Kliker.info

Nakon prvih višestranačkih izbora održanih 18.11.1990. u tadašnjoj Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini u Predsjedništvo SR BiH je izabrano ukupno sedam članova. Izborna jedinica za njihov izbor je bila cijela teritorija BiH i svi birači su imali pravo da direktno glasaju i biraju maksimalno sedam kandidata sa 4 izborne kandidatske liste i to po dvojicu kandidata sa tri liste na kojima su bili pripadnici konstitutivnih naroda Hrvata, Srba i tadašnjih Muslimana, te za jednog kandidata sa liste “Ostalih”. Pobjednici izbora i članovi Predsjedništva SR BiH su bili: Stjepan Kljujić i Frano Boras, Hrvati i kandidati HDZ BiH, Nikola Koljević i Biljana Plavšić, Srbi iz SDS-a, Alija Izetbegović i Fikret Abdić, tadašnji Muslimani, a sada Bošnjaci iz SDA i Ejub Ganić, Jugosloven sa liste “Ostalih” kandidat SDA.

Piše : Satko Bitanga 

Prema postizbornom međustranačkom dogovoru pobjedničkih nacionalnih stranaka (SDA, SDS i HDZ BiH) za predsjednika Predsjedništva SR BiH konsenzusom je izabran Alija Izetbegović (SDA), za predsjednika Skupštine SR BiH Momčilo Krajišnik (SDS) i za predsjednika Vlade SR BiH Jure Pelivan (HDZ BiH).

U prvoj višestranačkoj Skupštini SR BiH, HDZ BiH je osvojio 18,35 %, SDS 30,00 %, a SDA 35,83 % zastupničkih mjesta. U prvoj Vladi SR BiH Jure Pelivana (HDZ BiH) od 22 ministarska mjesta DESET je pripalo SDA, SEDAM SDS-u i PET HDZ BiH.

U sadašnjem Vijeću ministara Bosne i Hercegovine (VM BiH), čiji je predsjedavajući Zoran Tegeltija (SNSD), TRI ministra su iz stranke HDZ BiH (ministarstvo finansija i trezora, ministarstvo civilnih poslova, ministarstvo pravde), DVA iz SNSD-a (ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, ministarstvo prometa i komunikacija), JEDAN iz DNS-a (ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice), DVA iz SDA (ministarstvo vanjskih poslova, kao i ministarstvo sigurnosti nakon što je Fahrudin Radončić lider stranke SBB podnio ostavku na tu funkciju) i JEDAN iz DF-a (ministarstvo odbrane).

Kada uporedite sve ove brojke biće vam i sve jasno, prije svega koje su trenutno vladajuće stranke (SDA, SNSD, HDZ, DF, DNS) u političkom i svakom drugom smislu “ugrožene” i “diskriminirane”, a koje nisu, iako to stalno tvrde, nego su čak i privilegirane.

Tako npr. SDA, kao pobjednička stranka u cijeloj BiH i sa najviše dobijenih glasova birača, koja je na zadnjim parlamentarnim izborima u oktobru 2018. osvojila ukupno DEVET tj. najviše zastupničkih mandata u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH (PD PS BiH), ima trenutno samo DVA ministra u VM BiH (imala je u prvom sazivu VM BiH samo JEDNOG ministra tj. prije ostavke F. Radončića iz SBB-a), dok HDZ BiH, sa puno manje glasova i PET zastupničkih mandata u PS BiH, stalno kuka i žali se zbog “ugroženosti” i “preglasavanja” hrvatskog naroda u BiH, ima u ovom VM BiH najviše ministara, jer su sva TRI aktuelna ministra iz stranke HDZ BiH. A TRI člana ovog saziva Vijeća ministara BiH, predsjedavajućeg Z. Tegeltiju i DVA ministra, ima i SNSD sa ŠEST osvojenih zastupničkih mjesta. DF sa TRI i DNS sa jednim zastupničkim mandatom imaju po JEDNOG ministra.

