Kliker.info

Direktor Evropske inicijative za stabilnost Gerald Knaus u intervjuu za DW kritizira politiku EU-a prema zapadnom Balkanu. Za aktualnu njemačku vladu kaže da je previše pasivna po pitanju integracije tih zemalja u EU .

DW: Gospodine Knaus, kad bi samo jednom jedinom riječju trebali opisati aktualnu politiku Europske unije prema zapadnom Balkanu,i način na koji EU djeluje, koju biste riječ izabrali?

Gerald Knaus: Mjesečari!

A kako glasi malo opširnija dijagnoza?

Na jednoj strani postoji određena retorika, a na drugoj strani su stvarni, konkretni potezi. A između te dvije stvari nalazi se duboki jaz vjerodostojnosti. Što se tiče retorike od strane EU institucija, ali i njemačke strane u posljednjim mjesecima, kaže se da zapadni Balkan ima EU-perspektivu, kaže se kako je važno da se ubrza proces pristupanja Uniji, da se mora ispuniti dana obećanja, priča se o preduvjetima koje se mora ispuniti. I kad se ispuni te kriterije, onda zemlje regije mogu postati dio EU-a. To je retorika koju prakticira EU.

A ti konkretni potezi? Zar je bilo nešto konkretnoga u posljednje vrijeme?

U stvarnosti od toga nema gotovo ništa. Evo i par primjera. Nema uopće nikakvog objašnjenja zašto u aktualnoj situaciji Bosna i Hercegovina neće dobiti kandidatski status. Radi se o zemlji u kojoj nema političkih zatvorenika, u kojoj se održavaju slobodni izbori, o zemlji u kojoj političari gube moć nakon izbora, o članici Vijeća Europe. Činjenica da ta zemlja danas nije kandidatkinja za ulazak u EU je poguban signal prema svima onima u BiH koji vjeruju u europsku budućnost. To je jednostavno nepošteno. Ako BiH nije kandidat, što ustvari znači to obećanje o ubrzavanju integracija?

Ali BiH nije usamljen primjer u regiji…

Drugi primjer je Albanija. Zašto Europska unija sad ne otvori pregovore s Albanijom? Pa nitko nije uložio veto protiv Albanije! Argument koji čujemo je da se to pitanje povezuje s bugarskim vetom protiv Sjeverne Makedonije. Ali to povezivanje te dvije stvari je potpuno nelegitimno. Što to treba značiti? Ili ćete svaku zemlju ocjenjivati na temelju njezinog djelovanja ili ne.

S Crnom Gorom se već odavno pregovara, ali još nema nikakvih signala kada bi ta zemlja uopće mogla računati s integracijom u EU?

Crna Gora je već deset godina pregovarala s Unijom. Zašto danas Europsko vijeće ne kaže nešto u stilu: ako Crna Gora u iduća 34 mjeseca ispuni sve preduvjete, mi si možemo zamisliti da ta zemlja do kraja 2025. postane punopravna članica. To su ranije uvijek tako komunicirali kod drugih zemalja. Crna Gora je članica NATO-a, članica Vijeća Europe, Crna Gora je svoju vanjsku politiku u potpunosti učinila kompatibilnom s EU-om, tu nema nikakvih briga oko toga da se možda radi o kompliciranoj zemlji.

Zašto baš 34 mjeseca?

34 mjeseca za okončavanje pregovora spominjem jer je upravo to bio rok koji je bio potreban Litvi ili Latviji kada su oni pregovarali. 34 mjeseca za kompletne pregovore! U 34 mjeseca su ih otvorili i zatvorili. A Crna Gora na primjer pregovara već deset godina. I svejedno nitko, ali baš nitko ne kaže da bi se Europska unija radovala da Crna Gora ispuni sve preduvjete i 2025. postane dijelom EU-a.

Danas se u Bruxellesu održava summit EU/zapadni Balkan. Status quo po pitanju EU-integracija je, čini mi se, dosta deprimirajući…

Nema signala u smjeru BiH. Nema signala u smjeru Albanije. Nema signala Crnoj Gori. Nema signala ni prema Kosovu. Sjeverna Makedonija je blokirana. I preostaje samo Srbija. Zemlja koja je sada zatočena u procesu integracije u koji ne vjeruje čak ni srpska politika.

Često ste u regiji zapadnog Balkana. Što tamo vidite? Kako ljudi reagiraju na taj način djelovanja ili bolje rečeno nedjelovanja EU-a?

Svaka razumna osoba koja vjeruje u europsku budućnost regije očajava zbog tog načina djelovanja od strane zemalja Europske unije. A to stanje očaja rezultira apatijom. A sljedeća faza je onda cinizam. I na koncu ljudi jednostavno odustaju.

Kancelar Scholz tijekom nedavnog posjeta Sjevernoj Makedoniji s premijerom te zemlje Dimitrom Kovačevskim (l.)

