Kliker.info

Dan državnosti Bosne i Hercegovine se obilježava 25. novembra, jer je u Mrkonjić Gradu upravo na taj datum 1943. održano Prvo zasjedanje ZAVNOBIH-a (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine). Na pomenutom historijski značajnom zasjedanju donesena je odluka o obnovi državnosti Bosne i Hercegovine, potvrđene su njene historijske granice, koje su datirale još iz vremena srednjovjekovne Bosne, te je time Bosna i Hercegovina definirana kao jedna od šest ravnopravnih republika u tadašnjoj Jugoslaviji.

Piše : Satko Bitanga

Naša domovina je tada obnovila svoju državnost koju je izgubila 1463., kada je Bosna potpala pod upravu Osmanske imperije. Nakon nekoliko dana 29. novembra 1943. je odluka ZAVNOBIH-a potvrđena i ozvaničena u Jajcu na Prvom zasjedanju AVNOJ-a (Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije). Poslije oslobođenja 1945. naša zemlja je dobila svoju zastavu i grb, koji su bili njeni prepoznatljivi i glavni simboli za vrijeme socijalizma, sve do 1992. i početka agresije na našu državu. Najvažnija činjenica i zaključak zasjedanja ZAVNOBiH-a je da je Bosna i Hercegovina definirana kao jedinstvena i nedjeljiva država u kojoj će svi njeni narodi imati ista prava, a ovu odluku potvrdilo je i izglasalo 247 vijećnika ZAVNOBIH-a, pripadnika svih  naših naroda. U rezoluciji koja je tada usvojena jasno se pokazuje opredjeljenje da Bosna i Hercegovina bude posebna i ravnopravna sa drugim republikama u „novoj“ Jugoslaviji, a u njoj stoji: „Danas narodi Bosne i Hercegovine kroz svoje jedino političko predstavništvo, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine, hoće da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska, i muslimanska i hrvatska, bude slobodna i zbratimljena Bosna i Hercegovina, u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost svih Srba, Muslimana i Hrvata. Narodi Bosne i Hercegovine učestvovat će ravnopravno s ostalim našim narodima u izgradnji Narodne demokratske federativne Jugoslavije.“

Ovako govore historijske/istorijske/povijesne činjenice. A od početka 90-tih dolazi do raspada bivše zajedničke nam zajedničke države SFRJ i Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina postaje nezavisna Republika Bosna i Hercegovina. Od 1992-1995. naša domovina prolazi kroz najteži period u svojoj povijesti kada je izvršena brutalna agresija na nju, ubijeno je i protjerano iz nje stotine hiljada ljudi, a sve je kulminiralo genocidom u Srebrenici. Brutalni, agresivni i razarajući rat protiv Bosne i Hercegovine završava se potpisivanjem Deytonskog mirovnog sporazuma u decembru 1995., ali se, od tada pa sve do sada, nastavlja protiv nje ništa manje opasan rat nekim drugim političkim sredstvima, ali ne više vojnim, nego puno perfidnijim i manje vidljivijim, a sve se to čini u “bijelim rukavicama”.

Tako je i sa našim nacionalnim i državnim praznicima. Poznato je već odavno da se u diplomatsko-konzularnim predstavništvima Bosne i Hercegovine, nakon potpisivanja Deytonskog mirovnog sporazuma, zvanično ne obilježavaju, niti slave nacionalni i državni praznici naše države. Kao profesionalni diplomata koji radi u Ministarstvu vanjskih poslova Bosne i Hercegovine od avgusta 1994., ali još više  kao običan čovjek, nikada nisam imao, a nemam ni sada, bilo kakav smislen, razuman i uvjerljiv odgovor na česta pitanja stranih diplomata i naših državljana, zašto je to tako evo već 27 godina!!! Interesantno je, a još više tužno i žalosno, da od više od 70 država, koje imaju svoje ambasade u Ammanu gdje trenutno radim  Ambasadi, jedino Bosna i Hercegovina nakon potpisivanja Deytonskog mirovnog sporazuma zvanično ne obilježava ni 25. Novembar – Dan državnosti, ni 1. Mart – Dan nezavisnosti, niti tim povodom organizira prigodne prijeme u Jordanu, a što čine sve druge države.