Iz ukupnog broja dobijenih glasova i broja osvojenih mandata u PD PS BiH na jednoj strani, te s tim u vezi i broja ministara u Vijeću ministara BiH na drugoj strani, očigledno je da u ovom našem konkretnom slučaju postoji veliki nesrazmjer, nejednakost, nelogičnost i nepoštivanje osnovnog principa višestranačja i parlamentarne demokratije tj. koliko stranka ima dobijenih glasova i osvojenih mandata u parlamentu kao zakonodavnoj vlasti, srazmjerno tome toliko bi trebala imati ministara u vladi kao izvršnoj vlasti. U ovom aktuelnom Vijeću ministara BiH, htjeli to priznati ili ne, kao i sviđalo nam se to ili ne, narušen je ovaj osnovni demokratski princip višestranačke parlamentarne demokratije. I bez obzira na specifičnost našeg državnog uređenja tj. postojanje pariteta u njegovom sastavu po principu TRI ministra Hrvata, TRI Srbina, TRI Bošnjaka i JEDAN ministar iz reda “Ostalih”, vidljivo je i jasno da je stranka SDA od svih stranaka koje čine VM BiH najviše oštećena što se tiče broja ministara u njegovom sastavu, dok je u tome najbolje prošla i ima privilegirani status stranka HDZ BiH.

Ovo je prava suština, odnosno pokazatelj kako D. Čović i HDZ BiH zamišljaju višestranačke demokratske izbore i nakon toga implementaciju izbornih rezultata, te zašto se toliko uporno bore za princip tzv. “legitimnog predstavljanja” i tzv. “legitimnih predstavnika”, a što kao politička kategorija nigdje nije spomenuto u Ustavu BiH, niti nešto slično postoji u modernoj političkoj teoriji i praksi. Po HDZ BiH to u praksi znači da su samo Hrvati iz njihove stranke tzv. “legitimni Hrvati” i njihovi HDZ kadrovi tzv. “legitimni predstavnici”, a za sve ostale Hrvate nije ih nimalo briga i oni su za njih samo neki tzv. “nelegitimni predstavnici”.

Tako su glavni ljudi iz HDZ BiH u ovom sastavu VM BiH pokazali potpuni egoizam, potpunu nespremnost za bilo kakav kompromis i potpuno “iščašeno”, šovinističko, nacionalističko, zaostalo, prevaziđeno, nazadno i nedemokratsko gledanje na demokratske parlamentarne izbore i implementaciju njihovih rezultata, te su sva tri ministarska mjesta koja treba popuniti kadrovima iz reda hrvatskog naroda popunila samo svojim HDZ kadrovima. E baš u tome je suština svih HDZ BiH nastojanja da se izmjeni Izborni zakon BiH, ali isključivo na principima za koje se oni zalažu tzv. “legitimnog predstavljanja”, a ako bi u tome uspjeli to bi bilo samo još jedan novi vid diskriminacije, odnosno zakonsko “cementiranje” nakaradnih, primitivnih, nacionalističkih, neciviliziranih, antieuropskih i nedemokratskih principa koji ne postoje, niti su prihvatljivi ni u jednoj državi članici EU, ni u SAD, V. Britaniji, Švicarskoj, Kanadi, Australiji… niti u svim drugim višestranačkim, parlamentarnim modernim, razvijenim, slobodnim i demokratskim državama svijeta.

Doduše, u svemu postoji izuzetak, a u ovom slučaju to je samo Republika Hrvatska koja je članica EU i čiji su aktuelni predsjednik Z. Milanović i premijer A. Plenković do sada skoro bezrezervno podržavali ovakvu politiku D. Čovića lidera HDZ BiH I nevladine udruge HNS. A ako njih dvojica iskreno misle da su ti politički principi tzv. “legitimnog predstavljanja” moderni i dobri za BiH, predlažem im da prije toga baš takve iste principe primjene u svojoj državi i da usvoje takve izmjene Izbornog zakona Hrvatske koji će to i omogućiti. Samo toliko o pravoj politici HDZ BiH i o političkim principima za koje se u praksi zalažu ti samoproglašeni tzv. “najveći promicatelji europskih vrijednosti” u BiH i njihov lider, samoproglašeni jedini “legitimni Hrvat” i lažni “najveći Europejac” u BiH, akademik, prof. dr. Dragan Čović, od milošte zvani “Plemić Čova od Radobolje”!

Ove brojke i činjenice su neumoljive! One su svakom svjesnom, pametnom, dobronamjernom i normalnom čovjeku i demokrati najbolji dokaz i pokazatelj da shvati i vidi o čemu se ovdje zapravo radi, te da na osnovu toga, svojom, a ne tuđom glavom, bez nepotrebnih bilo kakvih emocija, donese LOGIČAN ZAKLJUČAK, odnosno da jasno zaključi ko se od političara u BiH pravi “lud” i “zbunjen”, a ko je od njih “normalan”. Mislim da je bar sve to kristalno jasno!

