Boro KontiĆ : Oko za oko, zub za zub, Milo za Handkea
Bila nam je u Sarajevu predsjednica Socijaldemokratske partije Crne Gore, Draginja Vuksanović- Stanković. Kao lirska uvertira zvaničnom dolasku predsjednika Crne Gore? U posljednjih desetak godina, ako se ne varam, dolazio je tri puta. Februara 2010. Juna 2014. Maja 2019. Novembra 2019. tročlano Predsjedništvo BiH je objavilo da poziva „predsjednika Crne Gore, Milu Đukanovića u zvaničnu posjetu Bosni i Hercegovini“. I bilo bi tako da se jedan član trojke nije predomislio.
Izjavio je „Nije vrijeme da se njemu da mikrofon u Sarajevu …“ I da ne kažemo ko je, prepoznatljiv je po vokabularu. Mikrofon je rekvizita za kojom ispod šatora i u restoranima rado i često poseže Milorad Dodik. Desilo se ovo pola godine uoči opštih izbora u Crnoj Gori (30. augusta 2020). Pošto su ostala dva člana Predsjedništva BiH (Komšić, Džaferović) ostali pri prvobitnoj odluci-pozivu, Dodik je posegnuo za „vitalnim nacionalnim interesom“. Pred Narodnom skupštinom RS izašao je s imperativom da se dolazak Mila Đukanovića odbije jer je „destruktivan po vitalni interes bosanskih Srba.“ Jednoglasno je usvojeno (opozicija nije prisustvovala glasanju).
Animozitet prema Đukanoviću (Crnoj Gori!) u manjem bosansko-hercegovačkom entitetu je, da se ne varamo, aktiviran činom ponovne uspostave nezavisnosti crnogorske države (2006), odnosno stavljanjem tačke na nakaradni i po Crnu Goru pogubni koncept „dva oka u glavi“.
Na stogodišnjicu sarajevskog atentata izjava Mila Đukanovića da je „Princip terorista“ pogodila je„slobodarska osjećanja Srba“, tj Milorada Dodika.
„Osjećanja“ su žestoko živnula kada su stigli rezultati opštih izbora u Crnoj Gori. Slavilo se od Trebinja do Banjaluke, paralelno i orkestrirano sa euforijom Beograda. Ispaljivane su narudžbe: Crna Gora odmah da izađe iz Nata, Crna Gora odmah da povuče priznanje Kosova! Ovo posljednje u poetskom nadahnuću ocvalog barda Matija Bećković je glasilo: Kad može Zimbabve, što ne bi Crna Gora!
U sve mu diraj, ali mu u Kosovo tj. Srpsku pravoslavnu ckvu ne diraj! Te je evo i pred izbore 2023. iz Republike Srpske diskreditacija Crne Gore, odnosno Mila Đukanovića, guslala po toj žici. Izvjesni „Predsjednik Imperatorsko-pravoslavno-palestinskog društva Republike Srpske“ (ma šta to značilo) prostro se ogromnim tekstom o „kampanji koju vodi Milo Đukanović i zapadno evropski partneri kako bi se SPC predstavila kao destabilizator razvoja crnogorskog društva i prepreka zapadnim integracionim procesima.“
Što nije eksplicirao „Predsjednik Imperatorsko-pravoslavno-palestinskog društva Republike Srpske“, učinio je predsjednik Socijalističke partije (ma šta to značilo!) i član vladajuće koalicije u Republici Srpskoj, Petar Đokić. Viđena glava na opskurnim okupljanjima podrške „majčici Rusiji“. Naručio je pobjedu Andrije Mandića. Teško mi se snaći u dubiozama o Đokićevom obrazovanju (te jeste studirao, te nije, te jeste tamo, te nije ovamo…). Izvjesno je tek da je maturirao u srednjoj policijskoj školi u Sarajevu 1980. godine, nakon čega je do 1986. godine radio kao milicioner u Brčkom. Te je nekako prirodno da interes za izbore u Crnoj Gori počinje rečenicom: „Srpska pomno prati dešavanja u Crnoj Gori.“
Đokić se unio i u ulogu analitičara ali svojski u znaku slogana „milicija trenira strogoću.“ Strogo je ukazao na „političku nestabilnost kojoj tri godine svjedočimo u Crnoj Gori“. Te (kao opomenu pred uhidbeni nalog?) poručio „Vrijeme je za razum i da na čelo zemlje stane najbolji kandidat.“ To navodi na zaključak da u RS već „vlada razum“, i već je na čelu „najbolji kandidat.“?! Dodik?
