Kliker.info

Da nije tako važna, ne bi je cijeli svijet slavio. A bitna je jer unosi dašak vedrine u mahom turobne živote, jer daje nadu čak i tamo gdje nikakvog razloga za nadu nema i jer pruža strahovito važnu pauzu između starih poraza i novih neuspjeha.

Piše : Ozren Kebo (Analiziraj.ba)

Nova godina je nešto kao politički, socijalni i egzistencijalni placebo: uzimamo je kao sredstvo koje ne pomaže, koje isto tako i ne odmaže, a usput nam pruži malo zaborava. Svi slave, svi luduju i derneče, misle da su dobili potrebnu dozu potpore, optimizma i perspektive… I svi očekuju da će sljedeća biti bolja, iako je to očekivanje više klasični efekt psihološkog samozavaravanja, nego predviđanje utemeljeno na stvarnim pokazateljima.

Naravno, kada se  probudimo, dođe – mamurluk. Prirodna posljedica svake euforije, pogotovo ako je bez osnova,  jeste – depresija. Nezgodno je što su se njih dvije, kratkotrajna euforija i bekrajno duga depresija, susrele u tako malom prostoru, u tako zbijenom ritmu. Našle su se ublizu: ima li išta ljepše, toplije, uzbudljivije od 31. decembra  i ima li išta odvratnije, hladnije, beznadežnije od prvog januara. Zar smo se ovome radovali? Zar smo ovo onoliko očekivali, logično je pitanje koje svaki razuman čovjek postavi sebi sljedećeg jutra, dok mu glava puca, dok mu se manta, a crijeva žubore brže od mješalice za beton.

Mamuruk i trezvenost

Kad prođe taj mamurluk, dođe nešto još gore − trezvenost. Januar i njegov kokuzluk zaslužena su kazna za onu decembarsku obijest. A tamo gdje na snagu stupe zakoni trezvenosti, trenutačno se povlače principi neutemeljenog optimizma.

I tako onda narednih 11 mjeseci, do sljedećeg decembra, kada ponovo krenu popusti i sniženja, kićenja i ulični štandovi. Kada naša poznata i gotovo pa urođena nerealnost ponovo krene u ofanzivu. Naša je glavna karatkeristika da ništa ne učimo iz sopstvenih greašaka, ali što znamo pametovati o tuđim, e to je čudo jedno i tu nam premca nema.

Tako stvari stoje, s možda najbesmislenijim ali istovremeno najraspotranjenijim praznikom na kugli zemaljskoj. Kad počne novogodišnje odbrojvanje, ono ne označava početak novog života, novog ciklusa uspjeha i nove serije najrazličitijih radosti, nego kraj jedinog što u tom prazniku vrijedi. A to je  ona pretpraznička atmosfera, onih ludih, razuzdanih, obećavajućih desetak dana od dvadesetog do 31. decembra, kada svi prestanu raditi i počnu slaviti.

Ponovimo, 31. decembar  jedan je od najljepših dana u godini, a sljedstveno tome, njegova ubitačna posljedica, prvi januar, jedan od najgorih. I šta zapravo slavimo? Progres kojeg nije bilo. Sreću koje neće biti… S ovakvom politikom čak bi i stagnacija bila veliki uspjeh, toliko je grandiozan naš nazadak. Nonsens je postojati u Bosni i Hercegovini a očekivati išta od budućnosti. Mi smo zemlja čiju sadašnjost određuje prošlost, a svaki pokušaj mišljenja i djelovanja koji bi da proba nešto drukčije u startu je osuđen na neuspjeh.

Šta nam radi politika?

Imamo puno pravo da se ljutimo na politiku, ali bismo isto tako imali i obavezu, koju – neskloni samokritici – izbjegavamo, da izvolimo primijetiti kako ta politika nije ništa drugo nego naše savršeno ogledalo. Ovdje, kod nas, čak ni sabur nije potentno stanje smirenosti i razuma koje čeka priliku za aktivnu reakciju, nego stanje pasivne pomirenosti sa sudbinom koja krasi sva inferiorna društva.

Uglavnom, mi smo neponovljiva bića, jer ni Novu godinu ne znamo dočekati kako treba, u skladu s društeno-političkom situacijom i duhovnom nadgradnjom. Naš bi parlament jedino imalo smisla zapaliti, ali i tu su nam ruke svezane: rečenu zgradu obnovila je vlada jedne prijateljske zemlje koju smatraju skoro najgorom u Evropi, odmah iza BiH. Govorimo o Grčkoj, pa bi bilo kakav čin diverzije bio sraman akt nezahvalnosti prema državi koja grca u dugovima, a pri tome je pomagala nama. Samo da se zna, tako završi svaka vlada koja odluči pare uložiti u pomoć političkim strukturama Bosne i Hercegovine.

Eto, to je ovdašnja stvarnost. Zato su neki ljudi razvili efikasnu odbrambenu taktiku protiv Nove godine. Ušikaju se još za dana (a rano se smrkava 31. decembra, negdje oko 16.30), i onda sav taj cirkus prespavaju. Recept nije nešto, ali za one koji ne podnose neutemeljene praznike i njihove kerefeke, koji su alergični na potrošačka pretjerivanja i euforična izvrdavanja – nema bolje solucije. E pa nek nam je sretna i berićetna 2023., iako znamo da će biti gora od 2022., koja je bila gora od 2021., koja je bila gora od 2020., koja je bila gora od…