Kliker.info

Vijest o smrti pjevača Vladimira Savčića Čobija (r. 1948.), nakon duge borbe s opakom bolešću, spušta zavjesu na jednu prošlu zabavno-glazbenu epohu. Sa Čobijem legenda zvana ‘Pro Arte’ definitivno odlazi u povijest.Trebalo je biti mlad 70-ih da bi se do kraja razumjela Čobijeva popularnost. On je na čelu vokalno instrumentalnog sastava ‘Pro Arte’ praktički ‘zatvarao’ svaku noć u tek otvorenom zagrebačkom ‘Saloonu’. Onih nekoliko stotina, možda tisuću mladih deralo se s njim iz petnih žila: ‘Lola, o Lola, ja nisam milioner…’ Bilo je nešto u toj glazbi, iza koje je najvećim dijelom stajao skladatelj Đorđe Novković (umro 6.  svibnja 2007.), što je odgovaralo duhu vremena.Titovo otvaranje prema Zapadu, oni slavni krediti koji su donosili prve ‘Zastave’ i ‘Škode’ – po koje se odlazilo u Novo Mesto – tvorili su okvir za prvi zalet jedne drugačije mladosti. Možda je to bio hopa-cupa, ili humpa-cumpa ritam, kako ga je nazivao Dražen Vrdoljak, opet pokojni, no bio je to ritam koji je opuštao tadašnje staro i mlado. U usporedbi s aktualnim narodnjačkim poskočicama Pro Arte je bio nadomak klasike.

Jednostavne tekstove ovoga benda, sa čestim ponavljanjem refrena, Čobi je izvodio suvereno, punoga glasa. Na onom jednom jedinom TV programu Savčić je bio duhovit čovjek koji je zabavljao svoje sugovornike i gledatelje. Već tada je pokazivao da je s kamerom na ti, i da je njegov javni nastup prava gluma a ne glumatanje kao kod drugih onodobnih izvođača. To će posvjedočiti u jeseni svoje muzičke karijere kada se potvrdio i kao filmski odnosno TV glumac (humoristična serija ‘Složna braća’ 1996), za što je i dobio niz nagrada u Srbiji i Crnoj Gori.

Iako se rodio u Nišu Savčić Čobi odrastao je u Sarajevu, gdje mu je otac radio kao vojno lice. Za sve nas bio je dio onog sarajevskog čuda koje je sevdahu Zaima Imamovića, Bebe Selimović, Safeta Isovića i drugih, koje su slušali naši starci, dodao čudo tzv. pop-rocka. S Miljacke su došli Indeksi, Pro Arte i napokon Bijelo Dugme, sastavi uz koje smo vukli prve ljubavi i skupljali njihove crno-bijele fotografije koje je dijelio ondašnji ‘Plavi vjesnik’. U najpopularnijim emisijama (npr. Po vašem izboru) Pro Arte se izvodio usporedno s pjesmama s prvog Dedićeva albuma ‘Čovjek kao ja’  (1969). Ako je takozvano multikulturalno lice ikada govorilo bilo je to tada, 70-ih.Povrh toga, Savčić Čobi je sa svojom pomalo bucmastom staturom bio među zvijezdama onoga doba kojima debljina nije smetala. Medeni (Đokica Milaković) iz serija Radivoja Lole Đukića bio je samo jedan od dokaza da višak kilograma još nije bio mana. I po javnom liku Čobi je bio prepoznatljiv baš kao po svome glasu i brojnim hitovima. Glazba je, očito, bila njegov životni izbor. Prvo je lupao po bubnjevima i svirao violinu odnosno trombon, da bi 1967. osnovao grupu ‘Vokins’, a zatim je osnovao grupu ‘Čobi i njegove sjenke’. Već u imenu ove grupe, od koje ga prati nadimak dobiven prema Chubbyju Checkeru, pokazuje da je kao frontman u raznim grupama imao snažnu glazbenu osobnost koja je i nehotice zasjenjivala druge kolege. Njegova uvjerljiva crta show-mana, da ne velim rođenog glumca učinila ga je doista simpatičnim i privlačnim svima od 7 do 77 godina. Imao je tu sreću da su djeca progovarala pjevušeći uz njega jednostavne riječi (tika-tika-tačke). Još pred koju godinu pojavio se na RTL-u i pokazao da je zadržao spomenute značajke i u zrelom dijelu svoje karijere.

Od konca 60-ih Savčić Čobi bio je puna dva desetljeća jedna od vodećih medijskih ličnosti, kako se to danas naziva, čitavog prostora bivše Jugoslavije. Bio je jedan od najpopularnijih pjevača, a svoju vitalnost dokazao je nastavkom individualne pjevačke karijere, kada nastavlja suradnju s nekim starim skladateljima Pro Artea ali i počinje s nekim novima. Za njega su pisali Đorđe Novković, Arsen Dedić, Kemal Monteno, Slobodan M. Kovačević i mnogi drugi. Potkraj 80-ih i početkom 90-ih velik dio vremena provodi na turnejama, što su već bile obilježene ratnim sukobima u bivšoj mu domovini. Svijet kome je on pjevao našao se na suprotnim stranama prve linije bojišnice, sa zapravo jednakim pravima da ga pjevuši.Na prvom albumu ‘Pruži mi ruku ljubavi (Jugoton, 1970)  snimljen je mega-hit ‘Lola’, kao i ‘Dolina našeg djetinjstva’. U stvari, Pro Arte je nakon Jugotona odabrao za novog izdavača opet zagrebačku kuću Suzy. Desetak albuma prodavano je u visokim nakladama, pa i ne čudi uz Čobija bilanca od 8 milijuna prodanih ploča. Pritom je osvojio brojne festivalske nagrade za svoje izbedbe. (Još 1970. u Zagrebu nagradu publike za ‘Pruži mi ruku ljubavi’.) 2002. Croatia Records izdao je CD Takav je život s najvećim hitovima Pro Arte i Čobija. Dovoljno ih je pobrojati za dobra sjećanja: Takav je život, Lola, Pruži mi ruku ljubavi, Tužna su zelena polja, Elena, Kako da ti srce poklonim, Tužno plačem, kuću ostavljam, Jedna mala plava, Jasmina dušo moja,  Nemoj draga plakati, Crvene jabuke, Tike tike tačke, Toplo ljeto, Sam na svijetu, Ne plači Mari, Vratija se barba iz Amerike. Zbogom, Čobi, i hvala ti za dobre vibre mladosti. Njegov posljednji ispraćaj bit će u Beogradu, na Groblju velikana u ponedjeljak u 13.30.    (Kliker.info-Jutarnji list)