Karikiranje ove priče, posebno izvrtanje i skrivanje činjenica, povezivanjem sa nekim drugim temama, kao i sve ostale razne političke manipulacije i laži, a koje godinama čine HDZ BiH i SNSD (ranije SDS), je za mene samo prodavanje “političke magle”, “pišanje uz vjetar” i stalno papagajsko ponavljanje lažne priče o tzv “legitimnom predstavljanju”, “legitimnim političkim predstavnicima”, “predstavnicima naroda”, “preglasavanju“, a posebno o “nacionalnoj ugroženosti” bilo kojeg naroda u našoj državi. Sve to, čak ni kod većine ljudi u BiH, kao ni u većini država u EU, SAD…i svim istinskim demokratskim pravnim državama ne “pije vode”!

Ovakvi tzv. “legtimni predstavnici naroda” i tzv. “legitimno predstavljanje” su potpuno novi pojmovi u modernoj svjetskoj političkoj teoriji i praksi. Njihovi izumitelji i uporni promicatelji,  koji su te pojmove uveli u politiku u 21-om stoljeću, su samoproglašeni tzv. “legitimni Hrvat” i lažni tzv. “najveći Europejac” u BiH, umišljeni vrhovnik iz Mostara Dragan Čović, predsjednik HDZ BiH i HNS-a, a koji se zajedno sa svojim poslušnicima godinama lažno predstavljaju i kao “najveći promicatelji europskih vrijednosti” u našoj domovini. Nažalost, to se sve radi uz javnu i tajnu podršku predsjednika Republike Hrvatske “Crvenog” Zorana Zoke Milanovića, a što je još nerazumljivije i podršku jednog zaista kulturnog čovjeka lijepih europskih manira, premijera i predsjednika HDZ Hrvatske Andreja Plenkovića. Sigurno je da nema takve podrške iz Hrvatske, Čović i njegovi “pobočnici” u BiH bi davno “prnuli u šišu”. A takvi njihovi tzv. “legitimi predstavnici” i tzv. “legitimno predstavljanje” postoje možda još samo kod nekih starih i senilnih poglavica u primitivnim i zaostalim plemenskim zajednicama davno izgubljenim u prašumama Amazona u Južnoj Americi, ili negdje u Africi i Aziji.   

Nažalost, izuzetak su naše susjedne države Srbija i Hrvatska, koje stoljećima i godinama čine sve, uz stalnu pomoć i aktivnu ulogu njihovih poslušnika i izvršilaca iz BiH, da podjele između sebe našu domovinu, te se ne libe ni od toga da u za njih povoljnim okolnostima izvrše čak i direktnu vojnu agresiju na našu država. To su uostalom i činili u proteklom ratu, a za sve to ima još puno živih svjedoka, kao i neoborivih dokaza, video snimaka i pisanih dokumenata. A šta su to naši “fini i dobri susjedi” radili sa svojom vojskom i njihovim poslušnicima u BiH, najbolje govore presude Međunarodnog suda za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije u Hagu izrečene političkim i vojnim čelnicima protustavne tvorevine u tadašnjoj Republici Bosni i Hercegovini (RBiH) tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne (HR H-B) za Udruženi zločinački poduhvat (UZP), kao i političkom i vojnom rukovodstvu drugog, njima sličnog protivustavnog, separatističkog i samoproglašenog pandana nazvanog Republika Srpska (RS) za genocid u Srebrenici i mnoge druge ratne zločine.

A kada u svojim planovima naše “dobre komšije” sa zapada i istoka ne uspiju i dobiju “po guzici” od istinskih patriota ove zemlje, onda na sve moguće načine nastoje da nam u miru, opet preko svojih političkih “satelita” u BiH (HDZ BiH, HDZ 1990, SNSD, SDS, SP…) i njihovih lidera tipa sadašnjih Milorada Dodika i Dragana Čovića, kao i njima sličnih, što više otežaju a ne olakšaju naš put ka izgradnji normalne, funkcionalne, suverene, jedinstvene, razvijene, moderne i demokratske države ravnopravnih naroda i građana i punopravne članice EU i NATO!

Zato naše drage, fine i mile komšije i susjedi, posebno vi sadašnji političari iz Beograda i Zagreba, dragi naši Zoki, Plenki, Vučko, Ivica i ostali…, samo držite što dalje ruke od naše države BiH i molimo vas da nam više na ovakve i slične načine ne pomažete, jer će to prije svega biti dobro za vas i vaše države, ali i za sve nas, pa će samo tako biti mirna naša divna, mila i nesalomljiva, šeher Bosne ponosna, kao i nikad pobjeđena i osvojena, niti porobljena lijepa naša Hercegovina!