Faruk Kajtaz : Zločinom na zločin !
Tokom ratova i više agresija u bivšoj Jugoslaviji na HTV-u se emitirala – tada vrlo popularna TV emisija pod nazivom: „Slikom na sliku“.
Pod krinkom “jednakog medijskog tretmana” aktuelnih vijesti i tema, zapravo se vodila dobro osmišljena propaganda sa ciljem promocije ili izmjene određenih politika. Dnevno-političkog ili strateškog karaktera.
Bio je to mali medijski prozor za nešto kontrolirane samokritike, ali i otvorena pozornica za reletiviziranje konkretnih događaja i pojava. Krojenje informacija uz korištenje nešto istine i puno nagađanja i propagande.
Stručnjaci za propagandu bi kazali…„prostor sive istine“.
Sličan koncept, ali u novom vremenskom segmentu i drugom “formatu” osmislila je i srbijanska velikodržavna ideologija i to pod mogućim radnim slovom: „Zločinom na zločin“!
Lukavi i opasni plan je ovakav: Zločinima, koji sa ratom i agresijom u BiH nemaju previše direktne veze i protežu se u zadnjih osamdesetak godina!? potrebno je prikriti dobro poznate i dokazane zločine srbijanskih snaga tokom agresije na BiH!
Baš je iz toga razloga izabran Prijedor, kao novo „mitsko mjesto“ srbijanske organizirane produkcije najnovijih mitova i legendi.
Da, baš onaj isti Prijedor u kome su srbijanske snage iz BiH (uz pomoć Srbije) pobile i protjerale ogroman broj Bošnjaka. Tamo gdje se još otkopavaju masovne grobnice, broje mrtvi i oni, koji su prošli kroz logore smrti. Tamo gdje je ubijeno skoro pet hiljada Bošnjaka i na mjestu gdje je uvijek zbunjena Evropa opet nakon Drugog svjetskog rata (i čuvenog nikada više) saznala da postoje koncentracioni logori po ugledu na nacistička stratišta!
Naravno, postoje i Haške presude te svjedočenja brojnih nezavisnih organizacija, novinara i medija. Ali ništa od toga ne zanima Dodika, Vučića i uvijek odanog Porfirija.
Oni su baš u Prijedoru namjerili da jednim drugom zločinom (sa prostora druge države!) izravnaju račune i resetiraju odgovornost za zločine u Prijedoru, a time, posredno i na prostoru cijele BiH.
Obilježavanje zločina počinjenih u Oluji (akcija HV), kojom je „razmontirana“ – „hrvatska RS“ – Republika Srpska Krajina, svako mora i treba biti. Mogao je Dodik o tome i sa Milanovićem nedavno na Hvaru, ali je radije odlučio da spremi „događaj“ u Prijedoru.
Na kraju krajeva sve žrtve su jednake, bez obzira na brojeve ili ideologije, ali zašto baš mora biti u Prijedoru? Osim, ako se ima namjera urediti još ponešto uz komemoriranje žrtava. Izvršiti nova relativizacija strašnih zločina i sve staviti na istu vagu i to u istorijskom kontekstu od skoro jednog vijeka!?
Prostor Prijedora je odmah nakon Srebrenice jedno od mjesta (uz brojna druga), gdje su počinjeni dobro planirani jezivi masovni zločini i izbor ovog mjesta za „rebrand“ srbijanske velikodržavne politike sve je samo ne – slučajan.
Namjeran je kao i dobro upakovana politika, koja bi sada, u miru, da bez zadrške i srama mijenja istorijske činjenice i ostvari sve ono to je u ratu provedeno i planirano. Ovakom pristupom samo se produbljuju i proširuju ratom iskopane rane i traume, ali to je baš i cilj jedne ovakve politike. Znaju oni gdje su „udarili“. Tamo gdje najviše boli i gdje je šteta najveća i to bez obzira na pomirljive javne izjave i slatke riječi.
Sve je to „u pet deka“ isto kao i u vrijeme Miloševića, Karadžića i Mladića.
Ovo je samo nova faza procesa koji je započeo počinjenjem zločina, zatim se nastavio ignorancijiom i negiranjem, a sada se nastoji se dovršiti manipulacijom i prikrivanjem. Drugim zločinom!
Iz vremena Miloševića i Tuđmana, a prije toga Tikveša i Karađorđeva i plana „o razmjeni stanovništva“ i „humanom preseljenju“.
Komentari