Kliker.info

Njenu hrabrost, snagu, trud, zalaganje i želju da se njihove priče čuju, prepoznali su i u SAD-u. Državni sekretar Antony J. Blinken i prva dama SAD-a Jill Biden bili su domaćini godišnje ceremonije dodjele nagrada International Women of Courage (IWOC) koja se održala 4. marta u Bijeloj kući. Među dvanaest žena iz cijelog svijeta koje su ove godine dobile prestižnu nagradu je i Ajna Jusić, psihologinja i predsjednica Udruženja “Zaboravljena djeca rata” iz BiH.

Nagrada se već 18 godina dodjeljuje ženama iz cijelog svijeta koje su pokazale izuzetnu hrabrost, snagu i liderstvo u zagovaranju mira, pravde, ljudskih prava, rodne ravnopravnosti i jednakosti, te osnaživanju žena i djevojčica u svim njihovim različitostima – često uz veliki lični rizik i žrtvu. O tome kako se dobija nagrada govori i sama njena procedura. Naime, američke diplomatske misije u inostranstvu nominiraju jednu ženu iz zemlje u kojoj se nalaze, a finaliste biraju i odobravaju viši službenici Ministarstva.

Ajna je rođena u septembru 1993. u sigurnoj kući “Medica” u Zenici kao prva registrirana beba rođena kao plod ratnog silovanja. Njena majka je tada imala 22 godine. Zbog diskriminacije koju je prolazila i koju prolaze djeca rođena poput nje, Ajna je osnovala Udruženje koje je učinilo vidljivom djecu iz BiH koja su rođena kao posljedica seksualnog nasilja u ratu.

Nagrada svima onima koji dijele isti teret borbe

Na Dan žena – 8. marta poželjeli smo se čuti sa Ajnom, koja je za „Slobodnu Bosnu“ najprije ispričala šta za nju lično znači ova nagrada i sam čin njenog dobijanja u Bijeloj kući uz prisustvo najvišeg državnog vrha SAD-a.

„Primajući ovu nagradu, osjećam se poniznom i istovremeno motiviranom da nastavim svoju posvećenost borbi za pravdu i jednakost. Bijela Kuća, kao simbol demokracije i slobode, dodjeljujući ovu nagradu, prepoznaje ne samo moj individualni doprinos, već i potrebu za globalnom suradnjom u ostvarivanju temeljnih ljudskih prava djeca rođene zbog rata.

Ova nagrada nije samo priznanje meni osobno, već i svima onima koji su dijelili sa mnom teret borbe, podržavali me i vjerovali u ideju da glas može stvoriti promjenu. Zahvaljujem svima vama koji ste bili uz mene, jer bez podrške zajednice, bez porodice, bez prijatelja, ova priča hrabrosti ne bi bila moguća. Za mene, ova nagrada ne predstavlja samo priznanje prošlim naporima, već i obvezu da nastavim raditi kvalitetniji društveni i pravni položaj djece rođene zbog rata i svih preživjelih seksualnog nasilja, i u ratu i u miru“, rekla je Ajna za „SB“.

U zajedništvu je snaga

S obzirom na to da je nagradu dobila za izuzetnu hrabrost i snagu, pitali smo Ajnu koliko je teško bilo pronaći snagu da ispriča svoju priču javnosti, da je u novembru 2019. ispriča u UN-u u New Yorku. Zanimalo nas je da li je ikada zažalila što se otvorila javnosti.

„Nisam nikad zažalila i mislim da neću nikad koliko god bilo teško ustvari. Moja hrabrost je moja majka. I moja hrabrost je moj očuh. Njih dvoje zajedno su utakli u mene motivaciju za borbu i ljudskog prije svega. Oni su moja nagrada“, rekla nam je Ajna.

Udruženje kojim rukovodi napravilo je značajne iskorake u vidljvosti djece rođene kao žrtve seksualnog nasilja u ratu. Pitali smo Ajnu čime se najviše ponosi i šta za udruženje i ovu važnu temu predstavlja ova nagrada.