Đokić se pozvao i na to da su RS i Crna Gora „istorijski povezani neraskidivim vezama“. S kim li je to „neraskidive veze“ kroz stoljeća Crna Gora imala dok se konačno nije pojavila RS ? Što bi se reklo parafrazom Markesovog kultnog romana: Vijekove samoće je provela sanjajući da se pojavi RS!? Do tada je od samoće i nemanja „istorijske povezanosti“ maltene uvenula! Ukratko, pitanje bivšem milicioneru čija glava na press konferencijama nekako uvijek viri iza Dodikovog pazuha ili ramena: kojim je aršinom tri po mnogo čemu upitne decenije RS izmjerio sa neupitnim stoljećima Crne Gore!?
Crnogorsko pitanje (personificirano u liku Mila Đukanovića) je, da ne duljim, omiljeno u Banjaluci koliko i upaljeni kutnjak.
Ili da kažemo: U Petrićevcu?
„Petrićevac je banjalučka mjesna zajednica koja pripada gradskoj regiji ali mještani nemaju kanalizaciju a samo su tri kilometra od centra. Imaju ulicu Kralja Petra I Karađorđevića koja izgleda kao osamdesetih godina kad je napravljena.“
Ovo je o Mjesnoj zajednici Petrićevac 2014. izgovorio njen predsjednik. U Petrićevcu nisam bio te mi preostaje da predsjedniku vjerujem. Uz opasku: Teško da se osamdesetih prošlog vijeka ulica zvala Kralja Petra I Karađorđevića. Dakle, ipak se u nečemu promijenila. Prvo ime, pa kad i ako stigne: i kanalizacija. Uhodana shema u RS.
No, interes mjesne zajednice Petrićevac za Mila Đukanovića (odnosno Crnu Goru) zapravo i nije izražen u vrijeme mandata citiranog predsjednika . Sačekaće ovaj interes vrijeme dok Petrićevac ne dobije novog predsjednika . Ovaj će osim što će biti predsjednik Mjesne zajednice biti i predsjednik Udruženje građana „Petrićevac” (ma šta to značilo!). Udruženje se ponosno bilježi kao prvi organizator banjalučkog „skupa podrške srpskom narodu i svetinjama u Crnoj Gori.“ A onda drčno pokreće i inicijativu da čelnici Banjaluke predsjednika Crne Gore, Mila Đukanovića proglase za „personu non grata” . Grehota je ne citirati dvostrukog predsjednika:
– Ako je Peter Handke nepoželjna osoba u Sarajevu zbog dobrog mišljenja o srpskom narodu, onda i jedna osoba poput Đukanovića koji pokušava da uguši srpski identitet u Crnoj Gori ne bi trebala biti poželjna u Banjaluci.
Neko je dosolio: Milo je sa granice vratio Matiju Bećkovića, možemo i mi njega.
Gdje je danas ažurni predsjednik mjesne zajednice Petrićevac (zaboravih pomenuti da ova mjesna zajednica osim ulicu pomenutog Petra, ima i Njegoševu ulicu), historiju odnosa RS prema Milu Đukanoviću i Crnoj Gori, više ne interesira.
Aktuelan je drugi krug crnogorskih izbora gdje će se konačno odlučiti i to da li će kad jednom dođe u Sarajevo, izabrani predsjednik Crne Gore stići na žal ili radost Banjaluci (Petrićevcu).
Komentari