Kliker.info

Generalna agenda, odnosno politika popuštanja Dodiku i Čoviću koju zagovaraju domaća Trojka (SDP, NiP, NS) i strana Trojka (Schmidt, Murphy i Sattler) već sada se pokazala promašenom, gotovo katastrofalnom, poručio je u ekskluzivnom razgovoru za Slobodnu Bosnu predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine i lider Demokratske fronte Željko Komšić.

Sa Komšićem smo razgovarali o trenutnim (ne)prilikama u bh. entitetu Republika Srpska, radu aktuelnog saziva Predsjedništva BiH, radu koalicije SNSD-a, HDZ-a i Trojke uspostavljene nakon oktobarskih izbora, djelovanju međunarodnih zvaničnika u našoj zemlji, prije svega visokog predstavnika Christiana Schmidta, te o uvijek aktuelnom pitanju stvaranja tzv. probosanskog bloka stranaka.

Gospodine Komšiću, vrijeme je praznika i umjesto da ovaj intervju radimo u prazničnoj atmosferi, nažalost, razgovaramo u atmosferi provokacija nad povratnicima u RS-u i proslave neustavnog “9. januara”. Ovo se ponavlja iz godine u godinu. Šta mislite da je konačni cilj provokacija povratnika i da li za to odgovornost dijele i vlasti u RS-u?

Proslava 9.januara je prije svega proslava historijskog poraza velikosrpske politike jer taj dan slave neuspio pokušaj secesije, odnosno, potpuno bizarno, slave činjenicu da nisu uspjeli u osnovnom cilju koji su sami sebi zacrtali, u cilju da Bosnu i Hercegovinu pripoje Srbiji. Što se tiče provokacija povratnika to se već nažalost pretvorilo u jednu neciviliziranu i sramotnu praksu, a zato odgovornim treba smatrati vlasti entiteta Rs koje svojom huškačkom politikom ohrabruju šoviniste da ispoljavaju taj svoj šovinizam i mržnju. Osuđujem posljednje događaje i pozivam da se procesuiraju oni koji na takav način raspiruju vjersku i nacionalnu mržnju.

Iza nas je nešto više od godinu dana novog saziva Predsjedništva BiH. Kako ocjenjujete rad Predsjedništva BiH u tom periodu. Koliko je urađeno i da li ste zadovoljni urađenim?

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine izvršava svoje redovne, ustavne, zakonske, radne i protokolarne i ostale obaveze. Za razliku od prošlog mandata koji je bio prilično buran, pa ako hoćete i na neki način više politički sadržajniji, u smislu političke borbe i tog stalnog političkog hrvanja sa Dodikom u samom Predsjedništvu, u ovom sazivu Predsjedništva BiH vladaju mirniji tonovi i korektniji odnosi. Naravno da su svi u javnosti ostali pomalo iznenađeni odlukom gospodina Bećirovića da zajedno sa gospođom Cvijanović izglasa gospođu Krišto za mandatarku Vijeća ministara. Iako će gospodin Bećirović i oni koje je izabrao, takvu stratešku odluku prije ili kasnije morati da opravdaju građanima, uvijek će, kada su i ako su interesi države Bosne i Hercegovine u pitanju moći da računa moj glas. Ipak kada se sve uzme u obzir mogu reći da sam zadovoljan načinom na koji trenutno Predsjedništvo BiH funkcioniše.

Također, iza nas je godina dana od formiranja novog Vijeća ministara BiH i nove koalicije na državnom nivou. Kako ocjenjujete njihov rad?

Nikako ne želim zvučati pesimistično. Volio bih kad bi ova vlast na državnom nivou koju čine SNSD, HDZ i Trojka do marta uspjela da ispuni barem nešto od onih 14 prioriteta, te da Bosna i Hercegovina zgrabi i iskoristi tu priliku pa dobijemo kandidatski status za članstvo u EU. Vidjeti ćemo da li će se to desiti. Ja bih volio i želio da se to desi ali nisam potpuno ubijeđen. U drugoj polovini januara u posjetu BiH dolazi bevon der Leyen. Postoje neke neprovjerene informacije da će ona tokom svoje posjete, direktno ili indirektno, vlastima BiH saopštiti da su kriteriji za otvaranje pregovora sa EU još više spušteni, ublaženi, ali da se očekuje da bar to bude ispunjeno kako bi se dobilo otvaranje pregovora. Ako se to dobije, važno je reći da sigurno nećemo dobiti datum otvaranja pregovora i da pregovori svakako neće početi. Dalje sami procijenite o čemu se radi i gdje se nalazimo.

