Ismet efendija Spahić: Nema nekadašnje bliskosti među ljudima
"Bajram je dan radosti, blagodat svih ljudi i prilika da se zbliže u ovom vremenu, koje ih je udaljilo i otuđilo jedne od drugih", kazao je Ismet efendija Spahić, zamjenik reiusu-l-uleme Islamske zajednice u BiH, povodom ramazanskog Bajrama.Ovom jednom od dva najveća praznika kod muslimana, prethodio je Ramazan, mjesec posta."Na današnji dan, vjernici čekaju milost od Boga, za šta su se pripremali posteći mjesec Ramazan", istakao je Spahić. Vjernicima je poručio da ovaj praznik proslave u krugu porodice, prijatelja i komšija. Također je apelovao na vjernike da se pridržavaju tradicionalnog obilježavanja Bajrama, a ne da ga slave u kafićima i na pijankama.
NN: Danas je prvi dan ramazanski Bajram. Koja je ovogodišnja poruka muslimanima, koji će obilježiti ovaj blagdan?
SPAHIĆ: Bajram je dan radosti, ali ne zbog baklava, nego zbog oprosta grijeha koje vjernik, ispostivši ramazan, mjesec posta, očekuje od Boga. Bajram je blagodat svih ljudi, a ne samo muslimana. Blagodat je i drugim ljudima jer donosi čistoću srca. Slaveći Bajram, moramo prići i približiti se čovjeku. Moramo ga uzeti za ruku i u ovom vremenu, kada je ljudsko biće izgubljeno u materijalnim dobrima i zaboravilo svakoga, pokušati da mu pomognemo da se vrati prvo sebi, a onda i drugim ljudima. U tom pravcu i ide ovogodišnja poruka ramazanskog Bajrama. Nadam se da će Bajram zbližiti ljude i njihova srca i da će, bar malo, otvoriti vrata čovjeka čovjeku. Ibadet nije koristan ako se čovjeka ne približi drugom čovjeku. Nikakav ibadet u sebi nema tople poruke bez poruke čovjeka čovjeku. I to je Bajram. Nadamo se da će vjernici dočekujući Bajram, otvorenih ruku i srca dočekati i svog komšiju na vratima i poželjeti mu svako dobro, bez obzira na njegovo ideološko opredjeljenje.
NN: Koliko traje ramazanski Bajram i šta su njegove karakteristike?
SPAHIĆ: Ramazanski Bajram traje tri dana. Prvog dana vjernici obično budu posvećeni svojoj porodici. Kod nas je ranije bio adet da vjernici čak uoči Bajrama, tačnije nakon ikindije namaza, odu posjetiti umrle. Donijeli smo odluku da drugi dan Bajrama bude Dan šehida i ovo je praksa posljednjih nekoliko godina. Drugog dana Bajrama, posvećujemo se mrtvima, obilazimo njihove kabure. Treći dan posvećujemo obilasku komšiluka. Bez obzira ko je u komšiluku, naša je obaveza da ga posjetimo, da mu izrazimo čestitke i da vidimo kako živi.
NN: Na koji način bi vjernici trebalo da obilježe Bajram?
SPAHIĆ: Prvog dana Bajrama porodice organizuju veliki zajednički bajramski ručak. Nažalost, u ovom vremenu i porodica je izgubljena. Bajram je dobra šansa ili prilika da članovi porodice zajednički sjednu i ne samo da pojedu nešto, nego da i popričaju. Ovo je možda prilika i roditeljima i djeci da se sretnu, jer se možda ne viđaju mjesecima. Već smo rekli da je drugi dan, Dan šehida. Moram napomenuti, da smrt šalje veliku poruku ljudima, koju oni, nažalost, ne znaju čitati. A poruka je jednostavna: ‘Sutra ćeš ti biti ovdje gdje sam ja. Trči i radi koliko god hoćeš, ali jednog dana moraš doći ovdje’. Zbog toga, drugog dana odlazimo na mezarje naših šehida i umrlih. Učimo fatihe i molimo Boga za oprost. Molimo Boga da nam budu i šefačije; po islamskom učenju šehid ima pravo zagovora kod Boga. Ima pravo zamoliti Boga da njegovog komšiju, ahbaba svojom milošću obuzme i oprosti mu. Trećeg dana Bajrama, moramo se posvetiti komšijama. Ljudi se jednostavno ne viđaju. Žive ulaz do ulaza, ali ni ne znaju ko su im komšije. To je strašno otuđenje. Valjda nas je ohladio ovaj beton. Kao što je on hladan, tako smo i mi postali hladni. Nema nekadašnje topline i bliskosti među ljudima.
