Gojko Berić : Država propala, budućnost se odgađa
Čitam novine, gledam televiziju, tu i tamo osluškujem radio… i vidim jednu te istu sliku: Politika maršira drumom gazeći sve pred sobom, a Život se potuca šumom. Političari ovih dana sijele uz bogate trpeze i prave slagalice nove vlasti, od općinske do državne, dok građani brinu kako da prežive rastuće siromaštvo i sve veću nesigurnost.
Piše : Gojko Berić (Oslobođenje)
IZBAČEN IZ SEDLA
Mediji im ne mogu ponuditi ništa dobro, pa ih umjesto toga uredno informiraju o stanju na berzi na kojoj se obavlja stranačka trgovina osvojenim glasovima i “preletačima”, čija cijena, tvrde obaviješteni, dostiže stotine hiljada maraka. Suština je u tome da niko ozbiljan ne vjeruje da će nove vlasti biti nove po svojim namjerama i da će, umjesto partikularne, stranačke i lične koristi raditi za opći interes.
Kao što se može vidjeti, svi glavni igrači su manje-više isti. Bakir Izetbegović je izbačen iz sedla pošto je uspio ujediniti i okrenuti protiv sebe više od 100 hiljada bošnjačkih birača. I dok su Bošnjaci po četvrti put izabrali Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, Izetbegoviću ne pada na pamet da se upita zašto niko od Srba koji žive u Federaciji ne glasa za njega? A to najbolje govori koliko je njegovo deklarativno opredjeljenje za građansku državu, baš kao i provođenje reformi koje zahtijeva EU, bilo neuvjerljivo. Iza deklarativnih izjava stajale su ideje koje imaju uzore daleko od Bosne, ali su Evropi strane. Da ne pominjemo razmjere korupcije, utjecaj na pravosuđe i razne afere koje su kompromitovale njegovu malicioznu politiku. Usput rečeno, SDA je dinastička stranka i teško će promijeniti svoj politički kostim, a on u Evropi odavno nije više u modi.
U trenutnoj stranačkoj trgovini pominje se i matematička mogućnost da SDA ostane izvan federalne i državne vlasti i završi u opoziciji. Njen potpredsjednik Šefik Džaferović na to je reagovao ovako: “SDA će biti dio vlasti, jer je to najjača stranka. Mislim da bi bio opasan avanturizam sa nesagledivim posljedicama zaobilaziti SDA kao najjaču stranku. Ona će biti motor vlasti, kao što je bila i svi to znaju”. Da nije ove posljednje rečenice, Džaferovićev prigovor bi zaslužio da bude ozbiljno razmotren.
Istina je da je SDA bila motor bošnjačke i kooperant ukupne vlasti u zemlji. Problem je što je iza te vlasti ostala samo pustoš – propala država i njeno propalo, korumpirano i moralno unakaženo društvo, a što Džaferović ne želi ili ne može da vidi. Višegodišnje partnerstvo triju vodećih etnonacionalističkih stranaka funkcionisalo je po principu spojenih posuda. Ako je, dakle, SDA za sve to vrijeme bila motor vlasti u BiH, onda je i njena odgovornost za stanje u zemlji najveća. Međutim, niko iz tri etnonacionalističke vrhuške nema kuraži da kaže: “Da, mi smo bili neuspješni, bili smo katastrofa”, jer bi to bila objava političkog samoubistva.
Velika je to drama ove nesretne zemlje, sa mnogo aktera, koja se odvija u znaku odgađanja budućnosti. Tu skoro sagovornik Oslobođenja bio je Vedran Džihić , mladić naše gore list, sada viši istraživač na austrijskom Institutu za međunarodnu politiku. On smatra da većina stanovništva vidi da su carevi poput Dodika goli i da je pitanje kada će doći trenutak provale gnjeva i nezadovoljstva zbog situacije u kojoj većina živi. Ali, koliko je taj trenutak daleko? Odgovor možda leži u čarobnoj staklenoj kugli. Možda je u njoj slika budućnosti Bosne i Hercegovine.
Komentari