Kliker.info

Već peta generacija ljudi iz Dube na Pelješcu živi u Americi, pretežno u Louisiani, gdje se uglavnom bave uzgojem školjaka i ribolovom. Tamo su mladi, a četrdesetak starijih žive u Dubi, mjestu kojeg s općinskim središtem Trpnjem veže tek jedna autobusna linija sedmično. Daljina od Amerike ne znači i izolaciju – prate se zbivanja u njoj, naročito ekonomska, a neki se pripremaju i za predsjedničke izbore. Berislav Murina iz Dube, posljednjeg mjesta na poluotoku Pelješcu sa strane Neretvanskog kanala, svojedobno je pisao o svom selu pa je stavio naslov ’Amerikansko selo na poluotoku Pelješcu’ – što Duba u stvari jest. Zašto? Zato što skoro svaki stanovnik ovoga sela ima i američko državljanstvo. Kako Amerikanci diljem svijeta imaju pravo glasovati na američkim predsjedničkim izborima, tako to pravo dopisnim putem mogu ostvariti i Amerikanci iz Dube.  Može glasati i Kuzma Murina, a hoće li – pitali smo ga:   “Ne. Čujte, ja se ne bavim politikom … meni je svejedno… tko god dođe na vlast, tamo je manje-više uvijek isti sistem i uvijek je to demokracija.”   Kuzma bježi od politike, ali od nje je teško pobjeći čak i u Dubi, na kraju slijepe pelješke ulice. Kako se američka zbivanja odražavaju na život u Dubi? Govori jedan od njenih mlađih stanovnika, pedesetogodišnji Joško Bilić:    “Što se tiče visoke politike, tu malo i nikako, ali što se tiče takvih katastrofa kao što je bio 11. rujna, to se sigurno odražava na stanovništvo Dube – praktično smo, rekao bi, jedna duša na dvije strane.”     I dok su prije tri godine djeca i unuci stanovnika Dube u Louisiani stradali od uragana Katrina, oni sami su ove godine pogođeni sušom i ostali su bez bogatog uroda maslina, kaže nam Ante Cibilić:   “Od Svetog Antuna, od 13.6., ovdje nije palo tri litre kiše na kvadratni metar.” Za sušu koja je pogodila roditelje u starom kraju, Joško Bilić krivi i djecu u Americi: “Hercegovci su imali Njemačku, pa su se vratili i uložili u svoj kamen. A ovi ništa nisu uložili u svoj kamen. Dapače, mene koji sam uložio u četiri kilometra crijeva za navodnjavanje smatrali su ludim. A ove godine kad je suša, pitaju se kako sam tako pametan. Pa vidio sam za jednu godinu ono što oni cijeli život nisu vidjeli.” A djeca su uvijek djeca. Za njih uvijek ima opravdanja, i žalosti što su daleko. Marija Bilić kaže: “Naši su mladi morali otići iz sela jer za njih ovdje nije bilo života, ovdje nisu mogli živit’ a sad je nama teško…nemamo svoju dicu, a nama je teško poći odavle. Jer, mi imamo našu kuću, našu slobodu, naše grobove… i sad je nam je teško izać’ iz kuće.” Ako Wall Street zakašlje, Duba barem malo zašmrće. “Tresu se oni tu, radi penzija najviše,” rekao nam je jedan anonimni dubski zet.A mirovine rastu jer i dolar raste u odnosu na kunu, pa će se u Dubi nekako prevladati gubitak maslina. A moglo bi nakon izbora biti i bolje, nada se Ante Bilić koji je mirovinu zaradio u Americi: “Da li će bit’ bolje s drugim predsjednikom? Pa, nadamo se.”I dok su drugi Amerikanci iz Dube konspirativni kad je u pitanju njihov favorit za američke izbore Ante Bilić otvoreno kaže tko je njegov kandidat za  predsjednika: “Pa, očekujem da bi to mogao bit’ Obama, a ja bi glasao za demokrate, ne za Bushevu stranku.” (Kliker.info-VoA)