Kliker.info

Nakon što im je zima bila izrazito naklonjena, obuzdavši divljanje njihovih računa za grijanje, građane Bosne i Hercegovine snašlo je političko nevrijeme. U Predsjedništvu BiH izbila su prva varničenja – Željka Cvijanović je panjkala Denisa Bećirovića, rekavši kako mu “SDA puše za vratom”.

ŠOK U SDA

Biće toga još. Predsjedništvo je politički krov kuće, ali taj krov će prokišnjavati sve dok ga budu činile tri etnonacionalističke politike. Ili, kako je to gospođa Cvijanović blagovremeno nagovijestila: “Neću predstavljati ni Bosnu, ni Sarajevo, već Republiku Srpsku.” Stvari stoje slično i u Vijeću ministara, gdje se separatni etnički interesi još direktnije sukobljavaju.

Piše : Gojko Berić (Oslobođenje)

Vlada se ovog ponedjeljka suočila sa ultimatumom Staše Košarca, ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, vezanim za gasifikaciju Republike Srpske, ali je šef, nakon što su mu na noge došli Dragan Čović i Borjana Krišto, spustio loptu. Zato je i dalje najveći i najduži problem dejtonske BiH njen malokrvni državni identitet, glavni izvor političkih i etničkih sudara i frustracija, ali i njenog civilizacijskog lutanja i zaostajanja. Milorad Dodik je, kao što je poznato, glavni telal labave državne zajednice, pa i nje samo zato što nema drugog izbora, pošto se uvjerio da su njegove secesionističke pretenzije iz mnogo razloga nerealne. A onda se desio još jedan paradoks: Dodik je nakon oktobarskih izbora trijumfalno ušetao u institucije državne vlasti, dok je Bakir Izetbegović voljom bošnjačkih birača, kao i diplomatskim potezima Amerike, razvlašten.

Kako ne bi uništili dokaze i utjecali na svjedoke: Četvorica uhapšenih u akciji Market ostaju iza rešetakaPročitaj višeMoja sintagma “političko nevrijeme” odnosi se na isfabrikovano stanje u federalnom entitetu u kojem je vlast osvojila nova koalicija. To je izazvalo pravi šok u Stranci demokratske akcije, koja je godinama vladala velikim javnim resursima i tako stvorila svoje klijentelističko, do kraja odano biračko tijelo. U najtežem položaju našao se Bakir Izetbegović, jer je njegov debakl u dvoboju sa mladim Denisom Bećirovićem bio neočekivan. Izgubiti od jednog esdepeovca sa razlikom većom od 100 hiljada glasova – to bi u svakoj demokratskoj zemlji značilo odlazak sa čela stranke. Ima u toj stranci pametnih ljudi, uključujući i Izetbegovićev servilni politbiro, koji dobro znaju zašto je Zapad, u prvom redu Amerika, imao toliki animozitet prema lideru najveće stranke u BiH da je čak i Dodiku dao prednost u vidu zadnje šanse, ali se niko ne usuđuje da kaže “Car je go”.

Manjak političkog i ličnog dostojanstva prekrio je suštinu stvari pokrovom šutnje, pa se jedna loša politika i dalje prikazuje kao dobra i ispravna. SDA je davno mogla i morala da se transformiše u liberalnu demokratsku partiju i takva bi sigurno privukla i pristalice izvan bošnjačkog biračkog korpusa, ali je ta ideja Izetbegoviću i njegovom najužem okruženju očigledno bila strana. Nama su prošli mnogi vozovi a da za to niko nije mario. A kad je na izborima početkom oktobra prošle godine ruda SDA udarila u brdo, desilo se nešto još gore – nekontrolisana uzrujanost zamijenila je nužnu prisebnost.

Izbori su davno završeni, ali je moneta poznata kao “upotreba naroda” i dalje u opticaju, sada u funkciji međusobnih optužbi gubitnika i pobjednika. Suočen sa izbacivanjem svoje stranke iz vlasti, Bakir Izetbegović je zaprijetio da će “dići narod”, što bi izazvalo haos i nemire. Ko su patriote, a ko izdajnici, ko je prekršio volju bošnjačkog naroda, uklonio probosanske, a doveo proruske snage, ko je kupljen ili ucijenjen na tajnim večerama – to je sav smisao postizborne kavge. Narodu ta predstava nije interesantna. Ljudi bi voljeli da vlast u Federaciji počne što prije funkcionirati, ali mnogi misle da se može i bez nje. Na desetine roditelja u Sarajevu svakodnevno se oprašta sa svojom djecom koja na Zapadu traže mjesto pod suncem. Na ulicama se čuje glas: Otići će svi koji mogu! Zemlja pod imenom Bosna i Hercegovina će ostati, ali će u njoj Bosanaca i Hercegovaca biti sve manje.

PUSTITE LJUDE DA RADE

Sve se promijenilo, jedino je opsjednutost vlašću ostala ista. Nađen je povjerljivi čovjek po imenu Refik Lendo, široj javnosti malo poznat, koji je spreman da rasturi novu koalicionu većinu, ako treba izazove i anarhiju u Federaciji ukoliko SDA ne uđe u vlast ovog entiteta i ne pripadne joj položaj premijera!? Lendo pritom ističe kako je on general, valjda uvjeren da je generalsko iskustvo velika prednost u bavljenju politikom. Međutim, svi su izgledi da će Lendin juriš na markirane mete propasti i da će život teći i bez SDA u vlasti. Istina, Amerika je odustala od građanske Bosne i Hercegovine, visoki predstavnik Christian Schmidt je od svojih ponoćnih intervencija u Izbornom zakonu napravio kašu koju nije skuhao do kraja, dvojicu od trojice etnonacionalističkih lidera je ostavio u igri, ali ako se u praksi pokaže da je u zemlji stvoreno novo, relaksirajuće političko ozračje, sve će mu biti oprošteno.

Na kraju krajeva, postoji cilj važniji od svake vlasti, a to je Evropska unija. Sve dok se ne dokaže drukčije. Čak i ako se raspadne prije nego što do nje stignemo, kao što zlobnici predviđaju, njeni standardi su nešto najbolje što jedno društvo može da posjeduje. Ako u SDA počinje prevladavati mišljenje da tzv. azijske integracije mogu biti jednako tako privlačne, onda je to uvod u njenu nezainteresovanost za kandidatski status Bosne i Hercegovine. Uostalom, mnogo je kompetentnih ljudi, i ovdje kod kuće i među stranim faktorima, koji su uvjereni da sve što se odnosi na vladavinu zakona, borbu protiv korupcije, organizovanog kriminala i nepotizma, kao i na zaštitu ljudskih prava sa nultom tolerancijom – da je sve to crvena krpa za nacionalističke stranke u ovoj zemlji, pa i za SDA.

Sve ovo ne znači glorifikaciju sadašnje većinske koalicije. Niko ozbiljan ne bi za svakog njenog igrača stavio ruku u vatru. Nemoguće je očekivati od tog šarolikog društva da stvari promijeni iz temelja. Za takav podvig potrebne su mnogo veće snage i nekoliko mandata. Biće dovoljno ako se, kao što je obećano, uspostavi klima povjerenja, razgovora i sigurnih dogovora. I zato, pustite ljude da rade. Vremena su ionako takva da više ništa nije sigurno.