Kliker.info

U  okviru 13. dana Bosanskohercegovačko-američka akademije za nauku i umjetnost (BHAAAS) danas, s početkom u 17 sati, na Ekonomskom fakultetu Sarajevo bit će održana promocija bosanskog izdanja djela Ranjen i budan (orginalni naslov Wounded I Am More Awake, 2012.) autora dr. Esada Boškaila, uglednog profesora psihijatrije na Univerzitetu u Arizoni i logoraša, i američke novinarke Julije Lieblich.

O knjizi, koja je objavljena u izdanju Dobre knjige u Sarajevu, govorit će književnik Hadžem Hajdarević i prof. dr. Alija Pirić, ugledni univerzitetski profesor.

Moderator promocije bit će glumac Mirza Mušija.

Dr. Boškailo je izuzetna ličnosti. Jedan je od nesumnjivo najuglednijih predstavnika bosanskohercegovačke intelektualne scene u Americi, kao i bivši predsjednik Bosanskohercegovačko-američku akademiju za nauku i umjetnost (BHAAAS).

Rođen je u Počitelju 1959. godine, a Medicinski fakultet završio u Sarajevu 1984. godine. Tokom agresije ostao u svojoj zemlji i iskusio sve strahote čak šest logora tzv. Herceg-Bosne. Nakon što je uspio preživjeti, u Americi je postigao iznimne uspjehe.

Danas živi u Phoenixu u Arizoni, gdje je ugledni psihijatar. Prije nekoliko godina je dobio prestižno priznanje Heroj zdravstva u Phoenixu.

U potrazi za smislom

Knjiga nastala u saradnji sa američkom autoricom postavlja pitanja za sve koji nastoje razumjeti stvarnost rata i posljedice terora:

“Da li je moguće pronaći spisao nakon preživljavanja zločina protiv čovječnosti? Mogu li se ljudi izliječiti nakon takve traume?”

“Osjećati se žrtvom je normalan ljudski poriv u trenucima kada mu se učini kako je ostavljen i izdan od svih, čak od Boga, ali nije dobro kada taj sindrom žrtve potraje odveć dugo zbog toga što on inhibira svako konstruktivno djelovanje, asocijalizira ličnost i čini je depresivnom”, napisao je knjizi prof. dr. Alija Pirić.

Hadžem Hajdarević zaključuje da “od prve do posljednje strane ovoga jedinstvenog historiografskog djela, okupljena, evo, pod neobičnim, pridjevovitim imenom Ranjen i Budan, jasno se vidi da, za svakog logoraša koji u svojoj svijesti nosi/trpi iskustvo ponižavajućih logorskih bedastoća i patnji, sjećanje i pamćenje ne moraju biti istovjetni pojmovi”.

“Sjećanje ima svoju širinu, prigodnu ambijentalnost, ima i svoju povremenu kolebljivost u onim tzv. sitnim detaljima, pamćenje je, međutim, jedna snažna armatura unutar prostranstava čovjekova sjećanja, koja onome koji se sjeća omogućava da nađe najpogodniji način kako dostojanstveno obvladati vlastitim sjećanjem i učiniti osobni odnos prema svojoj sjećajućoj prošlosti najpozitivnijim mogućim ‘gorivom’ za ono što je još ostalo od zdravlja i od života”, naveo je Hadarević.

(Radio Sarajevo)