Branko Perić: Kako bi Milorad Dodik mogao postati pravni slučaj
Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH i ideolog ovog svojevrsnog bojkota, dobio je u ovom političkom igrokazu status relevantnog političkog subjekta. Dali su mu ga američki izaslanik Metju Palmer i direktorica u Evropskoj službi za vanjske poslove Angeline Ajhorst, koji su došli u BiH da sa domaćim političkim liderima rade na iznalaženju rješenja za političku krizu.
Piše : Branko Perić (Buka)
Dok su trajali trodnevni pregovori sa domaćim protagonistima krize, Dodik je terapiju za krizu tražio u Moskvi.
Dodikovo uvlačenje u igru Putina, i u manjoj mjeri Vučića, liči na tumaranje po bespuću. Nema izgleda da bi smjer u kome se ide nekome mogao biti od koristi. Izgleda da to shvataju i Putin i Vučić. Putin je, prema ličnoj interpretaciji Dodika, ponovio ono što je više puta isticao – u BiH je neophodan dijalog i dogovor zainteresovanih strana!
Zbog takve Putinove izjave nije ni trebalo ići u Moskvu. Vučić, čini se, zauzima poziciju neutralnosti čvršću nego Moskva. Za razliku od zvanične Moskve, Vučić nikada nije rekao da Kristijan Šmit nije visoki predstavnik. Sve navodi na zaključak da se najbliži politički saveznici udaljavaju od nepredvidivog Dodika!?
I pored toga, Dodiku se čini da ucjenjivanje kao modus operandi pregovaračkog procesa u BiH ima politički kapacitet, pa makar to bilo produžavanje krize u nedogled.
Međunarodna zajednica, očigledno zbunjena neočekivanim obrtom, i dalje Dodiku daje politički značaj, prihvatajući političke pregovore kao način rješavanja krize. Sa stausom političkog pregovarača, Dodik se nalazi izvan dosega bilo kakve odgovornosti. To ge je odvelo u nove prijetnje. Postavio je uslove za održavanje izbora i najavio bojkot ukoliko uslovi ne budu usvojeni.
Ali, gdje je kraj? Dokle će trajati strpljenje medjunarodnih aktera BH političke drame?
Sve su prilike da se Dodik preigrao. Zaboravio je da i igra bez granica ima granice. Prijetnja bojkotom izbora uvodi ga u prostor političkog samovlašća koje bi ga moglo isključiti iz daljih pregovora. Dodik izlazi iz okvira politike i pravi sopstveni pravni slučaj.
Sličan politički igrokaz sa bojkotom i referendumom odigrao se 2017. godine u Kataloniji. Kada je Karles Pućdemon donio zakon o referendumu i smjernice za prelazni period ka nezavisnosti, Ustavni sud Španije je suspendovao njegovo održavanje do donošeja presude o ustavnosti zakona.
Nakon toga je španska policija uhapsila 12 zvaničnika katalonske Vlade i zaplijenila 10 miliona glasačkih listića, a Ministarstvo finansija uvelo kontrolu nad finansijama katalonske vlade. Kada je katalonski parlament nakon toga proglasio nezavisnost od Španije, Madrid je nametnuo direktnu vlast nad regionom. Puđdemon je izbjegao hapšenje bjekstvom na Sardiniju.
Nakon toga je četiri godine u bjekstvu.
Tako se u srcu Evropske unije završio pokušaj jednostrane secesija i politički bojkot sa ciljem otcjepljenja. Na slučaju Katalonije Evropska unija je stekla testiran model kažnjavanja bojkota i separatizma. Mehanizam rješenja političke krize nije okončan pregovorima nego reagovanjem sudskog sistema.
Milorad Dodik se lakomisleno ušetao u zonu političke pobune koja bi se, po oprobanom modelu, mogla rješavati kao pravni, a ne politički slučaj!
Ima li neko da mu to kaže?
Komentari