Kliker.info

Ovih dana čelnik HDZ BiH i HNS-a dr Dragan Čović i njegovi najbliži saradnici su vrlo oštro reagirali kada je neki pojedinac na vratima jedne uzorne i čestite katoličke obitelji u Sarajevu napisao vrlo ružne, uvredljive i prijeteće poruke. S pravom su Čović i ostali tako postupili, jer je to zaista nešto što bi trebao i morao svako od nas vrlo glasno i javno osuditi, a počinioce identificirati i najoštrije kazniti.

Piše : Satko Bitanga 

Taj neljudski, zločinački i šovinistički čin je odmah javno osudila gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić, zatim skoro sve važnije političke stranke sa sjedištem u Sarajevu i njihovi lideri, kao i većina građana Sarajeva i cijele BiH. Odmah su gradske vlasti prefarbale i vrata stana i haustora u zgradi gdje je to bilo napisano. Vrlo brzo je nakon toga otkriven i uhapšen počinilac ovog gnusnog nedjela, koji je smješten u psihijatrijsku bolnicu u Sarajevu. Ovo je najbolji primjer i pokazatelj kako političari i nadležne vlasti u BiH trebaju pravilno i pravovremeno djelovati i raditi, u slučajevima kada bilo ko, bilo koga i bilo gdje pokušava uvrijediti, poniziti i zastrašiti samo zato što je druge religije i pripadnik nekog drugog naroda.

Ali, u svemu tome treba biti uvijek dosljedan, pošten i konzistentan, te se tako treba ponašati u svim sličnim situacijama kada se bilo kome, bilo kada i bilo gdje prijeti, ako se vrijeđa i omalovažava bilo koji pojedinac ili grupa ljudi bilo gdje u BiH. A posebno treba pokazati empatiju, te treba biti vrlo obazriv i odlučan kada se veličaju i slave presuđeni ratni zločinci, kako pripadnici svoga, tako isto i pripadnici drugih naroda, bez obzira o kome da se u konkretnom slučaju radi. A ako se tako u praksi ne ponašaju bh. političari, vjerski velikodostojnici, intelektualci i obični ljudi onda je to samo klasičan primjer licemjerstva i hipokrizije.

Moje jednostavno pitanje glasi: “Da li su zaista u praksi dosljedni, pošteni i konzistentni u ovakvim i sličnim slučajevima Dragan Čović i ostali važni dužnosnici HDZ BiH i HNS-a, ili su možda lažni humanisti, moralisti, politikanti i samoproglašeni “Europejci” i pravi licemjeri?”. Sami procijenite iz nekoliko ovdje navedenih primjera, pa krenimo redom sa samo tri općepoznata primjera.

 PRIMJER PRVI

Mile Budak, jedan od najbližih saradnika poglavnika NDH, kvislinga, Hitlerovog poslušnika i ratnog zločinca Ante Pavelića, jedan od osnivača i ideologa ustaškog pokreta, zatim ministar bogoštovlja i nastave u Vladi NDH, pa ambasador/veleposlanik NDH u Berlnu od 1941-1943., te nakon toga i MVP NDH, je među prvima dobio “svoju” ulicu u Mostaru. Naime, u februaru 1995., promijenjen je naziv 41 ulice i trga u Mostaru. Potom je u maju iste godine Komisija na čelu sa tadašnjim predsjednikom HVO Mostara i bivšim nogometašem “Veleža” Jadranom Jadrankom Topićem predložila 31 novi naziv ulica, kada je, između ostalih, grad Mostar dobio i ulicu viteza Rafaela Bobana! Inače, tom ustaškom zločincu je titulu viteza osobno dodijelio poglavnik fašističke tvorevine NDH Ante Pavelić. Tadašnja HDZ i HVO vlast Mostara je izbrisala skoro sva imena bivših ulica, pa su iz Mostara “nestale” ulice Alekse Šantića, Matije Gubeca, Vladimira Nazora…i mnogih drugih antifašista i povijesnih ličnosti.

U ovo ratno vrijeme i tokom 1995. Dragan Čović je bio samo generalni direktor kompanije “SOKO” Mostar, u koju su povremeno dovodili na prislini rad zatvorene Bošnjake iz koncentracionog HVO logora “Heliodrom”. Inače od 1980., kada Dragan Čović počinje raditi u Vazduhoplovnoj industriji “SOKO” JNA, počinje vrtoglav uspon u njegovoj karijeri. Postaje tehnolog, pa kontrolor, voditelj proizvodnje, predsjednik radničkog sindikata, te 1992. glavni ravnatelj i napokon time preuzima glavni pečat Vazduhoplovne Industrije “SOKO” d.d. Mostar.