Činjenica je ipak da je ovo Vijeće ministara gdje Trojka igra potpuno podređenu ulogu u odnosu na HDZ i SNSD, neefikasnije u odnosu na prošlo. Primjera radi, nije dostavljen u NATO-a nijedan Program reformi. Taj proces je potpuno zaustavljen. O tome više niko ni ne govori u Vijeću ministara, ali, da budemo pošteni niti u NATO-u više niko ne govori o tome. Već rekoh da nema napretka ni u oblasti ispunjavanja 14 prioriteta. Sa druge strane tu su stalna udovoljavanja HDZ-u i SNSD-u, prepuštanje institucija i državnog aparata u njihove ruke, naročito sigurnosnog i finansijskog sektora, prepuštanje prirodnih resursa također je vrlo problematično, a čini se da nam opasno prijeti gubitak energetskog suvereniteta koji je ključan za državu. Generalna agenda, odnosno politika popuštanja Dodiku i Čoviću koju zagovaraju domaća Trojka (SDP, NIP, NS) i strana Trojka (Schmidt, Murphy i Sattler) već sada se pokazala promašenom, gotovo katastrofalnom. Kada su shvatili da se Dodik i Čović nisu promijenili onda su počeli pričati priču kako oni ne žele da njih mijenjaju. Stvar je u tome što se Dodika i Čovića ne može promijeniti, niti privoliti.

Kad ste s njima u vlasti upućeni ste i na saradnju ali i često na sukob. To je nažalost tako i to nije pitanje nečijeg izbora nego nužnosti, ukoliko vam je imalo stalo do države i ukoliko imalo držite do vlastitog ali i dostojanstva naroda. Ukoliko nije onda poginjete glavu.

Ipak, mogu razumijeti da ljudima iz Trojke nije lako. SNSD i HDZ ne žele, niti su ikada ozbiljno željeli usvojiti ikakav reformski zakon ako zauzvrat ne dobiju nešto za sebe, ili ako ih na to nekako ne primorate, nekim zahtjevom ili pošteno rečeno, ucjenom (jer ovdje vlada princip; ili oni državu ucjenjuju ili neko njih u ime interesa države ucjenjuje). Ali iz Trojke su mislili da stvari ne stoje tako. Mislili su, da dok smo mi (DF) sa SDA bili u tome Vijeću ministara, da je problem u nama, a ne u HDZ i SNSD. Čovića i Dodika ne zanimaju nikakvi ni evropski ni NATO putevi. Oni uporno guraju velikosrpske i velikohrvatske nacionalne interese, i neće se ni počešati ako ih neki stranci sutra optuže za blokade. Znate koliko ih je briga za to?!

Sada Trojka, ako do sada nije vidjela, može jasno vidjeti ko je taj ko pravi probleme i ko su ti zbog kojih stvari ne idu naprijed. Naravno, ne očekujem da nam sada iz Trojke kažu, izvinjavamo se za pogrešnu procjenu, bili ste u pravu, zaista su HDZ i SNSD ti koji su problem. Ono što očekujem jeste da konačno za dobro ove države i naroda, prije nego što bude kasno progledaju i shvate s kim u ovoj državi žive, da shvate razliku između političkog konkurenta (mi u DF-u i drugim opoziconim strankama to jesmo) i neprijatelja države (HDZ i SNSD). Kada to shvate, možda će uspjeti da urade i nešto dobro.

Čini se da je Trojka izašla iz faze “politike kompromisa”. Kako biste Vi, sada, nakon svega, ocijenili tu tzv. politiku kompromisa. Da li su zaista lideri stranaka Trojke vjerovali da tu politiku mogu sprovoditi ili je to bio samo propagandni trik, boljereći, opravdanje za koaliciju sa onim strankama za koje su govorili da nikada neće formirati vlast?

