Kliker.info

Ova 2021. godina za sve nas u BiH i regionu bila je izuzetno burna i stresna, i neće se baš pamtiti po nekim dobrim stvarima. Ova godina je bila i puna raznih restrikcija i ograničenja zbog COVID-19 pandemije, ali je i godina stalne političke krize u BiH, posebno zbog velikih, bespotrebnih i baš ničim opravdanih Dodikovih političkih “ludorija”i “egzibicija”, od poklanjanja ukradene ukrajinske ikone ruskom ministru S. Lavrovu, vrijeđanja Visokog predstavnika V. Inzka, ponižavanja stranih zvaničnika i diplomata, negiranja genocida u Srebrenici, pozivanja na raspad države BiH, pokušaja neustavnog vraćanja nadležnosti, ukidanje UIO, Oružanih snaga BiH, pa sve do otvorene secesije. U konkurenciji za političku ličnost godine u našoj zemlji je bilo izuzetno puno raznih političara, većeg ili manjeg kalibra, a po mome izboru politička ličnost 2021. je Hercegovac iz Trebinja Nebojša Vukanović Vukan.

Piše : Satko Bitanga

Istovremeno, ako bi se birala rečenica koja je obilježila 2021. godinu za mene je to, bez ikakve konkurencije, Vukanova legendarna kratka rečenica izgovorena 24.05.2021. u ljetnoj bašti hotela “Platani” u Trebinju: “NA POS’O!!!”. Tada je sreo sudije Osnovnog i Okružnog suda u Trebinju Milana Bosića, koji je prije rata radio kao sudija u Čapljini, i Bojana Stevića, pokušao ih natjerati da iz kafića odu na posao, te dreknuo na njih: “Šta radite u kafani u 10 i po’ sati. Na pos'o! Odmah!”  Prije i poslije toga Vukan je ispred Suda u Trebinju dočekivao sudije koje su kasnili na posao, a nakon što je uhapšen, pa pušten iz pritvora izjavio je: “…Ako nema pravde za narod, nek nema mira za vlast. Ja sam jutros radio najsvetiju ljudsku dužnost, stao sam na put mafiji…Ti kriminalci su odgovorni za raspadanje ovog grda, došao sam da im to kažem u oči. Dobio sam sedam koverata sa pravosnažnim presudama…platio do sada preko 7000 KM…”  

I prije ovih slučajeva, aktuelni poslanik u NS Republike Srpske Nebojša Vukanović je privlačio veliku pažnju javnosti svojim pisanjem i objavljivanjem raznih video snimaka. Postao je široj bh. javnosti poznat kada se sukobio sa Vladikom Grigorijem o kome je pisao feljtone i optuživao ga da je kao kriminalac postao milioner. Pošto svoje tvrdnje nije mogao dokazati Grigorije je tužio Vukana zbog klevete i dobio ga na sudu, pa je Vukan morao Grigoriju platiti preko 8000 KM. Vladika Grigorije je sada u Njemačkoj, a N. Vukanović u Trebinju. U januaru ove godine Vukan je o njemu izjavio: “…Vladika Grigorije je jedan beskrupulozni makijavelista i vuk u jagnjećoj koži koji se kao kameleon zna prilagoditi svakoj situaciji. Sada je on „postao“ disident kada je otišao u Njemačku i kada su prestale izdašne sinekure koje je dobijao od vlasti Srbije i RS-a i kada je kažnjen zbog zloupotreba svoje visoke službene funkcije. Kada je otišao u Njemačku, vladika se tobož produhovio i postao disident. Kada danas slušate vladiku Grigorija to vam je kao da slušate mene prije dvije-tri godine. Još veći paradoks je da sada Vučić i njegovi mediji citiraju ono što sam ja pisao o Grigoriju i o njegovim poslovima sa vinom i hotelima. Mogli ste čuti Šešelja koji je od riječi do riječi citirao moje feljtone o prodaji zemljišta na Rondou, prodaji nekretnina u Dubrovniku. Došao sam u nevjerovatnu situaciju da Grigorije mene citira kada se bori protiv Vučića, a Vučić mene kada se bori protiv Grigorija. Stvarno sam ponosan na činjenicu da su i jedni i drugi nakon pet godina doživjeli katarzu i da govore da sam bio u pravu…“

Popularni Vukan je potpuno drugačiji od svih drugih političara u Bosni i Hercegovini. Ovaj vispreni, hrabri, uporni, lucidni i tvrdoglavi Hercegovac iz Trebinja je samo običan čovjek iz naroda, koji kao Robin Hood hoda širom BiH, obilazi veća i manja mjesta, posjećuje mnoge ponižene i prevarene ljude, a nikada niko se ne zna gdje će se pojaviti, šta će i koga snimiti i šta će i o kome objaviti na društvenim mrežama. Ovakvim svojim originalnim načinom političkog djelovanja postigao je da ga se mnogi lokalni moćnici u Trebinju boje, skrivaju i bježe od njega, bez obzira na njihove političke funkcije i snagu. A slična je situacija i širom RS-a, jer im je Vukan “utjerao strah u kosti”! Jednostavno, postao je pravi politički “penicilin” za M. Dodika i njemu slične političare, moćne tajkune, beskrupolozne biznismene i prevarante svih boja i fela.  

