Kliker.info

William Dale Montgomery, bivši je veleposlanik SAD-a u Republici Hrvatskoj, kao veleposlanik je djelovao još u Bugarskoj, Srbiji i Crnoj Gori. Rođen je u relativno malom gradu i prije početka diplomatske karijere nije mnogo putovao. Jedno od prvih duljih putovanja bilo mu je u Dubrovnik, u koji se zaljubio na prvi pogled. Ovaj kraj toliko mu se svidio da je umirovljeničke dane odlučio provesti u Konavlima. S bivšim američkim diplomatom novinari Dubrovačkog vjesnika razgovarali su o ratu u Ukrajini.

Koji je prema vašem mišljenju glavni razlog ruske invazije na Ukrajinu?

– To je jednostavno. Jedini razlog invazije na Ukrajinu je taj što Vladimir Putin ima ambiciju ponovo okupiti bivše države SSSR-a kako bi Rusija imala dominaciju. To je zasigurno jedini razlog.

Znači, vi kažete da se on neće zaustaviti na Ukrajini?

– Točno. Mislim da Ukrajina plaća vrlo visoku cijenu, jer se radi o testu odlučnosti Zapada. Nekoliko stvari me ugodno iznenadilo. Iznenađen sam zajednički djelovanjem EU i NATO te njihovom odlučnošću, to nisam očekivao. Također, nisam očekivao da će se Ukrajina tako odlučno boriti i pokazati takvo jedinstvo. Nisam očekivao ni to da će Putinova kopnena vojska biti toliko neorganizirana i neučinkovita. Nevjerojatno je sve to.

Stvarnost je to što su Ukrajinci u ovom trenutku u ovakvoj poziciji samo zahvaljujući SAD-u koji ih opskrbljuje oružjem. Čvrsto mislim da je to ispravno, međutim, rat između Rusije i NATO-a ima sasvim nepredvidive posljedice. Pogotovo kad imate posla s Putinom, jer iskreno, sukob u Ukrajini može završiti samo s onim što on naziva pobjedom. I to je jedini način kako će se sve završiti. Dakle, iako je sjajno vidjeti kako se Ukrajinci junački bore, Putin će i dalje uništavati sve njihove gradove. Nije ga briga, ići će do kraja, sve do trenutka dok ne proglasi pobjedu.

Što mislite, koji je Putinov krajni cilj? Je li priča o ulasku Ukrajine u NATO samo isprika, je li on frustriran zbog prethodnih dogovora koji nisu ispoštovani ili su možda neki drugi čimbenici u igri?

– Putin bi zapravo htio ponovo oformiti Rusiju kao što je nekad bila, Veliku Rusiju. I tu je sasvim otvoren. Rekao je također da je raspad Sovjetskog Saveza jedan od najvećih katastrofa 20. stoljeća. Jasno je rekao da misli da bi se NATO trebao vratiti na granice iz sredine 1990-ih godina. Ne boji se da bi Zapad mogao napasti Rusiju. On zna da ga zbog nuklearnog oružja Zapad nikad neće napasti. I to je snaga koju on ima. Zna da može provocirati i proći nekažnjeno. Ono što Zapad radi u Ukrajini pokazuje mu da će platiti visoku cijenu i da će u budućnosti sigurno oklijevati prije nove invazije.

Poziv na zabranu letenja nad Ukrajinom po vašem mišljenju je neodrživ?

– U svakom slučaju. U tom bi slučaju NATO-ovi piloti mogli rušiti ruske avione, a to bi sukob podiglo na višu razinu. A nekome poput Putina jednostavno ne želite iskušavati strpljenje. Pritiskom bi njegova reakcija dovela do reakcije Zapada i time bi došlo do eskalacije sukoba.

Spomenuli ste nuklearnu prijetnju, je li to zapravo samo prijetnja?

– Da, mislim da je u ovom času samo to. Ali ako Putin bude sve više frustriran, kao što je frustriran zbog svoje kopnene vojske koja je zapela, hoće li upotrijebiti taktičko nuklearno oružje u Ukrajini? I ako bi to napravio, kakav bi bio naš odgovor? Gledajući povijest Hladnoga rata, na obje strane postojala je razina kontrole i ograničenja jer su u protivnom stvari vrlo brzo mogle postati ružne. Međutim, s Putinom je sasvim nejasno kakva su pravila u igri.