Ne bih rekao da su izašli iz faze činjenja trulih kompromisa, a nisam siguran mogu li uopće iz toga izaći, kako zbog toga što jedan dio Trojke sve dobro razumije ali se opredijelio za rasprodaju interesa države, kako zbog toga što drugi dio Trojke apsolutno ne razumije ništa. Ne može se reći da izlaze iz te faze jer se jasno vidi ta politika trulih kompromisa na pitanju Ustavnog suda, gdje na silu nastoje da proguraju potpuno nekompetentnog kandidata za sudiju Ustavnog suda, izvjesnog Vukoju, da zauzvrat ne bi dobili ništa osim drvene medalje, odnosno riječi njihovih kolega iz HDZ-a kako se odnosi između Hrvata i Bošnjaka popravili. Kao da odnosi Bošnjaka i Hrvata ovise o stepenu ispunjavanja zahtjeva Čovića, HDZ-a i zvaničnog Zagreba a ne o nečemu sasvim drugom.

Nije sam po sebi problem u tome što je Trojka napravila vlast sa HDZ i SNSD, i mi u DF-u smo ulazili u vlast s njima, ali nismo odstupali od svojih principa kad smo bili unutra, nego smo se za njih grčevito borili, zato nam sada sve više prilaze ljudi iz stranaka Trojke, građanske političke orijentacije koji uviđaju ovu temeljnu razliku među nama.

Sa druge strane treba razbiti tu famu da je inkriminacija ući u vlast sa nekim koga su građani izabrali, posebno kada se ima u vidu naš kompliciran ustavni sistem. Ne treba po tome cijeniti nečiju principijelnost, nego po borbi unutar vlasti za interese građana i svoje političke principe. I sam sam to rekao nekim liderima Trojke – meni ne trebate objašnjavati ustavnu nužnost formiranja vlasti sa HDZ-om i strankama iz RS-a, jasno mi je da se vlast na nivou BiH jedino tako može formirati, ali zašto im prepuštate sve ključne funkcije na državnom nivou, zašto i vi niste u pregovorima postavili neke zahtjeve? Naljutili su se na mene nakon tog razgovora. Nažalost Trojka se trenutno bori isključivo za interese HDZ-a. Neki će opet reći, pa dobro, to je i prije ulaska u vlast bio njihov jasno iskazan politički princip.

Lider HDZ-a Dragan Čović i dalje svaki javni istup koristi da aktualizira pitanje promjene izbornog zakona. Koalicija Trojke i HDZ-a je za to pitanje zadužila tzv. radnu grupu sastavljenu od predstavnika tih stranaka. Nedavno je njen učesnik, ministar Nerin Dizdar, rekao da su “ponudili različite modele viđenja izbornog zakona” te da sada posao trebaju da preuzmu rukovostva stranaka. Poznato je od ranije da konkretno Narod i pravda i njen predsjednik zagovaraju indirektan izbor članova Predsjedništva BiH, dakle kroz Parlament. Da li takvo rješenje može računati na podršku Vaše stranke ili dijelite stav npr. lidera Stranke za BiH Semira Efendića koji to ultimativno odbija?

Čović već deceniju nema druge političke obaveze do te o izbornom zakonu. Njega niko, ni njegovi birači, ni stranci, ni mediji, ni “opozicija” neće kriviti za neuspjeh na evropskom putu ukoliko uslijed eventualne nemogućnosti dogovora oko izbornog zakona ne bude evropskih reformi. Čović i HDZ će iscrpiti Trojku sa Izbornim zakonom, odnosno tim starim njegovim zahtjevom da član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda bude neko ko dolazi iz ta dva tri kantona gdje suvereno vlada HDZ. Vidjeti ćemo da li će Trojka izdržati. Ne bih se kladio na njihovu izdržljivost, sklon sam vjerovati da će popustiti, jer kao što vidimo daju mu sve pa što ne bi dali i Predsjedništvo.