NN: Tradicija je, ali i činjenica, da se najmlađi najviše raduju Bajramu. Zbog čega?
SPAHIĆ: Tradicija je da odrasli dijete daruju na Bajram, da mu kupe poklon. Ranije je djeci bila kupovana uglavnom odjeća, jer nije bilo velike potrošnje. Bez obzira na to, dijete je uvijek za Bajram moralo imati nešto novo od odjeće. Sjećam se, kako sam ja nove stvari koje su mu kupili uoči Bajrama, stavio pod jastuk i čekao da svane da to obučem. To je lijepa tradicija, lijep običaj. Istina, danas se prelaze granice u kupovini ili u darivanju djece. Dijete, inače, treba pomilovati i obradovati. Ako ti srce otvrdne, kad naiđeš pored jetima djeteta koje nema roditelja, pomiluj ga po glavi. Srce će ti malo omekšati.
NN: Pripreme za bajramski ručak u kućama počnu već dan ili dva ranije. Šta je od jela posebno karakteristično za ovaj blagdan?
SPAHIĆ: To je definitivno bajramska baklava, kojom častimo goste. Istina je da je trpeza za bajramski ručak bogatija nego inače. Ranije, a i danas, žene u kućama kuhaju meso, da ne bismo imali samo slatko jelo. Bajramski ručak nije se mogao zamisliti bez lijepog bureka. Međutim, i ovo polako pada u zaborav. Nemamo kad ni kuhati ni spremati hranu.
NN: Rekli ste da se polako udaljavamo od tradicionalnog obilježavanja Bajrama, bar kada je riječ o darivanju djece i pripremanju jela. Da li su muslimani u BiH zadržali tradicionalni način obilježavanja, odnosno proslave ovog praznika?
SPAHIĆ: Nažalost, u zadnje vrijeme u BiH se uvuklo nešto što uopšte ne pripada muslimanima ni Islamu, kada je riječ o proslavi Bajrama. U zadnje vrijeme, mlađi ljudi su Bajram počeli obilježavati pijankama, što nije nije ni islamsko ni muslimansko. Te osobe tradicionalano pripadaju samo Bošnjacima i muslimanima, ali ne i vjeri. Nemaju vjere. Vjerovatno te osobe smatraju da su uradile nešto dobro ako su se napile za Bajram. Ne može to. I stalno moramo imati na umu da je razum najveći dar čovjeka. Jedino razumno biće u prirodi je čovjek. I Islam traži od čovjeka da čuva taj razum. Ne smije se nikada dovesti u situaciju da ne zna ko je i šta je. Zato je alkohol zabranjen. Ne iz nekih posebnih razloga, nego zato što škodi čovjekovom razumu. Upravo zbog ovakve proslave Bajrama u Sarajevu smo u posljednje vrijeme imali tuče pa i ubistva. A to nije Bajram.
NN: Kako možemo riješiti ovaj problem?
SPAHIĆ: Apelujemo na mlade da to ne čine. Islamska zajednica je upravo zbog toga na prvi dan Bajrama u Skenderiji organizovala manifestaciju "Bajram dođe, mirišu avlije".
NN: Koliko možete edukativno djelovati na mlade da se ne ponašaju tako, ne samo za Bajram, nego i inače u životu?
SPAHIĆ: Islamska zajednica ima samo edukativnu ulogu. A porodica čuva tradiciju. Porodica je najvažniji segment. Ne smije odustati od tradicije. Treba je čuvati. Ima dijelova tradicije koji ne pripadaju vjeri, ali zbog običaja življenja čuvaju vjeru. I to bi unutar porodice trebalo da bude prenesno mladima.
NN: Imajući u vidu ovakav način proslave Bajrama, ali i svakodnevnog modernog života, koliko su mladi u BiH posvećeni vjeri?