 

 

 Božo Radić/CROPIX

Što mislite o uključivanju Hrvatske u ovu krizu? Kao npr. to što Hrvatska šalje svoju vojnu opremu u Ukrajinu ili dopušta zrakoplovima NATO-a korištenje domaćih zračnih luka. Bi li se Hrvatska uopće trebala miješati?

– NATO je savez država formiran za zajedničku obranu. Ključni članak NATO-a je članak br. 5 koji kaže da je napad na jednu članicu saveza napad na sve saveznice. Ukoliko želite imati zaštitu u vrijeme stvarne potrebe za njom i pritom računati na svoje partnere, kada se ovako nešto dogodi, dužni ste odraditi svoj dio posla. Članice NATO-a također imaju obvezu svake godine izdvajati 2 posto BDP-a za obranu, kako bi time mogle osigurati i kolektivnu obranu. Znate li Koliko Hrvatska plaća? Plaća 1,7 posto i nikad nije dosegla tih 2 posto. To znači da se oslanjaju na ostale zemlje članice koje nadoknađuju tu razliku.

Iza vas je veliko iskustvo u široj regiji jugoistočne Europe. Jasno je da je neutralan stav Srbije očekivan s obzirom na njihovu povezanost s Rusijom. Međutim, kakve će dugotrajne posljedice zbog toga oni imati? I koliko bi rat u Ukrajini mogao utjecati na nestabilnosti u Bosni i Hercegovini?

– Prije svega, u vezi sa Srbijom, ne vidim da se oni povezuju s Rusijom. Ono što vidim jest da su usmjereni na Kosovo jer smatraju da im je ono oduzeto. A oduzeto im je uz pomoć NATO-ova bombardiranja u kojem je živote izgubilo više od tisuću građana. Jedini razlog zbog kojeg Kosovo nije postalo članicom UN-a je taj što svaki put kad se pokrene ta tema, Rusija stavi veto. I to je jedini razlog.

Znači, Rusija više od 20 godina zapravo ucjenjuje Srbiju. Jednostavnim riječima Rusija govori Srbiji: “Ako se budete zezali s nama, odustat ćemo od veta na Kosovo te će ono postati članicom UN-a, a vi ćete ga zauvijek izgubiti.” To bi, naravno, značilo da bi vladajuća stranka u Srbiji bila uništena. Vučićeve reakcije su predvidljive. Kupit će par borbenih aviona od Rusa, Kinezima će dati ugovor za gradnju cesta, onda će ući u partnerstvo za mir sa Zapadom, pa će napraviti nešto s Europskom unijom. On pokušava izbalansirati sve četiri sile, a da se pritom ne prikloni ni jednoj od njih. Međutim, ukrajinski sukob za njega će biti sve teži i teži. Akcije protiv zemalja za koje se smatra da daju podršku drugoj strani postat će sve teže, bez obzira na to je li na strani Rusije ili Zapada.

Jedina stvar u kojoj je Vučić uspio jest da Dodik ne prijeđe “crvenu liniju”, bez obzira na to što je Dodika na to potaknuo Putin. Sve dok visoki predstavnik u BiH ne učini ništa provokativno, mir će opstati. Dogodilo se da Srbija dopušta sve više letova iz Rusije, tako da mogu izbjeći zatvoreno nebo nad zemljama Europske unije. I to je naišlo na širu kritiku. U isto to vrijeme Tursku hvale jer je dopustila veliki broj letova iz Rusije zbog toga što se smatra da tim letovima Rusi bježe od Putina. Ista situacija, različito gledanje. Rekao sam Vučiću da prekine s letovima. I obećao je da će ograničiti broj letova na onaj koji je bio prije početka sukoba.

Oprostite, jeste li upravo rekli da ste vi rekli srbijanskom predsjedniku da prestane s letovima iz Rusije?

– Da, u kontaktu smo. Ono na što sam mu htio skrenuti pažnju je to da što dulje ova situacija bude trajala, pojavit će se više pitanja i to vrlo vjerojatno sasvim nepovezanih s ratom. Znači, ako želite pokazati odlučnost u stavu prema Rusiji, šaljete li tamo odbojkašice na natjecanje? Organizirate li konferencije? Pojavit će se mnogo pitanja!

– Prije svega moram reći da mrzim sankcije. Mrzim ih jer su često u prošlosti bile samo izlika za nepoduzimanje potrebnih radnji. Imali smo sankcije u Srbiji za Miloševića i nisu uopće bile učinkovite. Korisne su bile jedino u stvaranju ilegalnih kriminalnih skupina i njihovim operacijama. Radilo se o bandama koja su preuzele šverc nafte u Srbiji i zbog naših su sankcija samo ojačale. Ipak, nakon deset godina sankcija, narod Srbije izglasao je Miloševićev odlazak.