Biće tu i onih naivnih koji će Čoviću govoriti kako nema potrebe da se na taj način mijenja Izborni zakon jer nemam pravo kandidature 2026. Ali Trojki to ništa neće biti od pomoći, jer će HDZ tražiti ne 100 % nego 101% posto garancija. Kada dođu do te faze onda će iz Trojke vjerovatno objašnjavati kako se zaboga Predsjedništvo mora isporučiti HDZ-u radi evropskog puta, kako Predsjedništvo BiH (iako u vanrednim okolnostima može preuzeti sve ovlasti) zapravo nije ni bitno, itd, itd. Mi naravno nećemo Trojki odmagati na pitanju izbornog zakona, kao što su oni svojevremeno, nerazumijevanjem i omalovažavanjem te teme odmagali nama, ali ako popuste i ako se odluče da u ovom historijskom trenutku Bosnu i Hercegovinu dovedu u situaciju da sutra može većinom glasova u Predsjedništvu protiv BiH, ostati bez suverena u međunarodnim okvirima, onda ne trebaju očekivati nikakvo razumijevanje za taj postupak.

Što se tiče indirektnog izbora, o njemu je imalo smisla govoriti dok je još na sceni negdje postojala mogućnost reduciranja, odnosno smanjivanja ovlasti i uloge Doma naroda, još od doba aprilskog paketa. Sve do novijih intervencija Schmidta to se činilo smislenim, ukoliko bi se reducirao Dom naroda na mehanizam zaštite vitalnog entitetskog interesa, ali očito je da se krenulo u suprotnom pravcu, u pravcu jačanje uloge Domova naroda, tako da indirektan izbor koji je bio dio priče o reduciraju Doma naroda sada zaista nema smisla, a asimetrična rješenja, odnosno potpuno različit izbor članova Predsjedništva iz FBiH i RS, još manje. I to sigurno neće dobiti našu podršku.

Sa druge strane, lider SNSD i predsjednik RS-a Milorad Dodik prijeti formiranjem entitetske izborne komisije koja će provoditi izbore na entitetskom nivou. Šta bi mogla biti pozadina ove (samo jedne u nizu) zakonodavne inicijative u manjem bh. entitetu?

Ustav i Izborni zakon Bosne i Hercegovine propisuju kako se održavaju, provode i implementiraju izbori. Sve drugo je antiustavno i antizakonito djelovanje. To se ne može mijenjati unilaterano, a Dodik naravno ide agresivno sa tim inicijativama kako bi ojačao svoje zahtjeve po nekim drugim pitanjima. Zbog kršenja Ustava, Dodiku bi se trebalo suditi pred Sudom Bosne i Hercegovine, a ne zbog Visokog predstavnika. Sudbina Bosne i Hercegovine zavisi od snage njenih institucija i poštivanja ustavnog poretka a ne od tih gotovo isceniranih sukoba Dodika i Schmidta.

Vi, i stranka na čijem ste čelu, ste nesumnjivo najglasniji kritičari djelovanja visokog predstavnika Christiana Schmidta. Gospodin Schmidt je nedavno ponovo boravio u Zagrebu i sastao se sa predstavnicima Vlade RH. Jedan naš poznati novinar je rekao da čestim odlascima u Zagreb, Schmidt ponižava BiH. Slažete li se s tom ocjenom?

Sa dva nametanja, onim po zatvaraju biračkih mjesta 2. oktobra 2022., i sa nametanjem od 27. aprila prošle godine kada je pogazio Ustav FBiH, Schmidt je rekao sve o sebi, ali i sve o tome šta misli o svima nama u Bosni i Hercegovini. Rekao bih da je isto tako i o Schmidtu sve rečeno, osim možda to što se izgleda, gospodin Schmidt, uživio u ulogu bošnjačkih političara, pa okolo paradira, sad i u ime njih, ali ako je mogao umjesto njih biti potpisnikom za formiranje vlasti, onda nije čudo što se Schmidt sada ponaša kao Visoki predstavnik isključivo za Bošnjake. Kome do sada nije jasno da Schmidt provodi politiku Zagreba u BiH i da za to ima podršku Murphyja, taj je prava politička naivčina. Ili je maliciozan kada je u pitanju BiH.