Iako je izabran za zastupnika u Narodnu skupštinu RS sa stranačke liste SDS-a, on nikada do sada nije želio da bude član ni SDS-a, niti bilo koje druge stranke. Na početku su ga mnogi, posebno u SNSD-u i njihovim koalicionim partnerima, shvatali neozbiljno, kao nekog naivnog političkog šarlatana i cirkuzanta, koga su ismijavali, omalovažavali i ignorisali. Ali, Vukan se na to nije ni najmanje obazirao, nastavio je po svome, otkrivajući iz dana u dan kriminal i korupciju, kako u svome rodnom Trebinju, tako i mnogim drugim gradovima i mjestima širom Republike Srpske. Postao je kritičar prema svima, a prvi je “prokužio” i javno kazao da je predsjednik DNS-a Nenad Nešić pravo “kukavičije jaje” u redovima opozicije u Republici Srpskoj. Vukan je sam sebe stvorio i uporno se nastavlja veoma hrabro boriti za prava običnih ljudi,  kao Vitez od Manče protiv vjetrenjača u romanu “Don Kihot” Migela de Servantesa, a što je postalo simbol tzv. “donkihotizma”, koji se koristi kada se želi opisati borba “malih” ljudi protiv “giganata”.

Imao je Vukan i loših dana, pa je tako znao dobiti “po fenjeru i labrnji” kako mi kažemo u Hercegovini, jer je zabijao “nos” gdje i ne treba. U septembru je fizički napadnut od strane Crnogoraca koji su se protivili ustoličenju srpsko-crnogorskog episkopa Jaonikija u Cetinjskom manastiru. Nakon napada, Vukan je izjavio: “Danas nešto poslije 17 časova, dok sam šetao Cetinjem, prepoznala me je grupa radikalnih crnogorskih ekstremista, tzv. komita, te povikali „evo ovog Srbina“ i pitali „šta tražiš ovde Vukanoviću, marš u Trebinje Srbine, gdje ti je Draško Stanivuković, gdje ti je Dodik“, te me uz psovke na nacionalnoj osnovi počeli udarati pesnicama, koljenima i nogama…” i dodao: “Nisam pao na pod, pa me nisu šutirali, ali su mi oduzeli oba telefona kako bi provjerili šta sam snimao. Uporno su psovali, te vrijeđali na nacionalnoj osnovi, ali me policija uspjela uvući u policijsko auto, nakon čega sam otišao u policijsku stanicu da dam izjavu nakon što su shvatili da se radi o narodnom poslaniku iz Republike Srpske..,”

Ali Vukan ne miruje, uvijek je u akciji. Tako je prije nekoliko dana boravio u Kutima kod Foče gdje je htio snimati neke kadrove u vezi Hidroelektrane Bistrica, prije dolaska zvaničnika RS-a na polaganje kamena temeljca. To mu nije dozvolio stražar, koji se predstavio kao bivši haški osuđenik. Vukan se sa njim sukobio, a nakon tog incidenta javno napisao: “Ni slutio nisam da ću sinoć u Kutima kod Foče u mraku nabasati na monstruma i ratnog zločinca, aktivistu vladajuće stranke i pristalicu Milorada Dodika, koji me je ometao i vrijeđao da sam izdajnik. Radi se o izvjesnom Radomiru Kovaču zvanom Klanfa, koji je u Hagu osuđen na 20 godina robije zbog monstruoznih ratnh zločina, silovanje djevojčica, muslimanki iz Foče od svega 12 godina, držao ih u zatočeništvu, podvodio i prodavao kao roblje, a neke od žrtava nažalost se i dalje se vode kao nestale. Prezirem sve monstrume i zločince, bez obzira koje su nacije i kako se zovu, koji su se iživljavali na nejači, ubijali, mučili i silovali civile, i žao mi je svake nedužne žrtve, bilo da se radi o Srbima u Jošanici, Bradini, Skelanima, Čemernu, Kazanima, Sijekovcu, Bošnjacima u Srebrenici, Ahmićima, Foči ili Prijedoru, ili Hrvatima u Kijevu Dolu, Grabovici….

Ovo su samo neke aktivnosti i citati iz rada i aktivnosti legendarnog Nebojše Vukanovića Vukana, a što po mom mišljenju pokazuje prije svega kakav je on čovjek, a tek onda kakav je političar. Vukan je dobar i pošten čovjek, pa je baš zbog toga trenutno jedini političar koji je među običnim ljudima jednako prihvaćen i omiljen, kako u RS, tako i u čitavoj BiH.