Zlatko Dizdarević : Ustanite, pa ćete vidjeti…
Čitajući i slušajući bezmalo ushićene konstatacije mnogih kako su, eto konačno, minuli izbori u Bosni i Hercegovini pokrenuli državu i društvo sa mrtve tačke prema svijetloj budućnosti, promatrač sa strane koji se malo očešao o svjetsku politiku iz raznih uglova i sa raznih mjesta ostaje uglavnom zbunjen. Svime osim osjećanjem da su veliki, koji se satraše trudeći se oko nas malih ovdje, evo već tri decenije, konačno zadovoljni svojom operacijom prevaspitavanja naše pameti.
Taj njihov “uspjeh” temelji se na uporno guranom kapitalnom uputstvu, nakon niza tačnih dijagnoza o raspadu ovdje – situacija vam nije nimalo dobra, reforme ne mrdaju sa mrtve tačke (doduše, kad je njima trebalo znali su i uzviknuti da su rezultati reformi “impresivni”), demokracije je sve manje, korupcije sve više, nacionalizam buja, mladi i sposobni odlaze, siromaštvo kuca na vrata… A onda, povodom svega, dolazi grandiozno rješenje uz nalog: “Lideri” u vašoj državi, tri predstavnika “naroda” (“ostali” su tek usput) moraju da ulože mnogo više napora, energije, dogovora i odgovornosti da državu izvedu na pravi put, onaj evropski uz pripadajući NATO i sve što uz to spada…
Logika je neupitno jasna: Sve razvaljeno najbolje će popravljati eto baš oni koji su svekoliki haos ciljano i uzajamnim dogovorima proizvodili i koordinirali. Sebe radi i onih kojima su se okružili kao zaštitnicima proizvodnje njihovog profitabilnog haosa. Igra traje evo duže od tri decenije. “Lideri” su svoje dogovarali i gurali, poslušni, potkapacitirani, bolesno ambiciozni unaokolo štitili i osiguravali. Svaka zamišljena opstrukcija, blokada i izrugivanje ustava i zakona legalizirano je – ustavima i zakonima. Dejtonskim. Eto i zato do danas BiH koja nije više Republika ima, kao niko drugi u svijetu, polovicu što se zove Republika srpska, sa jednim ustavom, parlamentom, vladom itd. Ima i drugu polovicu koja nije Republika već Federacija, sa deset kantona/županija i deset ustava i pripadajućih parlamenata, vlada, administracija…Plus onaj entitetski i “državni”. Uz još nešto slično a važi samo za Distrikt Brčko.
I onda su došli minuli izbori. Sa ponoćnim, ultimativnim saopštenjem Visokog predstavnika da će se sve pokupljeno po biračkim kutijama, ispravno ili puno toga neispravnog i montiranog, biti brojano a prikazanim rezultatima prilagodit će se i promjene u formiranju vlasti. Naravno, onako kako bi navodno svi bili zadovoljni. Posebno i međunarodna zajednica sa svojim velikim aktuelnim mukama okolo. Uostalom o tome su i prije izbora mnogi emisari bezbroj puta razgovarali i sa “liderima” unaokolo. O tome, nerijetko, legalne domaće institucije nisu baš puno znale. Ma kako sve bilo u korist naše bolje budućnosti (sic!).
I eto sreće pa i u EU odjednom spremni da nas i formalno i svečano približe njima samima jer, teška situacija unaokolo traži neupitno svrstavanje – na cijeloj planeti – ili sa njima ili u suprotnom, biće protiv njih. Ustvari, u igri su interesi moćne geostrategije energenata, stavljanja pod nadzor uzjogunjenih u Evropi, posebno Njemačke, potom ugroženi interes planetarnog monocentrizma i genetske narcisoidnosti, pa organizovanje Indo-Pacifika kao štita protiv Kine koja se “proširila” na sve strane…Mnogi mali poput nas tu su samo usputna priča (ne)poslušnih.
Kako to izgleda sa interesima i energentima i kod malih, vidi se i po Čoviću i Dodiku, preživjelim iz trojke “lidera” koji su kreirali institucionalno šizofrenu BiH uz jadno obolijevanje društva. Već se nabacuju novi ogromni, “nacionalni” putevi energenata i kroz Hercegovinu i preko Drine. Tu države nema. Zakopavaju se ratne sjekire zarad nove realnosti koja je “veliki iskorak u odnosu na prije”. Samo se, eto, Bakir spotakao. Pa sada prijeti unaokolo.
U mozaiku tog značajnog “psihološkog iskoraka”, kažu nije jasno tek nekoliko sitnica: Čović je evo isturio svoje poznate igrače i već igra mirotvorca. Odjednom je pristalica svih potrebnih balansa u kojima je sa svojima do jutros bio dramatično “nejednakopravan” a sada na puno mjesta u sistemu neupitna većina. U koaliciji sa lijevo i udruženo “konstitutivnima” što su zamijenili onoga koji je kreatorima interesne igre zvane status quo u BiH (dok se ne okončaju storije sa Ukrajinom, Rusijom, Kinom, naftom i plinom, Evropom i Njemačkom, Balkanom itd.itd.) lično pomogao svojim mudrostima raznim, da ga se riješe. I to glasovima njegovih birača. Vole ta pretrčavanja do juče njemu vječno odani.