Je li moguće razbiti taj začarani krug? I ako da, kako?

To je najvažnije pitanje u ovom trenutku. Kako mi danas možemo to promijeniti? Kako bi uz pomoć samo nekoliko odluka mogli ponovno uspostaviti tu izgubljenu vjerodostojnost EU-a? Ja sam uvjeren da je to moguće na današnjem summitu EU/zapadni Balkan u Bruxellesu. Ali ako se to ne napravi, onda će Europska unija naravno izgubiti na utjecaju. I to upravo u situaciji u kojoj postoji zabrinutost od rasplamsavanja nacionalizama, u kontekstu ruskog utjecaja na Balkanu. Putinova Rusija je itekako zainteresirana da se na Balkanu intenziviraju napetosti. I retorički ali i preko raznih operacija koje smo posljednjih godina vidjeli u regiji, na primjer u Crnoj Gori ili Sjevernoj Makedoniji. I sad u toj situaciji neki poput mjesečara samo promatraju kako se urušava vjerodostojnost Europske unije, ali i vjerodostojnost zemalja poput Njemačke. Njihova vjerodostojnost trpi ogromnu štetu.

Zašto?

Zato što se obećava nešto što se onda ne napravi. Zato što se ne razmišlja o tome kako bi se sve to moglo napraviti bolje. To smatram opasnim. I to definitivno nije u interesu Europske unije.

Kako bi se ta vjerodostojnost mogla ponovno etablirati? Što bi po Vama trebalo sad konkretno napraviti? Što biste vi predložili kancelaru Scholzu kad bi Vas on nazvao i rekao: Geralde, i što ćemo sad, pomozite, sve što kažete mi ćemo odmah provesti u djelo!

Predložio bih usvajanje pet točaka. Kao prvo: zemlja kao što je Crna Gora može postati članica Unije do 2025. Takva jasna poruka bi mogla mobilizirati određene snage u regiji, znači ne samo u Crnoj Gori. Kao drugo: status BiH. Kad već Moldavija ili Ukrajina mogu dobiti status kandidatkinja, što ja uzgred smatram dobrim potezom i za to sam se zalagao, onda i BiH mora dobiti kandidatski status prije jesenskih izbora. Kao treće: signal prema Albaniji. Nema nikakvog plauzibilnog argumenta zašto se ne bi trebalo početi pregovarati s Albanijom. Kao četvrto: liberalizacija viznog režima za Kosovo. I broj pet: jasna perspektiva zemljama regije oko pristupa zajedničkom tržištu na kojem bi vrijedila sloboda protoka robe, usluga, ljudi i kapitala. Povezivanje s europskim ekonomskim prostorom bi mogao djelovati stabilizirajuće, a istovremeno otvoriti nove perspektive. Granice bi s vremenom postale nevidljive. Stupanj sigurnosti u regiji bi porastao zahvaljujući integraciji.

Kancelar Scholz je prije nekoliko dana bio na turneji po zemljama zapadnog Balkana. Kako ste Vi doživjeli taj posjet?

Bilo je važno da kancelar posjeti Balkan. Ali tim je posjetom probudio velika očekivanja. A što su očekivanja veća, potencijal mogućih razočaranja je ogroman. Proces proširenja u posljednjih deset godina je razočarao ljude u regiji. Oni ne vide napredak. Oni vide Europsku uniju koja se ispunjava svoja obećanja.

Ali osim buketa prigodnih riječi, kancelar na Balkanu nije praktički prezentirao ništa novo, nikakva konkretna obećanja ili perspektive. U BiH nije uopće ni bio. Kako vidite ulogu današnje Njemačke? Je li ona još uvijek motor europskih integracija? Vidimo da konkretni prijedlozi po pitanju Balkana ovih dana stižu iz Beča ili Ljubljane. Iz Berlina ne stiže ništa. Je li Njemačka previše pasivna?

Njemačka danas nije nikakav motor europskih integracija. To se možda promijeni u ova dva dana na summitima u Bruxellesu. Ali u ovom trenutku Njemačka nije nikakav motor ni oko čega po pitanju Balkana. Dovoljno je da vidite što se događa po pitanju blokade Sjeverne Makedonije od strane Bugarske. Ništa se ne događa. Njemačka je ekstremno pasivna. Njemačka je u ovom trenutku bez ikakvih ideja.

S Geraldom Knausom je razgovarao Srećko Matić.

Gerald Knaus je utemeljitelj i direktor utjecajnog berlinskog think-tanka ESI (European Stability Initiative) koji se bavi pitanjima migracija i europskih integracija jugoistočne Europe. Knaus je u Njemačkoj poznat i kao arhitekt izbjegličkog deala koji je EU početkom 2016. sklopila s Turskom. U to vrijeme je bio savjetnik tadašnje kancelarke Angele Merkel.

(DW)