Kliker.info

Faruk Kajtaz, politički analitičar, književnik i publicist, govorio je za „Slobodnu Bosnu“ o najnovijim događajima u Mostaru, komentirao veze kontroverznog izraelskog biznismena Amira Gross Kabirija i lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića, te ukazao na goruće probleme u Gradu na Neretvi.

-Mostar već godinama živi, u političkom smislu, svoj „Beskrajni dan“. Nešto što se uz manje ili veće razlike stalno ponavlja…kao u tom poznatom filmu. Stanje je to u kome funkcionira na izborima izabrana vlast, ali grad i dalje nije istinski i suštinski ujedinjen, iako su se na tom planu učini neki, za mene, nedovoljni koraci. Previše je tu forme u odnosu na sadržaj. Grad je svakako prekapacitiran u smislu organizacije i uređenja, a to je opet posljedica dugogodišnjih insistiranja na etničkom principu podjela tamo gdje ih i treba i ne treba biti.

Mostar je, naravno, složen grad u svakom smislu i niko to ne može niti smije negarati, ali je to u nekim segmentima poput školstva ili brojnosti gradskih institucija dovedeno do teškog apsurda. Vladajući, pa čak i dobar dio opozicije, insistiraju na tom konceptu bez obzira na visoku cijenu koju plaćaju svi građani. Sa druge strane, mislim, da se građani bez obzira na javne deklaracije putem društvenih mreža, boje nekih istinskih promjena, te radije pristaju na stanje kakvo jeste, nego što su eventulano spremni da rizikuju sa nekom novom opcijom ili modelom. Inače, u gradu se već itekao osjeća predizborna atmosfera za nastupajuće lokalne izbore, pa se neformalno najavljuju i neke nove koalicije. Mostar je nekada bio  poznat kao „Grad opčinjen pozorištem“…danas je definitivno „Grad opčinjen politikom“!

Često u svojim medijskim istupima kritizirate poteze lidere etnonacionalnih stranaka u BiH. Zbog čega tvrdite da u BiH, ali i u regiji, nema političara koji ima takvu koncentriranu političku moć u svojim rukama kakvu ima i uredno je koristi – lider HDZ-a BiH Dragan Čović?

-Može zvučati, onako „na prvu loptu“ čudno, ali niko nema toliko skoncentrirane i, što je još važnije neupitne vlasti u regionu, kao što to ima lider HDZ BiH! O tome sam opširnije pisao na svom blogu „Iza scene“. Čović jednostavno kontroliše sve segmente društva putem stranke, koja suštinski – nema opoziciju. Posebno ne u ideološkom smislu. Preko Doma naroda i Vlade kontrolira vlast u FBiH, a putem interesnog saveza sa Miloradom Dodikom i Trojkom onu na nivou države, pa i dalje prema Srbiji. Svakako ima i jako veliki utjecaj i u Hrvatskoj, jer se pokazalo kako premijer RH Plenković jednostavno „mora“ uvažiti sve ono što stigne iz Mostara, dok se predsjednik Milanović, tako da kažem – sam stavio u službu odbrane interesa HDZ-a BiH i desnice uopće. I to nije sve! Čović, suštinski, ima i „svoga“ zastupnika u Evropskom parlamentu u liku Željane Zovko, preko koje komunicira sa evropskim zvaničnicima. Ukoliko sve ovo nije ogromna politička moć – onda ne znam šta bi to moglo biti…

Čović već duže vrijeme ima vjetar u leđa od strane kontroverznog izraelskog biznismena Amira Gross Kabirija, kojemu je čak i visoki predstavnik Christian Schmidt išao „na noge“. Kabiri se predstavlja kao spasitelj i vlasnik Aluminija, koliko je u tome istine?

-Kabiri je predstavljen u Mostaru i Hercegovini kao poslovni čovjek, međutim, smatram da u svemu tome itekako ima i puno politike…pa i geopolitike. Očigledno je kako izraelski biznismen ima jako dobre veze sa sadašnjom vladajućom garniturom u Izraelu, a što Čoviću – itekako odgovara i na kraju krajeva – treba. To je još jedna od njegovih mogućih poluga vlasti, koju koristi. Cijena te usluge je isporučena u vidu prepuštanja Aluminija u ruke Kabiriju, pri čemu treba znati da to Čović nikako nije mogao uraditi sam i bez saglasnosti „partnera“. Naravno u Sarajevu.