U mojoj dosadašnjoj dugogogodišnjoj diplomatskoj karijeri samo sam četiri puta kao bh. diplomata prisustvovao obilježavanju nacionalnih i državnik praznika, kao i prijemima koje je tim povodom organizirala naša Ambasada. Dva puta povodom još uvijek važećeg Nacionalnog praznika 1. Marta – Dana nezavisnosi, kao i dva puta povodom obilježavanju još uvijek važećeg praznika 25. Novembra – Dana državnosti Bosne i Hercegovine. To je bilo dok sam radio u tadašnjoj Ambasadi Republike Bosne i Hercegovine u Beču od avgusta 1994. do avgusta 1996., odnosno dok je postojala međunarodno priznata naša država pod zvaničnim imenom Republika Bosna i Hercegovina. Pod tim imenom 22. maja 1992. naša domovina je postala punopravna članica Ujedinjenih nacija, istog dana kada su primljene Republika Hrvatska i Republika Slovenija. Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda obratio se taj dan tadašnji ministar vanjskih poslova Republike Bosne i Hercegovine dr. Haris Silajdžić, a prijemu je prisustvovao i predsjedavajući državnog Predsjedništva rahmetli Alija Izetbegović.

Iako je Deytonskom mirovnom sporazumu naša domovina promjenila naziv, pa se od tada Republika Bosna i Hercegovina zvanično zove Bosna i Hercegovina, njime je garantovan kontinuitet njene državnosti i njeno članstvo u međunarodnim organizacijama, jer je ona izvršila samo transformaciju svoga unutrašnjeg uređenja. U istom tom Sporazumu se eksplicitno i nedvosmisleno navodi da svi zakoni koji su u to vrijeme bili važeći, pa i Zakon o državnim praznicima Republike Bosne i Hercegovine, važe i dalje tj. sve dok se u normalnoj parlamentarnoj procedure u našoj zemlji ne donese neki drugi Zakon koji će regulisati tu oblast. Da je to zaista tako, najbolje govori činjenica da svake godine strani državnici upućuju članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine i drugim bh. državnicima zvanične čestitke povodom 1. Marta – Dana nezavisnosti i 25. Novembra – Dana državnosti Bosne i Hercegovine.

Nažalost, od Deytonskog mirovnog sporazuma pa sve do danas nije usvojen novi Zakon o državnim praznicima Bosne i Hercegovine. Osobno smatram to jednim klasičnim i prepoznatljivim vidom opstrukcije državnosti naše zemlje i stalnim nastojanjima protivnika njenog postojanja i opstanka, kako unutar, tako i van nje, da se time pokaže i dokaže da naša zajednička domovina Bosna i Hercegovina ne može normalno funkcionirati kao sve druge međunarodno priznate i suverene države u svijetu. Slična je situacija sa državnom himnom koja još uvijek nema tekst, zatim državnim simbolima zastavom i grbom, koji su nametnuti od strane Visokog predstavnika u našoj zemlji, a što je samo još jedan vid stalne, namjerne i protustavne opstrukcije od nekih političara u i izvan Bosne i Hercegovine, koji bi bili najsretniji da je nema, da ne postoji, da se rasturi i podijeli naša domovina Bosna i Hercegovina.

Od 1996. godine 1. Mart – Dan nezavisnosti i 25. Novembar – Dan državnosti Bosne i Hercegovine zvanično se obilježavaju samo u nekim dijelovima naše domovine, kada su to neradni dani. Nažalost, u nekim drugim dijelovima zemlje ti državni praznici su obični radni dani, prije svega u manjem bh. entitetu Republici Srpskoj, gdje se zvanično niti slave, niti obilježavaju. A istovremeno, njihovi zvaničnici slave i obilježavaju neustavni praznik 9. Januar – Dan Republike Srpske, na kojem se kao gosti pojavljuju samo zvaničnici Srbije, ponekad dođe i predsjednik HDZ BiH dr. Dragan Čović sa svojim saradnicima, te ambasador Ruske Federaciju u našoj zemlji.

Čak ni to protuustavno ponašanje takvim političarima nije dovoljno, nego proslavalju i obilježavanja neke praznike nama susjednih država Republike Srbije i Republike Hrvatske, uglavnom na prostoru Republike Srpske, ali i u dijelovima bivše nelegalne i protuustavne tvorevine tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne, gdje apsolutnu vlast godinama imaju kadrovi HDZ BiH i njihova nevladina udruga Hrvatski narodni sabor – HNS. A onda ti isti političari, posebno kada im stranci zaprijete sankcijama i ugroze njihov opstanak na državnim funkcijama, javno tvrde da se kao zalažu za jedinstvenu, suverenu, međunarodno priznatu, demokratsku i modernu Bosnu i Hercegovinu, kao i za njeno punopravno članstvo u EU i NATO!? Jednostavno, to su veliki politički manipulatori i lažljivci, koji po potrebi javno govore jedno, a drugo rade tajno, stalno, uporno i u kontinutetu. A za te svoje protivdžavne aktivnosti često imaju prikrivenu, ali nama vidljivu, podršku od nekih političara iz nama susjednih država Hrvatske i Srbije.

