Kliker.info

Situacija je jučer ponovno znatno eskalirala, ali ovog puta u Rusiji – eskalirao je sukob koji već mjesecima buja između ruskog ministarstva obrane i privatne vojske Wagner. Do sad se to uvelike svodilo na optužbe Wagnerovog šefa, Jevgenija Prigožina, protiv ruskog vojnog vrha, u prvom redu ministra obrane Sergeja Šojgua i šefa glavnog stožera, Valerija Gerasimova, no sad imamo jednu novu i napetiju situaciju. Naime, Prigožin je jučer poručio kako su njegovi borci “prešli granicu” iz Ukrajine u Rusiju te su spremni ići “do kraja” u borbi protiv ruske vojske. Izjava pak stiže svega nekoliko sati nakon što je Kremlj optužio Prigožina za “oružanu pobunu”.

Izgleda da se dogodio scenarij koji se slutio već mjesecima. Mnogima je bilo jasno da ovaj sraz neće završiti mirno, a da bi uskoro mogao eskalirati dalo se jasno naslutiti nakon što je ministarstvo obrane ovog mjeseca poručilo da sve privatne i dobrovoljačke skupine koje se bore na strani Rusije u Ukrajini moraju do kraja ovog mjeseca potpisati ugovor s ministarstvom obrane. Drugim riječima, ruska vojska odlučila je staviti sve skupine pod svoju kontrolu. Sve su i pristale, ali ne i Wagner…

To ne čudi. Wagner je na jednoj sasvim drugoj razini. Ova privatna vojska pod vodstvom Jevgenija Prigožina pretvorila se u jednu od najmoćnijih skupina koja trenutačno operira na nekoliko kontinenata, a prethodno ratu u Ukrajini bili su aktivni u nekoliko afričkih zemalja. U Ukrajini pak su se istaknuli u najvećoj i najtežoj bitci od početka sukoba – onoj u Bahmutu gdje su na kraju izvojevali tešku pobjedu nad ukrajinskim snagama.

Neki su pretpostavili da će pobjeda u Bahmutu smiriti napetosti između vojske i Wagnera, ali dogodilo se upravo suprotno. Prigožin je još žešće počeo prozivati vojni vrh, između ostalog tvrdeći da su ministar obrane Šojgu i drugi visoki vojni dužnosnici direktno odgovorni za smrt velikog broja Wagnerovih boraca, navodno zbog toga što im za vrijeme bitke za Bahmut nisu poslali dovoljno streljiva.

U međuvremenu Wagner je postajao sve izoliraniji, a druge oružane skupine su se distancirale od njih, primjerice čečenski borci koje predvodi Ramzan Kadirov.

Da ovaj sraz dolazi do točke nakon koje nema povratka vidjelo se ponajviše jučer kad je Prigožin poručio da bi Rusija mogla izgubiti rat u Ukrajini zbog, kako tvrdi, potpuno pogrešnog i lažnog izvještavanja od strane ministarstva obrane. Također je rekao da ruski vojni vrh “laže predsjedniku Putinu”. Izgleda da je time pokrenuo određene procese koji bi sad mogli dio sukoba zaista prebaciti na rusku stranu…

Sam Putin se cijelo ovo vrijeme uvelike suzdržavao od komentiranja sve žešćeg sukoba između Wagnera i ministarstva obrane, no dao je podršku namjeri ministarstva da sve skupine koje ratuju u Ukrajini potpišu sporazum s vojskom. Za Putina je ovo poprilično delikatna situacija zbog činjenice da su dvojica sukobljenih, Prigožin i Šojgu, njegovi dugogodišnji prijatelji i osobe od povjerenja (barem je tako bilo do nedavno).

Što se događa upravo sada? Ruski FSB otvorio je kazneni postupak protiv Prigožina, a pripadnike Wagnera poziva se da se ogluše na njegove zapovjedi te da ga privedu.

No, čini se da se Prigožin neće predati bez borbe. Poručio je da su njegove snage ušle u ruski grad Rostov i da će “uništiti sve koji im stanu na put”.

