Kliker.info

Sada kada je Ustavni sud Hrvatske prihvatio ustavnu tužbu Ive Lamešića i ukinuo pravomoćnu presudu Visokog upravnog suda koji je tom bivšem pripadniku Hrvatskog vijeća obrane (HVO) iz Bosne i Hercegovine odbio priznati prava i povlastice koje, kao pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske, uživaju hrvatski ratni vojni invalidi, državni budžet Hrvatske mogao bi pretrpjeti velike posljedice.

Prema zagrebačkom Jutarnjem listu, Ivo Lamešić je jedan od desetak hiljada pripadnika HVO-a kojima je u razdoblju od 1997. do smjene HDZ-a s vlasti 2000. tadašnje Ministarstvo obrane (MORH) dodijelilo status ratnih vojnih invalida. Rješenja MORH-a o dodjeli tog statusa pripadnicima HVO-a sličila su jedna drugome kao jaje jajetu, piše list, uz donošenje cijele hronologije kako su veterani HVO-a dobili prava u Hrvatskoj.

Oni kojima je taj status dodijeljen, piše Jutarnji list, dobili su ga na temelju navodnog ranjavanja „na južnom frontu“ 1993. i 1994. godine, „nerijetko na istom mjestu i istog datuma“. Svima su invalidnost stečenu u ratu, kao i stepen invalidnosti potvrdile ljekarske komisije iz Bosne i Hercegovine, a MORH ih je bez ikakve provjere potvrdio. Većinu tih rješenja potpisali su tadašnji visoki dužnosnici MORH-a, general bojnik Ljubo Ćesić Rojs i general, u to doba stožerni brigadir, Marinko Krešić. General Ćesić će kasnije tvrditi da je to bila politička odluka tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana i ministra obrane Gojka Šuška kojom se željelo pomoći pripadnicima HVO-a.

Hrvatski advokat Anto Nobilo kaže u intervjuu Al Jazeeri da je pravna zbrka oko statusa bivših pripadnika HVO-a u Hrvatskoj nastala jer se „nitko ne usudi reći istinu o ratu Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini“.

„Držim da je to pogrešno“, rekao je Nobilo.

• Je li, po Vama, odluka izjednačavanja ratnih vojnih invalida Hrvatskog vijeća obrane i Hrvatske vojske zaista bila politička odluka?

– Da, to je bila apsolutno politička odluka, kao što je politička i odluka od 2013. godine o poništavanju tih odluka. Principijelno, država može i priznati i nepriznati status HVO invalida, ali mora biti svjesna svih političkih i financijskih posljedica svojih odluka.

• U jednom ranijem intervjuu ste rekli da je HDZ proizveo politički narativ da je HVO branio Hrvatsku, ali da Hrvatska ipak ne želi javno priznati i u svoje zakone ugraditi da sve ono što plaća veteranima Hrvatske vojske plaća i veteranima HVO-a. Zašto se proizvodi tako nejasna situacija?

– Kao što sam rekao: država može zakonom izjednačiti status HV i HVO branitelja ako to želi. Ali isto tako, za takvu odluku valja dati jasno i činjenično točno obrazloženje.

HDZ, koji je najdulje na vlasti u Republici Hrvatskoj, ima moralne i pragmatične razloge da HVO izjednači s HV-om. Njima je jasno ono što je i Haškom sudu u više presuda jasno, a najdrastičnije u presudi “Prlić i drugi”, a to je da se HVO u Bosni i Hercegovini u ratu s Armijom BiH borio kako bi ostvario državne ciljeve Republike Hrvatske iz tog doba. Prije svega mislim na 1992. godinu – Vašingtonski sporazum, veljača 1994. godine.

U tom ratu je najviše HVO boraca poginulo i ranjeno. ICTY je utvrdio da je taj oružani sukob (HVO/ABIH) bio međunarodni, jer je HVO djelovao kao ispostava Republike Hrvatske. Njim su zapovijedali hrvatski oficiri, logistika je bila hrvatska, zapovjedne linije su bile neprekinute od Viteza, Mostara, Gruda do Splita i Zagreba sve do glavnog stožera HV-a i vrhovnog zapovjednika Tuđmana.