Dodik, krivo uvjeren da može divljati vječno, sirovo pa i smiješno, nesvjestan je da tim divljanjima kad – tad dođe kraj. Eno mu se i Vučić, koliko sinoć neupitan kao zakletva, alibi i garancija, počeo kriti po ćoškovima i izbjegavati ga pred priključenje raznim konferencijama poput ove u Tirani gdje, baš tamo eto kao slučajno, EU zasjeda sa svojom pričom o državama Balkana na putu u EU.
Uz ciljano sačuvani dvojac (ostao bi i treći da je shvatio smisao domaće i posebno inostrane politike) koliko juče ključnih destruktivaca u lažnim nakanama izlaska BiH na put preživljavanja, započet će novi mandat koji se već proglašava ohrabrujuće drugačijim u odnosu na prethodne. Eto nešto se pomaklo, kažu. Baš bi bilo zanimljivo prebrojati sve ove novoizabrane za najvažnija mjesta u institucijama, administraciji, javnim preduzećima i svim mjestima gdje su plate iz budžeta, pa imena uporediti sa minulim mandatom i onima prije toga. Nema slučajeva za pamćenje na ovim prostorima gdje se sa istim ljudima i njihovim ideologijama,”politikama”, pameću, navikama i interesima napravila drugačija, nova, bolja i po narod uspješnija država. A puno je onih koji na rezultatima minulih izbora i interesima izvana misle da je prvi pozitivni iskorak već napravljen. Jer, gle čuda, eto baš oni, “liderska” trojka minus jedan koji se od početka ponajteže snalazio u toj ulozi, učinila je da smo se kobajagi odmakli od neuspjele prošlosti koju su – to sad eto nema veze – bas oni smišljali, kreirali i realizirali. Uz mnoge druge, takođe ispravno ili neispravno izabrane.
Zapad neupitno i formalno bez dileme insistira u izborima na “legalitetu i legitimitetu” izabranih. Dodik i Čović, kažu rezultati brojanja glasova bez elektronske kontrole izbornog procesa (parlament “demokratski” odbio više puta taj projekat) i bez obzira na žalbe, tužbe, prijetnje, dokaze gubitnika i promatrača izbora, tu su gdje su i bili kao “lideri” oduvijek. Na čelu stranaka a ne naroda. Treći lider otići će, ipak, u istoriju po specifičnoj mudrosti sažetoj u tri slova, koja apsolutno ilustruje gdje smo i kakvi smo. To je ona njegovo, u tri slova čuveno podvlačenje crte ispod svega što je podatak, ružna činjenica, komentar, tačka na sve prethodno i potvrđeno kao promašaj, laž i prevara. Tri slova glase: “Ja, I…” Iza toga nema više ničega, tako je kako je, jer je tako kako je. Nema ni ko ni kako, ni zašto. Radilo se što se radilo, trpao je u džepove ko je mogao i bio u tome zaštićen, gubio je onaj ko to nije. Važi i za pripadajuće jarane unaokolo dovedene da štite tu realnost. Novi/stari reformatori su sve doveli dovde gdje smo. Pa i u korist komšija/susjeda koji nas od rata do danas vide kao dio njihove “geostrategije” i njihovih prava na nas. U svoju korist i u interesu njihovih mentora za kojeg ponizno igraju. Jer, oni su dio njihove, a ne ovdašnje istorije i budućnosti.
Novorođena kobajagi lijeva “osmorka”, kažu evropska, pojedinačno i grupno podsjeća na igrača koji je na margini geostrateških kombinacija, na teritoriji zvanoj BiH, državi ustavno i koncepcijski potpuno inkompatibilnoj sa konceptom EU. Ustanovio je Washington uz poslušne partnere. Od tada je Dayton njihov, svjetski spomenik liderstvu i snazi u “zaustavljanjima ratova” po njihovom interesu. Otud je nova “Srpska” Republika, a BiH nije, a bila je. Pola te BiH je Federacija u kojoj je cilj poraziti susjeda, lukavo i cinično. Pa ko će koga. I nakon novog izbornog uspjeha, tu će priču uglavnom voditi isti “lideri”, legalno i legitimno od naroda izabrani. Ja, I… ?
“Osmorka” je tu uskočila na upražnjeno “konstitutivno” mjesto sa jednim u federaciji i vjerovatno obadvojicom na nivou države. Baš osvježavajuće. Bez imalo stida planetarnih dirigenata. Naprotiv, uz njihovo odobrenje, potajne uslove obadvojici glavnih da se ponašaju kako treba. Zaboravlja se da i tu istorija ima odgovor na pitanje, zašto je to tako. Odgovor je jednostavan, ako se i kad se primjeni. Ponudio ga je još u XVI stoljeću Matija Gubec, kazavši: “Gospoda izgledaju velika samo dok narod kleči. USTANITE, pa ćete vidjeti kako su mali…
Komentari