Nešto ranije rekao je, ne dajući konkretne dokaze za to, da je rusko vojno vodstvo ubilo veći broj njegovih snaga zračnim napadom te da će zbog toga odgovarati. U nizu audio poruka Prigožin je poručio kako njegove snage, koje se procjenjuje na oko 25.000 boraca, kreću u smjenu ruskog vojnog vrha u Moskvi. Pritom je rekao kako to “nije vojni udar”.

Da u Moskvi njegove komentare ne uzimaju olako moglo se vidjeti već sinoć. Vojna vozila pojavila su se pred vladinim zgradama i ključnim lokacijama na prostoru Moskve.

Ruska novinska agencija TASS objavila je kako predsjednik Vladimir Putin dobiva informacije uživo. U isto vrijeme oglasili su se i iz Bijele kuće u Washingtonu navodeći kako aktivno prate situaciju te će se po tom pitanju konzultirati sa svojim saveznicima.

Sinoć se oglasio i zamjenik glavnog zapovjednika ruskih snaga u Ukrajini, Sergej Surovikin. Poručio je Wagnerovcima da se podrede predsjedniku zemlje, Vladimiru Putinu, te da se vrate u svoje baze. Izjavu je dao držeći pušku u jednoj ruci. “Pogoršanje političke situacije ići će na ruku ruskim neprijateljima”, istaknuo je Surovikin.

U tom pogledu Surovikin je svakako u pravu. Ovo je po svemu sudeći najveća interna ruska kriza od početka rata, a dolazi u trenutku dok Ukrajina provodi svoju dugoočekivanu protuofenzivu. Iako ista nije počela idealno po Ukrajinu, što i sami priznaju, ovo je tek početak i jasno je da bi unutarnji ruski konflikt itekako pomogao Ukrajini.

Kremlj je možda mogao pokušati ranije smiriti ovu situaciju, čim je Prigožin postao tako često spominjano ime. Tad je bio trenutak za rješavanje razmirica između njega i vojnog vrha. Danas se čini da je kasno. Prigožin je postao moćan i oko sebe je okupio velik broj boraca. Jučer je pak napao i same temelje ruskog rata u Ukrajini. Poručio je da je ruska operacija u Ukrajini “stvorena na lažima” ministarstva obrane. Tvrdi da uopće nije istina da je Ukrajina Rusiji predstavljala konkretnu prijetnju.

Može se jasno vidjeti kroz sve ove njegove izjave da on zapravo nastoji stvoriti određeni jaz između ministarstva obrane i predsjednika Putina, ali ne izgleda da mu to ide za rukom. Nadalje, ako Prigožin misli da je napad na Ukrajinu pokrenut mimo volje predsjednika Putina, tu možda poprilično griješi.

U svakom slučaju, ovo je eskalacija internog sukoba unutar Rusije i kako god se bude razvijala neće biti dobro po Rusiju. Ovime se potvrđuje da njena unutarnja struktura nije potpuno stabilna. To se može preokrenuti u slučaju da su u stanju brzo riješiti ovu situaciju, no ne izgleda da jesu. Interni konflikti poput ovog često izbijaju u ratnim vremenima, a naročito kod one strane koja počinje i inače upadati u probleme.

Ruska invazija u određenom je problemu skoro od samog početka, odnosno nakon što je postalo očito da neće moći zauzeti Kijev. Cilj danas nije posve jasan, a sve to pridonosi usponu aktera kao što je Prigožin. Koji je pak njegov cilj? Možda su mu ambicije maksimalne, možda misli da bi on trebao biti taj koji vodi cijelu operaciju, ili i cijelu Rusiju? Možda pati od iluzija, ali u ovakvim trenucima to nije neočekivano.

Ukrajina i njeni saveznici od početka su znali da ne mogu vojno poraziti Rusiju, to jednostavno nije izvedivo zbog praktične činjenice da je Rusija najveća nuklearna vojna sila svijeta. No, od početka su se nadali eventualnom unutarnjem sukobu u Rusiji, nekakvom političkom konfliktu koji bi razbio rusko jedinstvo (i još pojačao njihovo) i onemogućio Moskvi da nastavi rat jer se mora baviti sama sobom. Sve ovo može još naglo utihnuti, kao što bi Prigožin i u nekim ranijim “epizodama” na neko vrijeme utihnuo, ali može biti i trenutak na koji su Kijev i njegovi saveznici čekali od početka rata.

D. Marjanović (Advance)