Nisu to napravili zbog neslaganja s njegovom ratnom politikom, već su shvatili da će se financijska špina ponovo otvoriti dođe li oporba na vlast. Iako je Zapad mislio da se glasalo protiv nacionalizma, to nije bio slučaj. Znači, sankcijama, a ove u Rusiji su vrlo teške, treba dosta vremena da daju rezultat. Životni standard u Rusiji bit će pogođen na puno različitih načina. Međutim, što se tiče promjene ponašanja i mišljenja u vezi s Putinom, čak i srednjoročno, mislim da neće biti učinka.

Kako zasad ocjenjujete odgovor američkog predsjednika Joea Bidena?

– Cjelokupni NATO savez, uključujući i Sjedinjene Američke Države, odgovorio je brzo i učinkovito. Mislim da je Biden ispravno postupio što je otkrio obavještajne izvore te progovorio o tome što će se dogoditi u Ukrajini. Tjednima prije početka sukoba predsjednik i njegovo osoblje informirali su novinare o tome što će se događati i što Rusi rade. Mislim da cijelu situaciju vodi vrlo dobro.

Pretpostavljam da bi želio da možemo poslati borbene avione u Ukrajinu i raznijeti Ruse s neba. Međutim, u stvarnom svijetu to nije moguće. Sad je važno da zemlje NATO-a, zemlje Europske unije i SAD-a ulože veliki napor u zbrinjavanju izbjeglica. U SAD-u su “alergični” na ekonomske migrante, ali ti nesretni ljudi jednostavno su izbjeglice i trebaju našu pomoć.

Putin je zauzdao medije i izgleda uspješno prenio poruku ruskom narodu.

– Putin je svoju lekciju učio od utjecaja Zapada u bivšoj Jugoslaviji. Već je zaustavio podršku Zapada nevladinim organizacijama te uspostavio kontrolu medija. Ustrojio je jak totalitarni režim. Krajem sedamdesetih bio sam u Moskvi, bilo je to vrijeme loših odnosa između SAD-a i Rusije, ali sad je, moram reći, još i gore. Na sat vremena vožnje od Moskve ili Sankt Peterburga čini vam se kao da ste se vratili u 19. stoljeće. Internet se minimalno koristi, jedine vijesti su one s državne televizije koje serviraju priču vladara. Jedini spas je njegova smrt od bliskih mu ljudi, to je jedini način.

Rusija je nedavno optužila SAD da posjeduje i koristi biolaboratorije u Ukrajini. I ne samo u Ukrajini, već i drugim zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza. Radi li se tu o još jednom zamagljivanju istine ili situaciji da ‘gdje ima dima, ima i vatre’?

– To su gluposti. To je potpuna neistina. To je toliko izvan pameti da je nevjerojatno. Kad bi Sjedinjene Američke Države imate takve laboratorije, bila bi to pomno čuvana tajna mjesta i nalazila bi se negdje na širokim prostorima unutar državnih granica. Ideja da bismo takve pogone imali u stranoj državi, totalno je ludilo. Isto ludilo kao ono koje kaže da je Ukrajina napravila nuklearnu bombu. Lekcija koju je svijet nažalost naučio jest da, ako imaš nuklearnu bombu, nikad se je ne odričeš. Ukrajinci su se odrekli svojih, da ih imaju, ovo im se nikad ne bi dogodilo. Tužna, ali istinita lekcija.

I na kraju, hoće li ovaj rat potrajati nekoliko godina ili postoji kakvo brzo rješenje? Jasno je da Putin iz svega treba izaći bar s nekom malom pobjedom, s nečim da sačuva obraz. Vidite li vi neko prihvatljivo rješenje?

– Hladno govoreći, po meni bi najbolje bilo kad bi sukob ostao unutar Ukrajine. Dok god je on u granicama Ukrajine, Zapad neće morati odgovarati na mnoga pitanja. Znam da je to jako frustrirajuće, više od svega volio bih da se i sam mogu priključiti obrani Ukrajine. Obučen sam kao specijalac, međutim, moje bi godine mogle biti problem. Bilo bi mi drago boriti se uz Ukrajince, baratam dobro oružjem, i u nekim drugim okolnostima, što znači da sam puno mlađi, rado bi im se pridružio, kazao je Montgomery.

Mark Thomas (Dubrovački vjesnik)