Ćović je od 1995., kao nekadašnji komunistički kadar i direktor, prijeratni vatreni “Veležovac”, mlad čovjek, uzorni i dobar student, aktivan SKOJ-evac i uvjereni Jugosloven, koji se čak u studentskom indeksu potpisivao ćirilicom, te predratni jedan od osnivača mostarske podružnice Udruženja za jugoslovensku demokratske inicijativu (UJDI), veoma mudro i strpljivo čekao, tražio i želio svoje važno mjesto u strukturama HDZ BiH. (Napomena: Udruženje za jugoslavensku demokratsku inicijativu – UJDI je bila jugoslovenska  politička stranka ekstremno lijevog usmjerenja. Osnovana je 02.02.1989. u dvorani Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Sačinjavali su je marksisti koji su se zalagali za jedinstvenu socijalističku i unitarističku Jugoslaviju i protivili se stvaranju suverene i nezavisne Republike Hrvatske i drugih država na području bivše SFRJ. Prvi predsjednik UJDI-a je bio Branko Horvat, nakon njega Nebojša Popov, dok je direktor stranke bio Žarko Puhovski. Ostali članovi Odbora su bili Bogdan Bogdanović, Milan Kangrga, Lev Kreft, Skhelzen Maliqi, Vesna Pešić, Koča Popović, Milorad Pupovac, Ljubiša Ristić, Božidar Gajo Sekulić, Rudi Supek, Ljubomir Tadić, Dubravka Ugrešić, Predrag Vranicki i Nenad Zakošek. UJDI nije naišla na širu podršku među građanima Jugoslavije na prvim višestranačkim izborima te je bila ubrzo gurnuta na političku marginu.) Napokon, dočekao je Čović to toliko željeno stranačko mjesto, jer je 2005. izabran za predsjednika HDZ BiH.

Čovićeva riječ se u to ratno i poslijeratno vrijeme nije baš puno “pikala” među Hrvatima, kako u Mostaru, tako ni u Hercegovini, a ni u HDZ BiH. Po mome mišljenju, on zato osobno  ne snosi neku veću političku odgovornost za ratne zločine i bilo šta drugo loše što se tada dešavalo u Mostaru i Hercegovini, osim za ovo iskorištavanje logoraša i ratnih zarobljenika za prisilan rad u kompaniji na čijem je čelu bio.

Ali, i dan danas, u vrijeme dugogodišnje Čovićeve apsolutne vlasti u HDZ BiH i HNS-u, pet ulica u Mostaru i dalje nose imena ustaških glavešina i zločinaca, od pomenutog Mile Budaka (bivša ulica Alekse Šantića), do ministara zloglasne Vlade NDH i ustaških visoko rangiranih oficira iz Drugog svjetskog rata Jure Francetića, Ante Vokića i Mladena Lorkovića, Ive Zelenike Tovarnika i Đure Spuževića. Svi oni odreda su bili istaknuti politički i vojni dužnosnici NDH, a nakon Drugog svjetskog rata i propasti zločinačke i kvislinške NDH osuđeni su kao ratni zločinci i saradnici okupatora i Hitlerove fašističke Njemačke.

U Mostaru godinama postoje razne inicijative kojima se pokušavaju promijeniti sramotni i necivilizacijski nazivi ovih ulica, koje već 26 godina nose nazive ovih fašista, zlikovaca i nekadašnjih ministara zloglasne Vlade NDH i ustaških zapovjednika. Ali uzalud, jer dr. D. Čović i njegovi “klimoglavci” ne dozvoljavaju da se to desi. D. Čović za sve ovo snosi najveću političku odgovornost, jer je od 2005. predsjednik HDZ BiH. Zbog toga je upravo on najodgovornija osoba za politiku koju od tada sprovodi ova najjača, najmoćnija i najveća nacionalna stranka Hrvata u BiH, a koja je stalno od prvih višestranačkih izbora u bivšoj SFRJ i jedna od vladajućih stranka u našoj državi.

Već je kraj 2021., a na ovom problem sa nazivima ukica u Mostaru godinama nisu ništa ni pokušali, a kamoli bilo šta konkretno učinili, ni Dragan Čović, niti njegovi kadrovi i “poslušnici” iz gradskih vlasti Mostara i Vlade HNK. Oni ovo čak i ne spominju, jer u tome ne vide “nikakav problem”.

