Kliker.info

Prije nekoliko dana u centru Bijeljine iz automobila je izašao mladiæ s kalašnjikovom u ruci i ispalio rafal prema kafe-baru "Fiæo". Potom je ušao u kafiæ i nastavio s pucnjavom, ranivši tri gosta.Nekako baš tih dana na Kosovu je èovjek, kopajuæi u Prizrenu temelje za kuæu, pronašao skladište s veæom kolièinom okvira i municije za kalašnjikov, a Hrvatsku je potresla obiteljska tragedija u Splitu, gdje je mirni, nikad kažnjavani i dobar muž, otac i susjed kalašnjikovom pobio cijelu obitelj, suprugu i dvoje male djece, pa na kraju jednim hicem presudio sebi. Sebi je umalo presudio i maskirani razbojnik koji je u Beogradu upao u mjenjaènicu "Cikota", ispalivši iz kalašnjikova rafal prema službenici. Šalter je bio zaštiæen neprobojnim staklom i jedan od metaka vratio se pljaèkašu.

Na slièan naèin samo nekoliko dana ranije opljaèkane su dvije banke u zagrebaèkom naselju Sesvete, a u jednoj od njih pljaèkaš je kalašnjikovom hladnokrvno ubio mladog policajca. Prije nekoliko tjedana u Sarajevu je sedamnaestogodišnji mladiæ u naselju Pofaliæi teško ranio èovjeka sasuvši mu iz kalašnjikova cijeli rafal u noge, a u Mostaru je èetrdesetpetogodišnji muškarac najprije kalašnjikovom ubio oca s kojim je živio, pa potom i sebe. U susjednoj Srbiji, tridesetogodišnjak je u selu Srezovac upao u kuæu, rafalom iz kalašnjikova ubio šesnaestogodišnju uèenicu Srednje medicinske škole i ranio joj majku.

Vijestima iz crne kronike sa svih strana bivše Jugoslavije, od Zagreba do Prizrena, zajednièka je jedna stvar: jurišna automatska puška AK-47, poznatija kao kalašnjikov.Drugdje u Europi, kad se ljudi posvaðaju s ocem, rašèišæavaju raèune u kafiæu, naume opljaèkati banku ili se jednostavno ubiti, moraju se lijepo namuèiti da podzemnim kanalima doðu do nekakvog pištolja. Na Balkanu, ljudi odu u podrum, otvore stari ormar s alatom, odvaguju u rukama lovaèke puške, snajpere, škorpione i ruène bombe, a onda se na kraju ipak odluèe za rusku jurišnu pušku, uglave okvir s municijom, pa vrate ostali alat u ormar. Drugdje u Europi, najbolji èovjekov prijatelj je pas ili knjiga. Na Balkanu, nema boljeg i pouzdanijeg èovjekovog prijatelja od kalašnjikova. Teško da postoji domaæinstvo bez "kalaša", kako mu tepaju odmila, u svim verzijama – "albanac", tip C ili "bugarin", AKS-47UF sa kratkom cijevi ili "honeker", stari MPi-K iz Istoène Njemaèke ili "maðar", AKM-63, ili "taliban", jeftina pakistanska kopija, ili "rumunj", AI, ili "poljakp tantal, AK-74 s preklapajuæim kundakom, a najèešæe ipak stari, dobri "Zastavin" M64.

Nije Jugoslavija proizvela mnogo tako pouzdanih aparata za domaæinstvo kao što je "Zastavina" automatska puška. Sve je tu više-manje bilo jeftino smeæe, a s kragujevaèkim kalašnjikovom mogli su se mjeriti tek neuništivi crnogorski frižideri obodin, bijela tehnika slovenskog "Gorenja" i legendarni "smederevac", šporet na èvrsto gorivo iz "Milana Blagojeviæa".Obièavali smo za ta èuda socijalistièke industrije, "plodove domaæe pameti i iskustva", govoriti kako "nema njima smrti". Tako danas govorimo za kalašnjikov. Mogu Amerikanci, Izraelci, Šveðani ili Nijemci napraviti energetsko oružje iz "Zvjezdanih staza" ili laserski maè iz "Ratova zvijezda", mi æemo i dalje s nepovjerenjem gledati tu fantastiènu tehnologiju koja traje koliko i garancija i koju radni èovjek i graðanin ne može rastaviti i popraviti bez ovlaštenog servisera s laptopom. I uvijek æemo se vratiti kalašnjikovu, jer "nema njemu smrti", iako ni za šta drugo nego za smrt ta naprava ne služi.

Pa kao što nije bilo poštene socijalistièke kuæe u kojoj negdje u kutu nije stajao "smederevac", na njemu vazda lonac vode, a iz njega èudovišna èaðava cijev koja je poput zmije puzala zidovima i nestajala negdje u dimnjaku – tako danas nema poštene kuæe u kojoj u kutu, iza starog "smederevca", ne stoji naslonjen kalašnjikov: jedna je jurišna automatska puška kod nas na Balkanu zaista tek aparat za domaæinstvo – ako se i može bez miksera, mikrovalne peænice, sokovnika ili aparata za espresso, bez kalašnjikova se ne može. Dogaða se, istina, i danas da nastrada poneko dijete, kao što se djeca oduvijek igraju kuhinjskim aparatima i kao što je prije koji mjesec u gradiškom naselju Brestovèina jedanaestogodišnji djeèak, igrajuæi se oèevim kalašnjikovom, ubio dvije godine starijeg brata.

Samo u Bosni, prema policijskim procjenama, u ormarima, podrumima i iza starih "smederevaca" leži osamsto hiljada (brojkom: 800.000!) dugih i kratkih cijevi, od kojih je pola milijuna nelegalnih, bez dozvole, što znaèi da svako drugo domaæinstvo ima vatreno oružje. Koliko njih ima kalašnjikov, ne zna se, ali nije pametno sumnjati da jurišnih automatskih pušaka ima toliko da se juriš ne bi zaustavio prije Berlina.Nasljeðe je to, naravno, rata, koji kod nas nikada nije završio, niti æe završiti dokle god nam u kutu sobe leži automatska jurišna puška. Kako je teško zamisliti dan kad æe balkanske policije sveèano objaviti kako je zaplijenjen i posljednji kalašnjikov zaostao od ratova iz devedesetih, realnije je oèekivati dan kad æe posebna komisija europske zajednice objaviti da se u selu Pripizdina Donja hicem iz kalašnjikova ubio stogodišnji starac N.N., posljednji živi stanovnik Parka Kalašnjikov, jedinstvenog parka prirode na prostoru nekadašnjih država nastalih raspadom Jugoslavije.

Ostat æe tek usred parka veliki spomenik ruskom inženjeru Mihailu Kalašnjikovu, a na njegovu postolju uklesan stih Ljubomira Simoviæa, nekrolog narodima koji su tu nekad živjeli: "Šta æe ti raj kad nemaš kalašnjikov?" Boris Dežuloviæ (NN)