„Naš Alen Muhić progovorio je još prije 20 godina, utkao je put istine i hrabrosti, heroja. Snaga se rađala okupljanjem svih nas. Svako od nas je dao dio sebe u ovu priču. Nadia, Jelena, Alma, Ivana ženski kutak naseg Udruženja, zajedničkim djelovanjem je hrabrost kakvu prije nismo doživjele. Dijelile smo svoje strahove, sreću, priče sa društvom. Nije bilo jednostavno, ali na našu sreću ljudi oko nas su ulagali sve svoje kapacitete kako bismo na najljepši način kazale, približile i dale dio svojih identiteta svima vama. Sigurno mogu reći da je i predstava ‘U ime oca’ na čelu sa sjajnim Darrelom Toulonom važan segment našeg današnjeg uspjeha“, rekla je Ajna za „SB“ dodajući kako u ovom procesu ni njihovim porodicama nije bilo jednostavno.

„Nekad glasnije, nekad tiše davali su podršku, ali uvijek jesu. Nikad nismo bili sami“, rekla je Ajna navodeći i kako se važnost ove nagrade ogleda i u platformi i mrežama koje donosi sa sobom.

„Nadam se da ćemo iskorisiti momentum da pošaljemo poruku drugoj djeci rođenoj iz rata da u okupljanju i zajedništvu je snaga. Da samo zajedno možemo nositi težinu svojih identiteta i iz toga uraditi najbolje za sebe i slične nama“, poručila je Ajna.

Uči o problemima s kojima se žene susreću posvuda

Nakon ceremonije u Bijeloj kući, Ajna ostaje u SAD-u gdje sudjele u programu International Visitors Leadership Program (IVLP) i dodatnim programima u Los Angelesu, tokom kojih će raditi s američkim kolegama na strategijama i idejama za osnaživanje žena i djevojčica širom svijeta. Program je izuzetno zahtjevan i Ajni oduzima mnogo vremena, ali u njemu uživa. Zanimalo nas je šta ima priliku učiti i šta će programom dobiti.

„Postajem bogatija i moji vidici se šire time sto boravim ovdje sa sjajnim ženama iz drugih dijelova svijeta i učim o različitim kontekstima i nažalost problemima s kojima se žene susreću svuda. Sigurna sam da ćemo nastaviti razgovarati, svih 12 dobitnica, da ćemo učiti jedna od druge i sarađivati. Svakako diplomatski aspekt ovog programa predstavlja još jedna vrata za zagovaranje koje itekako dobro koristimo za dobrobiti naših misija i vizija.

Želi društvo koje će adekvatno odgovoriti zločincima

Javnosti je jako poznata i priča Alena Muhića, također rođenog iz čina ratnog silovanja, koji je nedavno objavio i kako je imao priliku upoznati svog biološkog oca. Bez obzira na snagu kojom zrače, breme koje na plećima nose nikada neće postati lakše. Stoga nas je zanimalo kako se Ajna danas nosi sa svojom istinom, te kakve su reakcije ljudi kada im je ispriča, s obzirom na to da smo ponekad vrlo osuđujuće društvo bez obzira na činjenice, ili kako se ponašaju kada je upoznaju a znaju za njen javni angažman.

„Nosim se dobro. Imam adekvatan sistem podrške i na svu sreću uživam još uvijek veliki podršku građana, generalno svih ljudi koje susrećem sirom svijeta. U srcu mog postojanja krije se jedna neosporna istina koja me definira “Moj identitet je naslijeđe moje države – Bosne i Hercegovine.” Rođena sam iz čina ratnog seksualnog nasilja tokom rata u Bosni i Hercegovini, noseći svakodnevno breme prošlosti, ali i snagu koja proizlazi iz odlučnosti da dižem svoj glas za sve one čije priče ostaju nečujne. U zajedništvu, osjećam snagu i hrabrost da se suočim s izazovima koje moj identitet nosi u interetničkom, postkonfliktnom društvu kakvo je društvo u BiH. Želim potaknuti dijalog o važnosti suočavanja s prošlošću, želim promijeniti narativ i početi pričati o zločincima, onim koji su počinili nedjela. Potrebno mi je da živim u društvu koje želi adekvatno odgovorne za zločine kako bi se osigurala pravednost i spriječile slične tragedije u budućnosti“, poručila je Ajna.