PRIMJER DRUGI

Kada je 2014. iz zatvora pušten presuđeni ratni zločinac Darijo Kordić dočekali su ga u Busovači kao pravog heroja predsjednik HDZ BiH, samoproglašeni “Vrhovnik”, najveći “Europejac” i jedini “legitimni” i “najveći” Hrvat u BiH D. Čović sa svojim najblažim saradnicima, istim onim koji su ovih dana u Domu naroda BiH glasali zajedno sa delegatima SNSD-s i SDS-a za poništenje Inzkove Odluke o dopuni Krivičnog zakona BiH kojom se zabranjuje negiranje genocida u Srebrenici, kao i veličanje i slavljenje svih ratnih zločinaca i zločina!!!

PRIMJER TREĆI

Nakon što je 29.11.2017. proglašen ratnim zločincem pred Međunarodnim sudom za ratne zločince u Hagu načelnik Glavnog stožera HVO-a general Slobodan Praljak je popio otrov i izvršio samoubistvo. Nakon toga, širom Mostara i Hercegovine postavljeni su brojni murali na kojima se nalazi lik ovog, pravomoćnom sudskom presudom, presuđenog ratnog zločinca. Ti murali i danas stoje, a Dragan Čović, niti bilo ko drugi iz HDZ BiH i HNS-a nije ni pokašao da osudi ovo javno slavljenje presuđenih ratnih zločinaca?! Da poštuju zakone države BiH i presude Međunarodnih sudova, D. Čović i njegovi saradnici bi trebali i morali, ne samo ovo osuditi, nego učiniti sve i narediti da se ovakvi i slični murali i natpisi uklone i prefarbaju. Samo tada za sebe on može kazati da je najveći “EUROPEJAC” i najveći “promicatelj europskih vrijednosti” u BiH. Sve ostalo je lažna priča, politikantstvo, licemjerje i velika hipokrizija Dragana Čovića i njegovih HDZ-ovaca i HNS-ovaca.

Samo kao primjer navodim kako na ovakve i slične stvari reagiraju u demokratskim evropskim državama, kao npr. u Njemačkoj, što se najbolje vidi iz pisma iz decembra 2017. godine: “U hrvatskim katoličkim zajednicama ne smiju se održavati nikakve komemoracije, a ni svete mise za osuđenog ratnog zločinca Slobodana Praljka. Ne smije se dovoditi u sumnju presuda Međunarodnog suda za ratne zločine u Haagu. Ne smije se sudjelovati ni u kakvim komemoracijama toga tipa, niti se na takvim komemoracijama prepoznatljivo pokazivati. Moli se za striktno poštivanje ovoga naputka. Odstupanje od njega smatrat će se neposlušnošću!” Ovako glase neki od važnijih naglasaka iz pisma koje je uoči katoličkog Božića hrvatskim svećenicima i župnicima koji djeluju i rade u župama i zajednicama njemačke biskupije Rottenburg-Stuttgart poslao msgr. Paul Hildebrand, katedralni kanonik. Normalno, svi oni su to ispoštovali i uvažili. Pametnom dosta!

Mislim da ovo što trenutno rade, šta govore i kako se godinama ponašaju D. Čović i njegovi poslušnici je pravo licemjerje, dvoličnost i hipokrizija tj. ružna ljudska osobina kojom pojedine osobe ili skupine ljudi navode i tvrde da se drže pojedinih vjerovanja, standarda, kvaliteta, vrlina, morala, ponašanja, vrijednosti…ili nekih drugih karakteristika, a u stvari sistematski ih krše i stalno u praksi svojim konkretnim ponašanjem, činjenjem i javnim govorom čine sasvim suprotno!

Nadam se da će ovako kao što su reagirali katolički velikodostojnici u Njemačkoj uskoro reagirati i predstavnici svih religijskih zajednica u BiH, ali i bh. političari, ukoliko se bilo gdje, bilo kada i bilo kako budu slavili i veličali presuđeni ratni zločinci, bez obzira koje su religije, nacije i kojem narodu pripadaju. Njemci su to davno shvatili, jer su odmah nakon rata 1946. potpuno raščistili sa svojom ružnom ratnom prošlošću i fašizmom. To je, između ostalog, jedan od važnijih drugih razloga zašto je Njemačka trenutno najmoćnija i najrazvijenija evropska država i jedna od najsnažnijih, najnaprednijih i najvažnijih zemalja u svijetu.

A gdje je i u kakvoj je trenutnoj situaciji naša BiH, kako u njoj žive naši ljudi i kakav im je životni standard svima nam je dobro poznato. A kakav je čovjek i političar Dragan Čović prosudite sami???!!!