Kliker.info

Nigdje u Bosni i Hercegovini odnos prema teatru nije kao u Mostaru, gdje vlast ne zanima kako i da li možemo da radimo, kaže Sead Đulić, direktor Mostarskog teatra mladih. Ipak, kako ističe, ovaj teatar, koji 24. februara 2009. godine obilježava 35 godina postojanja, proteklih deset godina borio se za opstanak, ali opstaje i priprema dobre predstave, kao i brojne druge programe. "U gradu u kojem je sve nacionalno podijeljeno, mi smo se drznuli sve ove godine biti zajedno. Znači, mi smo incident koji remeti idilu nacionalnih oligarhija koje godinama vladaju. Naše postojanje, naš rad i naša publika, uprkos njima, kontinuirano pokazuje i dokazuje da se može i drugačije. Zato smo dodatno kažnjeni. U ratu su nam sve uzeli ili uništili. Godinama sami gradimo vlastitu novu dvoranu", ističe je Đulić u intervjuu za "Nezavisne".

Kaže da je teatar na čijem je čelu tek prošle godine dobio pomoć od Federalnog ministarstva kulture i sporta, ali ne i od grada ili kantona.

"Svakodnevno se u dvorani bez poda i grijanja guramo mi i naša publika sa zidarima, bravarima, električarima, ali radimo. Kako? Iz inata, ljubavi, prkosa, uvjerenja, zanosa. Odričemo se toplih obroka, dijela dnevnica za putovanja, čak plata kada je to potrebno. Kažu nam da smo ludi, ali samo mi znamo šta želimo i zbog čega", navodi Đulić i dodaje da imaju podršku prijatelja iz svijeta, gdje konkurišu na raznim projektima. Nedavno su pokrenuli i akciju "Marka za Mostarski teatar mladih".

NN: Da li ste planirali neki poseban program za proslavu jubileja?

ĐULIĆ: Neće biti nikakvih posebnih manifestacija niti slavlja. Nije vrijeme slavlja. Odlučili smo napraviti više predstava i odigrati više repriza nego što smo uobičajili minulih godina. To će na kraju biti sigurno za svaki dan u godini po jedna reprizna predstava. Ipak, izdvojićemo dva mjeseca i dvije naše redovne manifestacije na kojima ćemo se posebno osvrnuti na ovaj vrijedan jubilej. Biće to februar naredne godine i naša 11. međunarodna konferencija "Drama/teatar i religija" u okviru koje ćemo dodijeliti nagradu "Grozdanin kikot", ali i brojna priznanja svima onima koji su u minulih 35 godina doprinosili narastanju Mostarskog teatra mladih. Tim povodom, tačno 24. februara izvešćemo premijerno predstavu "Tri sestre". Drugi važan događaj desiće se krajem avgusta u okviru 30. međunarodnog teatarskog festivala autorske poetike kada ćemo organizirati skup svih živih prijatelja i članova Mostarskog teatra mladih koji su svojim znanjem i ljubavlju očuvali ideju teatra mladih u Mostaru. Tom prilikom promovisaćemo i monografiju Mostarskog teatra mladih koja će svjedočiti o njegovom postojanju sve ove godine.

NN: Vaša predstava "Mimar" 13. decembra bit će izvedena 125. put. Da li ste očekivali ovakav uspjeh predstave koja govori o graditelju Starog mosta u Mostaru?

