Kliker.info

David Pettigrew, profesor filozofije na američkom univerzitetu Southern Connecticut State University u posjeti je Bosni i Hercegovini. Narednih nekoliko dana obilazi stratišta širom države. Naša ekipa je s njim razgovarala u Goraždu.

Sve to je dio mojih nastojanja da budem svjedokom istine o genocidu i agresiji iz devedesetih, kao i da pronađem načine da odam počast sjećanju na žrtve. Ovdje sam posjetio memorijal ubijenoj djeci Goražda, ali imam i lični razlog jer je jedna moja prijateljica upravo ratno dijete Goražda, i smatrao sam da bi bilo važno doći ovdje s njom, Vildanom Bijedić. Dok smo hodali gradom, sretala je prijatelje iz školskih klupa, bilo je veoma emotivno.

Kako biste opisali današnju situaciju u zemlji, posebno nakon usvajanja UN-ove Rezolucije o genocidu?

Čini mi se da su politički lideri Republike Srpske, ali i Srbije pretjerano reagovali, potpuno djetinjasto. Posebno s usvajanjem Deklaracije o “svesrpskom saboru”, što je na neki način oživljavanje Memoranduma SANU iz osamdesetih, mislim da je to prilično zabrinjavajuće. Smatram da to zahtijeva ozbiljan odgovor međunarodne zajednice.

Bili ste dijelom obilježavanja 11. jula u sjedištu UN-a?

Da, zahvalan sam što me je ambasador Lagumdžija pozvao, jer ovo je bilo prvo zvanično obilježavanje genocida u Srebrenici u Generalnoj skupštini UN-a. Nikad do tada nisam bio tamo i bilo je vrlo emotivno. Sjajne izjave Almase Salihović, ambasadora Lagumžije, sarajevskog muftije, ali i predstavnice UN-a za prevenciju genocida. Bilo je vrlo važno.

Imali ste aktivnosti i u Connecticutu?

Kasnije tog dana sam se vratio u Connecticut i tamo smo imali drugu godinu za redom dan sjećanja na genocid u Srebrenici, gdje smo i izglasali zakon kojim je 22. juli sjećanje na bosanski genocid. Oko 800 ljudi je bilo prisutno i podigli smo zastavu srebreničkog cvijeta u tamošnjoj gradskoj vijećnici. Tako je stajala sedam dana, ali i zastavu Bosne i Hercegovine, koja je također bila podignuta u sjedištu grada tokom dana.

Koliko je važna Rezolucija UN-a o genocidu u Srebrenici?

U smislu tranzicijske pravde i sjećanja je jako važno, dio Rezolucije se odnosi i na brojne aktivnosti u obrazovnom segmentu, što znači podizanje svijesti o genocidu. Upravo je i moj posao kao obrazovnog radnika, da podižem svijest o istini, da se pobrinem da žrtve ne budu zaboravljene. Stoga smatram da je Rezolucija kao međunarodni dokument, ekstremno važna u tom obrazovnom procesu, ali naravno da iziskuje mnogo napora brojnih ljudi. Jako je važan posao koji radi Memorijalni centar Srebrenica kao i majke Srebrenice. Pozvan sam da prisustvujem otvaranju izložbe o genocidu u Srebrenici u UN-u, koja se održavala od 1. jula i to je bilo jako važno. Predstavnici brojnih zemalja, ambasadori UN-a su bili tamo. Oni su mogli da razgovaraju s Munirom, Kadom Hotić, koje su bile tamo, a ambasadorom Lagumdžijom, Azirom Osmanovićem iz Memorijalnog centra, Amrom Begić. Oni su time stavili ljudsko lice na tu komunikaciju o istini o genocidu, mislim da je to bilo jako efektno.

Kažu da je negiranje genocida posljednja faza genocida, ali toliko je negiranja u javnom prostoru, kako to spriječiti?

Kao što ste rekli, negiranje genocida minimizira zločin, šalje poruku žrtvama poruku da se zločin može ponoviti. Tužilaštvo bi, u najmanju ruku, trebalo osuditi i procesuirati takve radnje, ali čini se da za tako nešto, nema volje, da se negiranje genocida procesuira. To bi mogla biti ogromna promjena za tranzicijsku pravdu, ukoliko tužioci počeli raditi na ovome. Ono što je također jako važno je izgradnja memorijala na mjestima masovnih ubistava, jer danas u Srebrenici imate mjesta zločina, područja koja su i dijelom Mladićeve presude, koja su potpuno neoznačena, nema ničega što bi ukazivalo na to šta se tamo desilo. To se mora promijeniti, to je u rukama visokog predstavnika da omogući da imamo tablu u Pilici, kulturni centar kod brane u Petkovcima, Kravici ali i drugim lokacijama.

Još jedno pitanje molim Vas, s obzirom na to da Vam je jako poznata situacija u BiH, kako komentarišete američke sankcije Miloradu Dodiku i saradnicima, koje su do sada najsnažnije, je li ovo početak njegova političkog kraja?

Mislim da su sankcije važne i mislim da dugoročno imaju efekta. Američki ambasador Murphy se snažno zalaže da predstavi politiku SAD-a u ovom smislu. Ako ništa, postoje napori da se ograniči secesionistička politika Milorada Dodika, kao i govor mržnje koji bi mogao ohrabriti ponavljanje zločina. Dakle, on je problem s kojim se međunarodna zajednica mora pozabaviti, a da li će ga sankcije “srušiti”, pa nisam siguran.

(Kliker.info-N1)