Kliker.info

Haris Pašović jedan je od najpoznatinijih bosanskohercegovačkih i regionalnih reditelja, pozorišne predstave režirao je kako u domaćim, tako i u regionalnim pozorištima. Bio je ratni direktor Međunarodnog teatarskog i filmskog festivala MES, a u tom periodu pokrenuo je i Sarajevo Film Festival. Poznat je kao umjetnik koji često kritikuje vlast i ne pravi kompromise. Za njega je sloboda ideal kojem treba težiti bez kalkulacija. Baš tu slobodu: građansku, novinarsku, ali i umjetničku mogao bi ugušiti Zakon o kriminalizaciji klevete i uvrede o kojem, u fazi nacrta, danas treba da raspravljaju poslanici u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Zašto Dodiku smeta sloboda govora, kako će zakon uticati, bude li usvojen, na umjetnost, koje su posljedice, teme su o kojima razgovaramo sa Pašovićem u BUKA intervjuu.

BUKA: Kako kao umjetnik komentarišete odnos vlasti prema novinarima u Republici Srpskoj i gušenje slobode?

BUKA: Milorad Dodik je rekao da postoje indicije da su to novinari sebi uradili. Stvara atmosferu nepovoljnu za novinare, a potom te napade banalizuje. Zašto Dodiku toliko smetaju novinari?

Veoma me čudi da je Milorad Dodik regovao tako pogrešno na tako ozbiljnu štetu koja je novinarima nanesena, a svi znamo da je to prijetnja i da njihovi životi mogu biti ugroženi.

Dodik sebe smatra dobrim političarem, a njegovi savjetnici su, čini se, pametni stručnjaci koji dolaze iz razvijenih demokratija. Zašto se Dodik sada upušta u avanturu sukoba sa novinarima? Zašto udara na slobodu govora? Šta je to čega se politika, koju on predvodi, tako boji? Zašto svojim izjavama ugrožava novinare?

BUKA: Dodik najavljuje i zakon o NVO koji je, primjera radi, izazvao masovne demonstracije u Gruziji. Šta Dodik želi ovim zakonom? I postajemo li mala Rusija u Evropi?

Realno, svaki pokušaj diktature u ovim našim krajevima, je karikatura. Možda „busanje u prsa“ može da nahrani ego nekih političara na kratke staze, u smislu „al’ sam zabiberio ovom ili onom ambasadoru!“ Ipak, autoritarna vlast je toliko prevaziđen koncept, da on jednostavno u Evropi, nema šanse. Mi živimo u Evropi saradnje, ljudskih prava i sloboda, i to je budućnost i BiH, i Srbije i Crne Gore i Makedonije. Svaki političar koji odugovlači na tom putu, pa tako i Dodik, stvara o sebi negativnu sliku u istoriji.

BUKA: Kad smo već kod Rusije, ambasada te zemlje napala je NPS zbog predstave “Idiot” rediteljke Selme Spahić. Da li u jednom dijelu BiH imamo pokušaj uvođenja ruskih “vrijednosti”?

To je zaista kao iz neke ruske satire!! Kao da su tu priču o uplitanju ruske ambasade u sarajevsko pozorište pisali Gogolj ili Danil Harms! Koja je to ideja, da u nekoj zemlji, u kojoj si gost, možeš davati uputstva kako da neka rediteljka ili reditelj režiraju predstavu?! Sigurno je da ima ideja da se u BiH uvedu razne autoritarne „vrijednosti“ bilo da one potiču iz Rusije, Turske ili Irana. Ali, nekako im ne ide….

BUKA: Kakve vrijednosti treba da ima osoba kojoj smeta sloboda drugih i koju želi da uguši?

Takvoj osobi je potreban razgovor sa stručnjakom. Očigledno da se radi o problemu koji zahtjeva izvjestan vid psihološkog tretmana. Ne kažem, nipošto, da je ta osoba „luda“ ali ako je neko uznemiren slobodama drugih ljudi koji njega/nju ne povrijeđuju, onda je potrebno da ta osoba razgovora o svojim problemima sa psihologom ili psihoterapeutom. Mislim da bi bilo jako korisno da u svim našim vladama postoje psiholozi koji redovno razgovaraju sa političarima.

BUKA: Da li smo kao društvo zakasnili u ovom slučaju jer nismo reagovali ranije, jer smo postepeno dopuštali sužavanje područja slobode?

Sloboda je proces. Nikad nije završena. U tom smislu, nismo zakasnili. Iako, postoji jedna ljenjost, da tako kažem, kod javnih osoba, i često kasne sa reakcijom. Možda to i nije ljenost, možda je konformizam. Možda kukavičluk. U tom smislu postojanje BUKE je od ključnog značaja, jer je to stvarni prostor slobode govora.

BUKA: Ukoliko navedeni zakoni budu usvojeni, kako će to uticati i na umjetnost? Hoće li pozorište ostati jedina slobodna teritorija ili će policija i tužioci dolaziti u pozorište, ali ne da gledaju predstave nego da provjeravaju da li glumci/ice “klevetaju” ili “vrijeđaju” druge?

Takvi zakoni bi u potpunosti ukinuli slobodu govora u svim medijima, pa i umjetnosti. To bi dodatno potaknulo iseljavanje. Bukvalno, takvi zakoni vode u propast.

BUKA: Gospodine Pašoviću, ima li uopšte slobodnog društva bez slobodnih medija?

Nema. To smo mogli vidjeti tokom proteklih nekoliko dana u Velikoj Britaniji. Gari Lineker, jedan od najpopularnijih svjetskih sportskih voditelja, dobio je suspenziju na BBC-u jer je kritikovao britansku vlast na svom privatnom tviter profilu. Svi sportski novinari i saradnici BBC-ja su u znak solidarnosti sa Linekerom, odustali od učešća u emisijama i preko noći je BBC izgubio cijeli sportski program. Sve novine u Velikoj Britaniju su na naslovnim stranama podržale Linekera i BBC, državna radio-televizija, je za dva-tri dana morao popustiti i izviniti se Linekeru. To je bio primjer iz slobode govora i slobodnog društva.

Slađan Tomić (Buka)