ĐULIĆ: U vremenu kada postoji kriza publike, u gradu koji je izgubio svoju fizionomiju, u situaciji kada nemate ni elementarne uslove za rad, svaka izvedba neke predstave je podvig. Kada se desi da ona živi dugo i da ima svoju publiku, to onda daje snagu da se istraje. Kada smo pravili ovu predstavu nismo ni slutili da će ona tako dugo živjeti. Jesmo priželjkivali, jer smo je pravili sa posebnim emocijama. Predstava je nastajala u vrijeme kada još nije bilo Starog mosta u Mostaru, a mi smo pričali priču o njegovoj gradnji. Danas sam ponosan što smo tada odlučili ne pričati istorijsku priču, nego pričati jednu metaforičku priču o potrebi gradnje mostova među ljudima. Ta odluka značila je da će ova predstava biti polazište za brojne radionice širom BiH, ali i svijeta. Igrajući ovu predstavu kontinuirano smo sa našom publikom tragali za odgovorom na pitanje: Da li su obale rijeke šansa za most ili provaliju? Odgovori na ova pitanja koje smo dobili u SAD, Singapuru, Hong Kongu, Jordanu, Egiptu, ali i na Balkanu, te Mostaru, Zenici, Laktašima, Neumu, Banjaluci, Ljubinju, Trebinju, Bugojnu, Gornjem Vakufu/Uskoplju su potvrda ispravnosti našeg opredjeljenja, ali i razlog zbog kojeg ova predstava i danas živi. Ona za teatar znači jako mnogo, jer je postala više od predstave. Igrana je u dalekim selima gdje su djeca i mještani pod svijećama prvi put imali susret sa čarolijom teatra, ali i na najblještavijim teatarskim scenama.

NN: Već godinama imate i Festival autorske poetike, kao i svojevrsnu Školu za dramski odgoj, možete li nam reći nešto više o tome?

ĐULIĆ: Naš Međunarodni teatarski festival autorske poetike pokrenut je daleke 1975. godine. Prvi je obnovljeni festival poslije rata. Već 1996. godine u podijeljenom Mostaru igrane su festivalske predstave, te glumci prelazili tu zabranjenu gradsku crtu, tu famoznu liniju razdvajanja i prkosili onima koji su ubijali grad. Oduvijek je to bio festival koji je nudio nove forme, nove mogućnosti umjetnosti teatra. Naredni će biti održan od 28. avgusta do 3. septembra.

NN: Kakvi su planovi Mostarskog teatra mladih u narednom periodu?

ĐULIĆ: Planova je puno. Prije svega želimo radno obilježiti 35 godina našeg postojanja. Zato smo planirali u ovoj sezoni izvesti, pored već urađene "Zvijeri na Mjesecu" i predstave "Krpa i zakrpa", koju ću prema tekstu Miljane Pakić režirati ja, zatim Čehovljeve "Tri sestre" u režiji Skota Fildinga, te još predstave "Pit" i "Fatima, nevjesta od boli". Eto, planova je puno. Vjerujemo da nas, kad sve ovo pročitate, s pravom nazivaju luđacima, a mi ne znamo drugačije, šta god bili.

Gostovanje u Banjaluci 21. decembra

NN: Mostarski teatar mladih 21. decembra gostuje u Banjaluci s predstavom "Zvjer na Mjesecu" Dine Mustafića. Da li je ovo prvo gostovanje u Banjaluci nakon rata i šta očekujete?

ĐULIĆ: Gostovanje te predstave u Banjaluci smatramo izuzetno važnim, prvenstveno zbog toga što se ono ostvaruje u saradnji sa Narodnim pozorištem RS, pozorištem koje je u snažnoj ekspanziji i pozorištem u kojem se vidi i osjeća prava atmosfera i umjetničko profiliranje i narastanje. Kada sa predstavom idete u takvo pozorište i pred publiku koja se odgaja i profilira na osmišljenom repertoaru, onda je odgovornost još veća. Međutim, smijem reći da imamo dobru predstavu koju treba vidjeti publika širom BiH, jer ona govori o temama koje nas se tiču na jedan drugačiji način od onog kako je uobičajeno. Veselim se gostovanju i očekujem punu salu i dobru atmosferu. Istina, igrali smo i ranije u Banjaluci, ali prvi put sada nastupamo na sceni Narodnog pozorišta RS.       Mirsada Lingo (NN)