U toj situaciji pošteno je izjednačiti HV i HVO i platiti HVO invalidima sve što i HV invalidima. Međutim, u Republici Hrvatskoj se nitko to ne usudi jasno reći, jer u Hrvatskoj nitko ne priznaje da smo mi vodili rat u stranoj državi. Naš temeljni povijesni narativ, koji je ušao i u sve zakone o braniteljima jest da smo mi vodili obrambeni rat.

To je generalno točno, ali postoji taj izuzetak rata ABiH/HVO. Ako bi to priznali, naši političari se boje da bi se oštetio cijeli narativ o Domovinskom ratu (1991-1995. godine), a na tom narativu se pokušava izgraditi novi identitet Republike Hrvatske.

Zato je stvorena priča o tome kako se HVO u Bosni i Hercegovini borio za oslobođenje okupiranih dijelova Hrvatske. U najvećem dijelu rata to nije točno, osim na kraju rata 1994/95. godine, kada se provode neke zajedničke akcije sa HVO-om, ali i sa Armijom BiH kao saveznicima.

Ovaj pragmatični razlog je što HDZ u veteranima HVO-a, koji svi odreda imaju i hrvatsko državljanstvo, vide značajnu izbornu bazu. Oni i njihove obitelji u pravilu glasaju za HDZ na izborima u Hrvatskoj.

Iz opisanih razloga, HDZ vlast želi izjednačiti poziciju HV i HVO veterana (i nadalje), ali ne na način koji bi bio glasan i povijesno istinit, već preko mitova i zakonodavnog inženjeringa.

• Ustavni sud usvojio je tužbu bivšeg pripadnika HVO-a, Ive Lamešića, koji traži da mu Hrvatska država prizna sva finansijska davanja i povlastice koje imaju i hrvatski ratni vojni invalidi koji su branili hrvatski teritorij devedesetih. Mislite li da će slučaj Lamešić pokrenuti val sličnih tužbi protiv Hrvatske?

– Vjerojatno hoće, ukoliko nisu prošli rokovi za ustavnu tužbu, računajući od pravomoćnosti presude Visokog upravnog suda.

• Zašto Ustavni sud i Visoki upravni sud u Hrvatskoj tumače različito prava pripadnika HVO-a? Visoki upravni sud ranije je odbio priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida bivšim pripadnicima HVO-a. Ustavni sud je potom osporio presudu Visokog upravnog suda.

– Različito ih tumače zbog zakonodavne zbrke koje su inicirale različite vlade HDZ-a i SDP-a. Izvorno su 1997. godine svi invalidi HVO-a koji su stradali na “južnom bojištu”, što je bila šifra za rat u Bosni i Hercegovini, dobili status izjednačen sa HV-om.

Onda je SDP-ova većina 2012. godine u Zakon o braniteljima uvrstila odredbu da su ništava sva rješenja o invalidnosti onih koji nisu sudjelovali u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

Nakon toga HDZ-ova većina u Saboru 2017. godine, koja nije mogla dovesti u pitanje definiciju Domovinskog rata (obrana suvereniteta), donosi odluku po kojoj ostaje kod te SDP-ove definicije, ali dodaje da će oni koji već primaju invalidninu, bez obzira na gubitak svojeg statusa, primati ju i dalje.

Po meni, ta je odredba protuustavna. Novčana primanja proizlaze iz tvog statusa branitelja, a taj status si izgubio, kako možeš i dalje primati invalidninu?

Pojednostavljeno, to je cijeli pravni problem. Jedna pravna zbrka, jer se nitko ne usudi reći istinu o ratu Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini. Držim da je to pogrešno. Globalno, mi smo u Republici Hrvatskoj vodili pravedan rat, a 1994/95 naše miješanje u rat u Bosni i Hercegovini je bilo dogovorno sa Vladom BiH i pravedno.

Imali smo jedan povijesno pogrešan rat. Kao zrela EU država Hrvatska to treba priznati. Na taj način će otpasti potreba za ovakvim kontradiktornim zakonima.

• Jesu li pripadnici HVO-a doveli u neku vrstu slijepe ulice samog premijera Andreja Plenkovića? Čini se da bi ga mogli suočiti s velikim izdacima iz javnog budžeta. No, ako bi premijer osporavao njihova prava, mogao bi pretrpjeti političku štetu.  

– Mislim da Plenkoviću sve ovo postaje preveliki financijski teret, a ne smije se povući i mijenjati zakon iz političkih razloga. Moguće je da mu više odgovara da to umjesto njega učini netko drugi, ovaj put Ustavni sud.

Armin Aljović (AJB)