SPAHIĆ: Ovogodišnji ramazan provodio sam s omladinom. Begova džamija na poponoćnom zikru tokom 27. noći Ramazana bila je punija nego tokom teravije. Od svih klanjača mladih je bilo 90 odsto, ako nije bilo i više. Omladina dosta dobro čuva i tradiciju i vjeru. Starije generacije 50. godina, ostale su uskraćene za ovo jer su rasle bez vjere. Zadovoljan sam mladim svijetom. Tokom 27. noći Ramazana uživao sam posmatrajući omladinu. Sjedili su u džamiji i tako mirno sudjelovali u zikru, kao da su stari derviši.
NN: Kako ocjenjujete položaj muslimana u BiH?
SPAHIĆ: Nisam zadovoljan ni njihovim položajem, a ni političkom situacijom. Sve nam propada zahvaljujući bošnjačkim političarima, koji samo brinu kolike će im biti plate i kada će im biti isplaćene. Do kraja sam razočaran u te ljude. Ali i narod je kriv jer ih je izabrao. Nisu sami došli. Ima jedna narodana izreka: "Kakva šuma takvi i zečevi". Strah me je predstojećih izbora. Bojim se da ljudi jednostavno ne bojkotuju slijedeće izbore. Ne vide svrhu toga.
NN: Kako se vjerske zajednice mogu sačuvati od uplitanja u politiku, ali i od političara koji žele da ih iskoriste, kako bi pridobili narod?
SPAHIĆ: Političari ne biraju sredstvo da dođu do cilja. Neće ići samo preko Islamske zajednice, nego i crkve. A kad dođe do cilja niko im više nije bitan. Pogotovo ne ljudi koji su im bili sredstvo do cilja. Pokušali smo se odbraniti od toga tokom prethodnih izbora saopštenjem, u kojem smo naveli da nijednu stranku ne forsiramo, niti podržavamo. I na sljedećim izborima tako ćemo se ponašati: podržat ćemo ljude, pojedince na izbornim listama. Ako će Marko, Jovo ili Mustafa biti jedan od onih koji će koristiti ljudima, podržat ćemo ga. A političke stranke nećemo.
NN: Mustafa ef. Cerić, reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH, nedavno je kazao kako se muslimani više neće prilagođavati nikome te da je vrijeme da se "oni sad nama prilagođavaju". Da li je ovo ispravan način na koji možemo graditi toleranciju i suživot?
SPAHIĆ: Mislim da je ova poruka pogrešno shvaćena. Ovdje se ne misli na to da muslimani okrenu leđa drugima. Nego muslimani u BiH trebaju da gledaju svoja posla i da ne brine šta će mu neko sa strane reći i zamjeriti. Toga je do sada bilo mnogo kod Bošnjaka. Bošnjaci su svojom prošlošću, životom i prolaskom kroz minuli rat zaista zaslužili da se bave svojim poslom i da ne gledaju šta im drugi kažu. Mislim da nam niko na ovom balkanskom prostoru ne može držati lekciju. Jednostavno, nema moralno pravo na to.
NN: Činjenica je da su netrpeljivosti u BiH i dalje prisutne zbog različite konfesionalne, nacionalne i svake druge opredjeljenosti. Na koji način ovo možemo prevazići i normalno živjeti?
SPAHIĆ: Teško ove probleme možemo riješiti, ali bih svakom čovjeku poručio da pokuša, ako pomaže, da pomogne drugog čovjeka. Da ne gleda ko je, šta je i odakle je. A Bošnjacima posebno poručujem da budu jedinstveni, da ne bismo imali njih trojicu i pet partija, što je danas osnova za naše ponašanje. Poručujem im da budu jedinstveni i pomažu ne samo Bošnjake, nego i druge ljude, svakog čovjeka kojemu je potrebna pomoć. Onome koji rovi po kontejneru da bi preživo ne piše na čelu koje je vjere. Piše mu da je bijeda, koja treba pomoć. Vjerujem da na ovakav način možemo zajedno dobro živjeti.
NN: Kako komentarišete izjave ef. Cerića, kojim optužuje Brisel za neispunjavanje uslova za liberalizaciju viznog režima i njegove tvrdnje da je ovo gotovo namjerno urađeno samo da bi Bošnjaci bili u getu?
SPAHIĆ: Zaista ne želim da se u to upuštam. Ja nisam to rekao, pa nemam pravo da bilo šta komentarišem. Pitajte njega. Selma Velić (NN)
Komentari