Da, priča je stvarna. Nesreća se dogodila 16. februara 2012. godine. Isprava sam namjeravao pisati o ovom incidentu bez susreta s Abedom. Pokušao sam kontaktirati svaku osobu koja je na direktan ili indirektan način bila povezana s nesrećom: roditelje, učitelje, svjedoke, ljekare, advokate i osoblje hitne pomoći. U ranim fazama mog istraživanja i razgovora s ljudima, bliska prijateljica porodice rekla mi je da ima daljeg rođaka čiji je sin bio jedno od djece u autobusu. Ta prijateljica me spojila s bližim rođakom preko kojeg sam došao do Abeda. Dan ili dva nakon toga, bio sam u njegovom dnevnom boravku. Kada je počeo iznositi svoju priču, suze su mi zamaglile pogled. Shvatio sam da je to priča koju treba ispričati.
‘Ne smijemo pretjerivati’
Arapska javnost smatra da Evropa i Sjedinjene Američke Države podržavaju samo Izrael. Mislite li da postoje pokreti u Evropi koji podržavaju prava Palestinaca? Je li primjetan rast tih pokreta?
Da, to vidim i mislim da je to vrlo važna pojava. Svjedočimo jasnoj promjeni. Vidjeli smo mase ljudi na protestima u Londonu i New Yorku. Postoji snažan i rastući pokret za podršku pravima Palestinaca, ali ne smijemo pretjerati u procjeni situacije. Što se tiče stvarne političke moći, sve trenutno ide u korist Izraela. Dakle, ako smo optimistični u pogledu temeljnih promjena, taj optimizam je usmjeren na dugoročni period. Ovi mladi ljudi u svojim 20-im godinama, koji učestvuju na protestima u kampusima, možda neće steći pravi politički utjecaj barem još 20 godina. Prema tome, mislim da je to vrlo važno, ali isto tako ne smijemo pretjerivati u prikazivanju trenutne ravnoteže moći, koja je u potpunosti u korist Izraela.
U Gazi, Sudanu i drugim zemljama imamo milione priča poput priče Abed Salama. Kako književnost može posvetiti pažnju svim tim pričama?
Mislim da književnost ima sposobnost da uoči i prenese složenost situacija koje su ispunjene nebrojenim tragedijama, poput onih u Palestini. U takvim situacijama, ljudi često govore apstraktno, koristeći brojke i statistike. Danas, kada se spominje Gaza, često se spominju brojke: 46.000, 47.000 , 48.000. Književnost ne zanemaruje te brojeve, jer oni su važni i treba obratiti pažnju na njih. Cilj je da stvarno razumijemo šta svaki od ovih 46.000 slučajeva znači, jer svaki broj predstavlja ljudsku sudbinu – svaka od tih brojki je poseban priča za sebe.
Posvetio sam svoj život radu na palestinskom pitanju i proveo 10 godina u vodećoj međunarodnoj organizaciji, Međunarodnoj kriznoj grupi. Moj posao je bio usmjeren na razgovore s diplomatama, novinarima i analitičarima u think tankovima. Međutim, uhvatio sam da je to potpuni gubitak vremena, jer kada komunicirate s elitnim krugovima, oni su spremni napraviti vrlo male, postepene promjene.
Ali u slučaju poput Palestine, potrebno je potpuno drugačije razumijevanje onoga što se događa i šta treba promijeniti. Nije to pitanje samo postepenih promjena, zbog čega je za mene ovaj pristup bio pogrešan. Ako zaista želim vidjeti promjenu u Palestini, moram raditi na nivou razumijevanja svakodnevnog života ljudi, a to se postiže kroz naraciju, kroz pripovijedanje, a ne kroz pokušaje uvjeravanja političara na visokim pozicijama putem analiza. Zbog toga se knjiga fokusira na tragediju Jerusalema.
Reduciranje palestinskih teritorija
Kako usklađujete lični narativ s velikim političkim pitanjima?
To mi je bio najveći izazov u ovoj knjizi. Želio sam da ova knjiga postigne oba cilja: da poveže političko s ličnim. Način na koji sam to odlučio ostvariti bio je da ispričam historiju isključivo kroz oči likova i priče njihovih porodica. Dakle, u knjizi nije bilo posebnih dijelova u kojima bih čitateljima držao lekciju iz historije; sve je predstavljeno kroz sjećanja i priče pojedinačnih likova, viđeno iz njihove perspektive, što čitatelju pruža mogućnost da razumije političku dimenziju.
Mislite li da je knjiga imala utjecaja na političku situaciju u Jerusalemu?
Postoji tako duboka nepravda, do te mjere da ne vjerujem da će Palestinci steći slobodu za mog života. Sve što želim je ostaviti trag, napraviti makar mali pomak u pravom smjeru. Smatram da ova knjiga to može učiniti. Može dirnuti srca i promijeniti razmišljanje onih koji je pročitaju.
Kako vidite budućnosti Jerusalema u svjetlu trenutnih političkih okolnosti?
Pogledamo li dešavanja u Palestini proteklih decenija, svjedočimo stalnom procesu izraelske ekspanzije i smanjenja palestinskih teritorija na sve manja i manja područja. Ovaj proces se sada ubrzava više nego ikada prije. Godinu dana nakon 7. oktobra 2023. godine, Izrael je oduzeo više palestinskih teritorija na Zapadnoj obali nego u prethodne dvije decenije. Dakle, ako me pitate šta očekujem u budućnosti, očekujem nastavak ovog trenda, ali u još u izraženijem obliku. Iako imam dugoročni optimizam da će pravda na kraju pobijediti, vjerovatno to neće biti nešto što ću doživjeti. Ne vjerujem da će doći do nezavisnosti Palestine; zapravo poprilično sam pesimističan u tom pogledu.
Komentari