Godinama se govori o potrebi stvaranja tzv. probosanskog bloka stranaka. Ali, sama riječ kaže da je to, ukoliko bi se i desilo, samo forma. Kao što je forma Trojka, Bh. blok, Alijansa… Zašto se ne govori o suštini, o (pro)bosanskoj politici? Ima li neko ko će je definisati? Meni se čini da ona uopće nije definisana i da uslijed toga imamo duboke podjele?

Vidjeli smo mnogo puta da su ti međustranački blokovi prilično krhke konstrukcije, upravo zato što često nisu formirani na nekoj idejnoj osnovi nego samo na osnovi osvajanja ili raspodjele vlasti. Ono što ovdje treba jeste politika bosanskohercegovačkih nacionalnih odnosno državnih interesa, to jeste jasan konsenzus oko ključnih pitanja koji nažalost sada ne postoji. Jasno je da su HDZ i SNSD produžena ruka srpske i hrvatske nacionalne politike u Bosni I Hercegovini. Po mom sudu najbliže bosanskoj državnoj politici je ono što je Demokratska fronta ponudila kao građansku političku platformu, gdje smo jasno kazali za kakvu smo Bosnu i Hercegovinu.

Možda to u ovom trenutku nije realno, ali u politici morate imati cilj a ne voditi se isključivo samo onim što je realno. Nije bila realna ni odbrana od agresije, ali je postojao cilj. Postojao je cilj nezavisnosti Bosne i Hercegovine, tako i danas postoji cilj u vidu građanske države. Istina je da smo mi u DF-u u ovom trenutku prilično usamljeni na građanskom političkom spektru, jer su neke druge nominalno građanske stranke iznevjerile principe građanske države prihvativši daljnje etničke podjele u izbornom sistemu i prihvatajući nametanje koje je bilo na tragu toga. Međutim, to ne znači da ćemo i mi odustati od ideje građanske države Bosne i Hercegovine, jer smo sigurni da se oko te platforme može okupiti većina građana Bosne i Hercegovine. To je nadstranačka ideja, jeste naša ali nije samo naša nego ideja svih nas koji smo spremni da se borimo za Bosnu i Hercegovinu, ako treba svim sredstvima. Da bi došli uopće u priliku da realiziramo tu ideju, morati ćemo svi zajedno da više promišljamo i djelujemo u skladu sa onim što su naši nacionalni – državni interesi a manje da strahujemo od nekih stranih autoriteta koji bi ovdje u našoj zemlji da se miješaju u sve, ili da drže stranu onima koji stalno podrivaju državu.

Dotaknimo se malo i regiona. Izbori u Srbiji su završeni ali je situacija vrlo napeta. Posebna tema je navodni odlučujući utjecaj građana BiH na ishod izbora u Srbiji. Vidjeli smo i snimke autobusa i ljudi koji su iz BiH došli u Beograd da glasaju. Kako gledate na to? Da li se građani BiH zloupotrebljavaju za interes vlasti u Srbiji ili je cijela afera prenapuhana?

Vjerovatno je da zloupotrebe postoje ali ipak ne možete nikoga tek tako na silu natjerati na to. Ako je riječ o prisili onda bi se ti građani trebali obratiti institucijama Bosne i Hercegovine. Međutim, mislim da prisile u ovoj situaciji nije bilo. Čini mi se da je tu više riječ o angažovanosti izbornih pobjednika u Srbiji, i angažovanosti političkih ulizica iz vlasti Rs-a da doprinesu toj pobjedi i tako se dodvore, ipak, izbornom pobjedniku. Naravno, ima tu i one zagledanosti u Srbiju i Beograd koja je prisutna kod mnogih u manjem bh. entitetu a koji svoju budućnost vide tamo u Srbiji. Ali, nemojmo lagati sami sebe, pa isto se to radi i kada su u pitanju izbori u Republici Hrvatskoj. Čak i u većoj mjeri.

Samir Begović (Slobodna Bosna)