Kliker.info

Ponovno se zakuhalo se na sjeveru Kosova. Ponovno nasilje, barikade, suzavac, sukobi, pucnjava. Sve kao naručeno. Kriza koja je, došlo “kao kec na desetku” u ovom delikatnom trenutku za režim Aleksandra Vučića. Naime, zadnjih sedmica, nakon stravičnih i tragičnih masakara u beogradskoj osnovnoj školi Vladislav Ribnikar i u okolici Mladenovca, koji su potakli najveće antirežimske prosvjede u zadnjih nekoliko godina, Aleksandra Vučić bio je u Knockdownu.

Režim se zaljuljao pod pritiskom spontanog građanskog otpora, ali onda mu je svjesno ili nesvjesno (ne) očekivano pojas za spašavanje bacio njegov arhineprijatelj kosovski premijer Albin Kurti.

Zadnji događaji na sjeveru Kosova, koje provučićevski mediji, još dodatno raspiruju, pomogli su Vučiću da se pribere te da skrene pozornost s prosvjeda, na njegovu omiljenu temu – spašavanje Srbije i “požrtvovne borbe” za Srbe na Kosovu. Naime, dok su albanski autoprijevoznici s Kosova u Beograd sendvič-mitingaše, Kurti je pokušao, silom, instalirati u općinama sa srpskom većinom lokalnu vlast sa zadnjih izbora na kojima je izašlo manje od 4 posto glasača.

Podsjetimo, Vučić je naredio svim srpskim predstavnicima da napuste lokalne organe vlasti na tom području, Kurti je organizirao onda izbore i sve se pretvorilo u farsu koja sliči na dogovor.

Apsurd je da su Srbi, koji kao ne priznaju Kosovo kao neovisnu državu, sudjelovali na tamošnjim izborima, a sada odjednom to ne žele, ali ne prihvaćaju ni novoizabranu vlast, koja je izabrana s apsurdnom izlaznošću. Vučić je to jedva dočekao, počelo je odmah s blokadama i nemirima, te su antivučićevski prosvjedi odmah pali u drugi plan, a prorežimski mediji vješto su odmah dohvatili mantru da su oni koji bi se sada usudili prosvjedovati, naravno – izdajnici i “prodaju Kosovo”. Nasilje na sjeveru su osudili NATO, šef misije EU na Kosovu, članice Kvinte, ambasadori SAD i Britanije, ali Vučić im sada “čita bukvicu”, a on se sada malo pribrao.

Takvu podršku od strane Kurtija nije očekivao (ili možda jest), a ovaj svojim potezom pokazuje da je napravio veću grešku u koracima. Ovo nasilje dalo mu je mogućnost da se trgne, jer je to njegov uobičajeni politički habitus i način funkcioniranja.

Sjetimo se da je ranije, kada je Vučić teatralno posezao za tim, uvijek iz NATO-a dobivao upozorenje da ne provocira jer riskira sukob s NATO-om ili njihov dodatni angažman na Kosovu. No, kako god bilo, nova eskalacija sukoba na sjeveru Kosova, samo odgađa i oteže daljnji dijalog u Bruxellesu, a sada pomaže Vučiću, da makar, na kratko, a možda i na duže, otupi ili razvodni prosvjede koji su ga, po prvi put, ozbiljno ugrozili. Vučić će sada i dalje jašiti na novoj eskalaciji će moći izdržati i koliko će mu to stvarno pomoći da odvrati nove najavljene prosvjede na Kosovu jer onda ga spašava od eskalacije krize na domaćem terenu.

No, pitanje je koliko na tome može jahati i koliko će to stvarno spriječiti nove najavljene građanske proteste protiv njegove vladavine. Srbija ulazi u turbulentno razdoblje, a Vučić je dobio određeni intermezzo. No, teško je povjerovati da ovim novim napetostima na sjeveru Kosova može potpuno skrenuti pažnju s unutarnje krize režima, što bi on htio.

Zahtjeva osnivanje Zajednice srpskih općina. No, u tom zalaganju za ZSO, (Kurti bi to riješio po “hrvatskom modelu” prve srpske zajednice u Hrvatskoj, a Vučić bi radije novu Republiku Srpsku) Vučić i nesvjesno zapravo priznaje da je Kosovo neovisno, kada traži autonomiju za tamošnje Srbe, premda stalno govori da ne priznaje Kosovo kao zasebnu državu i smatra ju i dalje dijelom Srbije. Što će ti onda ZSO, odnosno autonomija, ako je to dio Srbije!? No, naravno ovo je tek ironična opaska, jer je i Vučić svjestan da je Kosovo ono što jest – neovisna država, a nikakav dio Srbije.

Vlado Vurušić (Jutarnji list)