Osvještavati o posljedicama rata

Dok razgovaramo sa Ajnom uoči 8. marta, datuma koji obilježava početke borbe za ženska prava, mnogo je prava koje se ženama krše. I nažalost, vode se ratovi. Čini se „tamo negdje“, ali na nekim frontovima i dalje ispaštaju žene. Prema izvještajima UN-a, u ratovima u Ukrajini i Palestini također se bilježe slučajevi seksualnog nasilja nad ženama. Pitali smo Ajnu da li Udruženje kojim rukovodi sarađuje ili ima planu saradnju sa tamošnjim udruženjima. Koliko je važno da se i te priče ispričaju svijetu, jer nam se ponavljaju, pitali smo je…

„I danas, u 2024 godini, dok bespomoćno gledamo i brojimo žrtve političkog previranja i rata, osjećam duboku obavezu dijeljenja svoje priče. Nije to samo potreba da izrazim vlastito iskustvo, već i odgovornosti prema drugoj djeci rođenoj zbog rata koji su došli ili upravo dolaze na svijet iz takvih okolnosti. Posmatrajući borbu preživjelih ratnog seksualnog nasilja u Bosni i Hercegovini, naučila sam da je važno stati pred svijet ne kao žrtva, već kao glasnogovornici koji osvještavaju o posljedicama rata koje se protežu kroz generacije. Moja je obaveza, naša je obveza je biti svjetionik svima koji su prošli kroz slično iskustvo, pružajući im podršku i solidarnost. Zajedno s djecom rođenom zbog rata iz cijelog svijeta, gradimo mostove razumijevanja, suosjećanja i zajedništva. Zajedno sa prijateljima, članovima Udruženja Zaboravljena djeca rata i svom drugom djecom rođenom zbog rata iz BiH i svijeta, stvaramo prostor gdje će svako dijete pronaći sigurnost i podršku“, poručila je Ajna za „SB“.

Borba se nastavlja

Pred kraj razgovora, zanimalo nas je šta Ajnu čeka u budućnosti, kakvi su njeni planovi za daljnji rad…

„Implementacija zakona, uspostava adekvatnih mehanizama reparacije za djecu rođenu zbog rata, pravda za majke i kazna za počinioce. Internacionalno umrežavanje i internacionalna zagovaracka mreza za djecu rođenu zbog rata iz cijelog svijeta. Mirovni rad, edukativni turizam i izgradnja kulture sjećanja u BiH. Uspostavljanje adekvatne edukaciju o seksualnom obrazovanju, edukacije i treninzi o prevenciji rodno zasnovanog nasilja. To su planovi. Poželite nam sreću!“, rekla je Ajna za „SB“, a sreću smo im, naravno, poželjeli. I obećali biti podrška na tom putu.

Ajna Jusić je uputila i poziv za nastavak borbe poručivši kako ovo nije kraj puta.

„Još 2022. godine usvojen je Zakon o civilnim žrtvama rata u Brčko Distriktu i danas brojimo 19 mjeseci od kako ovaj zakon nije u primjeni, jer Vlada BD nikad još nije izradila pravilnik po kom će djeca rođena iz čina ratnog seksualnog nasilja ostvarivati svoju status.

Prošle godine usvojen je Zakon o civilnim žrtvama rata u Federaciji Bosne i Hercegovine, a 19. januara 2024. godine donesen je i Pravilnik o ostvarivanju statusa. Već imamo jedno dijete rođeno iz ratnog seksualnog nasilja koje je predalo za status, koje je ispisalo historiju u cijelom svijetu svojoj hrabrošću i hrabrošću njegove majke. Pozivam sve kantone u FBiH da što prije usklade svoje propise sa federalnim zakonom kako bi dodjeljena prava postala stvarnost. Pozivam kantonalne vlade da u što skorijem periodu donesu specifične programe usmjerene na podršku djeci rođenoj zbog rata, vrijeme je, 30 godina poslije kraja rata u Bosni i Hercegovini“, poručila je Ajna Jusić za „Slobodnu Bosnu“ i dodala:

„Neka ovo bude i poruka međunarodnoj zajednici da ne možemo još dugo bježati od istine. Istine koju sa sobom nose djeca UN-ovih mirovnih službenika i djeca čiji su očevi pripadnici humanitarnih organizacija koje su djelovale u BiH za vrijeme rata. Ove kategorije, obećavamo da neće i ne smiju ostati skrivene u okovima međunarodne zajednice. Mi ćemo pričati i napominjati dok smo živi.“

S. Hodžić (Slobodna Bosna)