Kliker.info

Američku i evropsku diplomatiju u BiH ovih dana posmatram sa izvjesnom zabrinutošću. Nadam se da dobri rezultati koji su ostvareni nakon rata neće biti izgubljeni. Ne kažem da hoće, ali to je veoma moguće. Veoma je važno da BIH ne slijedi put bivše Jugoslavije, da se ne podeli poput nje – rekao je u razgovoru za Danas Strobe Talbott, predsjednik Brookings  instituta. Tokom bombardovanja Srbije Talbott je bio zamjenik američkog državnog sekretara koji je odlučujuće uticao da se preko ruske diplomatije postigne sporazum o okončanju bombardovanja sa tadašnjim predsjednikom Srbije Slobodanom Miloševićem. Tokom sedamdesetih, Talbott je bio dopisnik magazina  Time iz Istočne Evrope sa sjedištem u Beogradu.

Carl Bildt je ovih dana boravio u BiH. Amerikanci su sa njim.

– Veoma dobro znam ko je ko u regionu, dobro poznajem ljude. Evropska unija ne dobija naređenja od Sjedinjenih Država. Carl Bildt je veoma iskusan i sposoban diplomata koji ima veliko znanje i iskustvo sa Balkana. Vjerujem da granična linija neće biti pređena, odnosno da se nećemo vratiti podjelama koje su vodile događajima iz devedesetih godina.

U američkoj štampi mogu se pročitati napisi da je podjela moguća.

– Naravno, podjela Bosne je ostala moguća opcija. To bi bilo katastrofalno. Nadam se da će SAD zajedno sa EU i posebno Karlom Biltom, ali i zajedno sa svim stranama u Bosni izbjeći tu katastrofu.

Upotrebljavate teške riječi, katastrofu i raspad. Na šta mislite?

– Na nasilni raspad zemlje koji može poput nuklearne fisije da se prenese na druge dijelove u regionu. Veći atomi bivaju razbijeni na manje. Dosta je više toga. Nije riječ samo da djeluju SAD i Evropa, nego mora da se naglasi i šta žele same strane u BiH. Jedna od stvari koje sam naučio živeći u vašoj zemlji, jeste da je drevna mržnja tamošnjih naroda čisti mit. Ljudi su tu živjeli vijekovima, pod otomanskim osvajačima, Habzburzima i sve vrijeme u miru. To su ljudi koji žive i u Srbiji. Katastrofa je došla tokom devedesetih. Početkom sedamdesetih otišao sam u Bukurešt da intervjuišem Nikolae Čaušeskua, a moja supruga je krenula na more. Negdje u blizini Mostara, kola su skrenula s puta i udarila u drvo. Desetak običnih ljudi iz obližnjeg sela došlo je s jednom mazgom da joj pomognu. Kada su stigli u selo, zajedno sa razlupanim autom, vidjela je u njemu malu pravoslavnu crkvu, katoličku bogomolju i džamiju. Onda se zainteresovala ko su ljudi koji su joj pomogli. Bili su to pripadnici sve tri vjeroispovesti. O tome sam napisao i članak. To me je uvjerilo da je zajednički život bio i da će biti moguć. (Kliker.info-Danas)