Ali, siguran sam da ovakva sutuacija, niti ovakvo antiustavno i antidržavno ponašanje pojedinih političara iz Bosne i Hercegovine, koji iz državnog budžeta primaju izuzetno visoke plate i uživaju brojne privilegije, a rade sve protiv interesa države koju predstavljaju, kao i protiv interesa velike većine pripadnika njenih konstitutivnih naroda Hrvata, Srba i Bošnjaka, tako isto i protiv većine građana i državljana BiH, bez obzira gdje oni sada žive, neće vječno trajati. Jednostavno, našu domovinu Bosnu i Hercegovinu kao državu niko nikada nije uspio da podijeli i uništi, bez obzira na mnoge pokušaje raznih stranih osvajača i okupatora, kao i domaćih izdajnika i kvislinga, koji su to kroz povijest više puta pokušavali. Siguran sam da neće u tome uspijeti ni ovi političari malog kalibra iz Bosne i Hercegovine, niti iz susjednih i nekih drugih država, bez obzira o kome se radi. Krajnje je vrijeme da nas svi takvi konačno puste na miru da sami određujemo i slavimo svoje nacionalne i državne praznike, pa tako i ovaj za sve nas povijesno i državotvorno vrlo značajan 25. Novembar – Dan državnosti Bosne i Hercegovine.

Zato bi bilo puno bolje za sve nas da se naši susjedi iz Hrvatske i Srbije što prije ugledaju na političare iz Slovenije, Crne Gore, Makedonije… i neka počnu riješavati probleme u njihovim državama što im je i posao, umjesto što se stalno miješaju u unutrašnje stvari naše zemlje. Najbolje bi bilo, kako za Srbiju i Hrvatsku, tako i za Bosnu i Hercegovinu, da mi sami rješavano sve naše političke i druge probleme, jer nas ta njihova “bratska” pomoć sve više guši, ljuti i provocira. Nisu u Hrvatskoj i Srbiji baš ni po čemu vredniji, mudriji i pametniji ljudi od nas u Bosni i Hercegovini, jer nismo mi nikakvi maloumnici da se ne znamo sami brinuti za sve nas i za našu domovinu.

Nismo mi ni male i bespomoćne bebe, niti retardirani i glupi ljudi da nam treba takvo vaše skrbništvo i pomoć, koju od vas i ne tražimo. Skrbite se i brinite o sebi, rješavajte svoje probleme kojih imate i previše, jer nismo mi nikakva napuštena, bezobrazna, neuračunljiva i zaostala djeca, a ni vi niste, niti možete biti nikakvi naši skrbnici, tutori i mentori. Očekujemo od vas da nas tretirate samo kao sebi ravnopravne i jednake države, ni manje, niti više od toga i onda ćete sigurno imati najbolje susjede, komšije i iskrene prijatelje koje možete zamisliti. Zato dalje ruke od BiH, jer se baš niko od naših političara ni na kakav način ne miješa u unutrašnja pitanja vaših država, a samo tako se ponašaju pravi, iskreni i dobri susjedi i komšije. Slavite i obilježavajte vaše nacionalne i državne praznike, a mi ćemo naše, pa će samo tako biti mirna naša Bosna ponosna i naša kršna Hercegovina.

Na kraju, svima onima koji Bosnu i Hercegovinu smatraju svojom domovinom, koji je poštuju, vole i nose u svom srcu, bez obzira da li su Hrvati, Srbi, Bošnjaci, Romi, Jevreji, Bosanci, Hercegovci…i bez obzira da li trenutno žive u svojoj zemlji, ili su silom prognani iz nje tokom rata, ili su otišli iz nje nakon rata zbog nekih svojih privatnih i egzistencijalnih razloga i trenutno žive i rade širom svijeta, želim da od srca čestitam  25. Novembar – Dan državnosti naše jedne i jedine domovine Bosne i Hercegovine.

ZA MOJU, ZA TVOJU, ZA NAŠU BOSNU I HERCEGOVINU.