Uostalom, ko to neko tako veliku kompaniju može dobiti za smješno mali najam i očišćenu od ogromnih dugovanja, nego neko ko ima itekako jasnu i jaku podršku. U Hercegovini bi kazali „s mista“? Kabirijev javni angažman je dokaz kako njega ne zanima samo bussines, već i politika u širem shvaćanju toga pojma. Preuzeo je Jevrejsku zajednicu u Mostaru, organizirao Gospodarsku komoru…zatim tu je uloga u HNK Zrinjskom, a predstavlja se i kao sportski i kulturni mecana „široke ruke“.  I sve to u jako kratkom periodu! Ne vjerujem da je to baš neka „slučajnost“. Više mi liči na dobro kreiran i realiziran plan.

Kako uopće komentirate Kabirijeve veze s Čovićem i skandalozne napade na gradonačenicu Sarajeva Benjaminu Karić, ali i reakciju izraelske veleposlanice Galit Peleg?

-Svi Kabirijevi javni potezi u vezi BiH kreirani su sa ciljem izazivanja reakcija. Prije svega od strane Sarajeva i političkih predstavnika Bošnjaka. Svaki put kada Kabiri objavi neki kontroverzni post na društvenim mrežama ili dadne neku spornu izjavu, on već računa na reakcije iz Sarajeva. To su obične „nagazne mine“, koje imaju zadatak da političke predstavnike Bošnjaka prikažu kao „zagovornike radiklanih islamističkih pokreta“.  Jasno je kome je to u interesu i mislim da takve stavove treba jednostavno – ignorirati, a njega tretirati kao i sve ostale građane ili poslovne ljude. Što se tiče izraelske ambasadorice ona samo dosljedno prati diplomatski narativ svoje Vlade, a to je potpuno negiranje odgovornosti za rat na Bliskom Istoku. Tu argumenti ne pomažu.

U proteklih nekoliko godina Aerodrom Mostar bio je gotovo pred gašenjem, no u zadnje vrijeme sve su češće vijesti o uspostavi letova i povećanju broja putnika na mostarskom aerodromu. Ima li mostarska zračna luka ikakvih šansi za opstanak uzmemo li u obzir blizinu Dubrovnika?

–Mislim da su neke ozbiljne šanse za to davno potrošene. Mostar se mogao pozicionirati snažno, odmah iza rata, ali su se tada vodile političke bitke za ovladavanje aerodorom. I dok se u Mostaru svađalo…drugi su napredovali: Sarajevo, Tuzla u BiH, te Dubrovnik i Split u Hrvatskoj. Ovo je vrlo nepovoljan položaj za Mostar, jer su to u avio biznisu sve vrlo bliske lokacije. Mostar mora pronaći neku svoju “nišu” u ovom biznisu, ali to neće ići lako. Sada ponovo kreću subvencionirani letovi, ali je veliko pitanje koliko će to biti isplativo na kraju. Ranijih nekoliko pokušaja je propalo jer nije bilo potrebnog kontinuiteta, što je posebno smetalo dijaspori, koja se nije mogla navići na improvizacije, bez obzira koliko je željela letjeti do Mostara.

Dotaknimo se malo i vrhunskog sporta. Naime, Mostarka Lana Pudar najbolja je sportašica Bosne i Hercegovine već nekoliko godina. Obećanja prethodne vlasti o izgradnji bazena bila su isprazna. Kako danas teku radovi s projektom izgradnje bazena u Mostaru. Ima li nade za Lanu i neke nove mostarske Lane?

-Mostar ima dva velika „sportsko-građevinska mita“. Jedan je sportska dvorana, a drugi je zatvoreni olimpijski bazen. O tome se ne priča godinama, već decenijama! Sve to je „gradila“ i prijeratna vlast i ova nakon rata, ali još nema konkretnih rezultata. Takve stvari su jako „skupe igračke“. Čak i za puno veće gradove od Mostara. Uostalom, pogledajmo samo probleme sa poslovanjem sportskih arena u regionu. Sve su to mahom gubitaši na grbači države ili gradova!? Mislim da se Mostar po ovom pitanju mora voditi logikom zdravog razuma i vlastitih mogućnosti.

Dvorane i bazeni se mogu izgraditi, ali šta sa njima kasnije? Ko će tu igrati ili plivati? Šta nakon što Lana završi karijeru ili ode u inostrastvo? Najgora opcija bi bila da „pravimo bazen za Lanu“, a najbolja da iskoristimo povoljan trenutak i Mostar pozicioniramo kao grad sporta, pa i plivanja, a što je bez ikakve sumnje nekada i bio. Mostar nekada nije imao sportske kapacitete, ali je imao vrhunske sportiste, dok bi se sada moglo desiti da dobijemo kapacitete, a da nemamo sportiste. Nije sve u betonu i čeliku! Fenomen Lana nam se dogodio savim slučajno. Ona nije produkt ideje, sistema i plana, ali bi svaka druga „Lana“ to trebala biti…ukoliko već ulazimo u takove velike sportske investicije.

M.Iličić (Slobodna Bosna)